Skip to content

1. nedjelja došašća (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Danas, prve nedjelje došašća Gospodin nas poziva da bdijemo. Ovo je vrijeme radosnog iščekivanja. Htjeli bismo ovo vrijeme i vrijeme našeg životnog proputovanja provesti budni. Zato ćemo na nas zazvati Božje milosrđe.

  • Gospodine, ti nam povjeravaš ovaj naš život da ga provedemo prosvijetljeni svjetlom tvoga evanđelja. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti nas pozivaš da budni iščekujemo blaženu nadu – tvoj slavni dolazak na koncu vremena. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, Ti nas pozivaš u radost svojega kraljevstva. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Gospodin nas danas opominje da bdijemo (Mk 13, 33-37). Kaže: “Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.” U vremenima kad je kuga harala Europom, u vremenima kad je glad počesto pohodila siromašne kuće, u vremenima kad su ratovi i divlje vojske pustošili sela i gradove, u vremenima, dakle, kad je smrt svednevice kucala na kućna vrata i kad je prosječna životna dob bila ispod 30 godina, ove su riječi zvučale strašno. Prisjetimo se samo onih apokaliptičnih slika u kojima se govori o posljednjem sudu, o prikazu smrti u obliku kostura s kosom, o užasu koji je znao vladati ljudskim srcima. I tada je ova riječ: “Bdijte jer ne znate kada je čas” zvučala strašno i opominjuće. Jer, evo, čovjek nikad ne zna kad će s ovoga svijeta, zato je potrebno da se tjeskobno posvećuje postu, molitvama i iskupljujućim hodočašćima.

Nama se, ipak, čini da ove Gospodinove riječi na početku došašća žele nešto drugo naglasiti. Na početku ovog liturgijskog vremena naša je pozornost usmjerena prema koncu vremena, prema konačnom smislu našeg života. Gospodin, dakle, veli “Bdijte!”


Bdjeti – jer nam je naš životni zadatak važan


Jedan glumac pripovijeda kako je i za najboljeg glumca – pa i s višegodišnjim iskustvom – najopasnije kada na početku predstave pomisli kako je ona samo rutinski posao, jer, eto, svoju ulogu “u dušu” poznaje, a kazalište mu je druga kuća već dvadeset godina. Naime, glumac koji “rutinski” glumi, to sigurno ne čini dobro. Pozitivna trema je uvijek potrebna. A, zapravo, tako je gotovo u svim životnim okolnostima. I vozač s dugogodišnjim iskustvom treba neprestano paziti. I kod rutinske operacije liječnik mora paziti i kod najobičnijeg servisiranja kvara na nekom stroju, mehaničar treba paziti. I najsposobniji profesor se za predavanje treba spremati. Konačno, i najbolji se propovjednik treba uvijek iznova spremati za propovijed.


Eto, tu je i naš zadatak, nas, kao vjernika.


Gospodin nam je povjerio svoje evanđelje. Povjerio nam evanđeoski put. Učinio nas je svojom djecom. I dobro smo krenuli tim putem. Nastojali smo stvarno živjeti kao djeca Božja. Išli smo pobožno na prvu pričest, išli na vjeronauk, krizmali se. Konačno, i danas smo, uglavnom, nedjeljom na misi. Ispovjedimo se, eto, dva do tri puta godišnje, pomolimo se barem ponešto svaki dan.

Ali nam Gospodin danas ipak veli: “Bdijte!” Povjerio nam je svoje imanje. Gospodin se, naime, pribojava da smo se možda uspavali. Evo, na primjer, tako olako dopuštamo da u nas uđu zle misli. Nađe se u našem srcu i zavisti i netrpeljivosti i ružnih primisli i nečistih pogleda. Nađe se u nama i lijenosti i nestrpljivosti. Nađe se i pretjerane trke za zemaljskim dobrima. Vjerske su nam dužnosti baš tako nekako “dužnosti” koje treba obaviti, ali to nekako činimo sa sve manje duše. U vlastitoj kući nemamo vremena za svoje najbliže, kao da ih ne vidimo i ne čujemo, nego živimo u svom svijetu. Zaboravljamo na strpljivost, nježnost, praštanje, milosrđe, nesebičnost. Drugim riječima, uspavali smo se. Evo prigode da postanemo toga svjesni, da se trgnemo i da se probudimo.


Bdjeti – iz ljubavi prema Kristu


Kršćani su kroz duga stoljeća gradili crkve okrenute prema istoku. Tako su svi vjernici zajedno sa svećenikom bili okrenuti prema istoku koji je označavao uskrslog Gospodina koji će ponovno doći u slavi. Zato je jedan od najstarijih zaziva “Marana–tha! – Dođi, Gospodine Isuse!”

Toliki su sveci u tome smislu bili budni. Što god oni radili i gdje god bili, imali su oči uprte u Gospodina koji je otajstveno nazočan i koji će doći u slavi. Eto, posebno u ovom došašću želimo živjeti u nazočnosti Kristovoj, pod njegovim okriljem. Evo, na primjer, s mirom, pažnjom i ljubavlju učinit ćemo znak križa prije molitve. Zazvat ćemo Božje ime s ljubavlju i ujutro preko dana i navečer. Živjet ćemo pod njegovim okriljem.


Bdjeti u nadi i radosti


U Isusovoj prispodobi iz današnjeg evanđelja govori se da je čovjek povjerio svojim slugama određene poslove. Bog nam povjerava život i životne zadatke. Zato s radošću iščekujemo njegov dolazak. Bog je uvijek i veći i jači od naših slabosti. Bog nas čeka s ljubavlju, Bog nas prati svojom brigom i milošću. Zazivajući njegovo ime i nastojeći živjeti po evanđelju, mi u radosti iščekujemo Kristov dolazak. Zato i ovu euharistiju nazivamo “svadbenom gozbom Jaganjčevom”.

Neka se naša radost prelije i u skori radosni blagdan Božića.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Čuvati povjereno – razmišljanje uz 1. nedjel... Ove nedjelje započinjemo novu liturgijsku godinu, koja se otvara vremenom došašća kao priprave za Božićnu radost. A kako je Božićna radost sad...
1. nedjelja došašća (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Koliko god se mi smatrali vjernicima, počesto se nađemo u nedoumici: vjerujemo, naime, da je Bog dobar i dobrosti...
Meditacija uz 1. nedjelju došašća (B) Bdjenje i povjerenje „Bdijte“, veli Isus, „jer ne znate kada je čas!“ Tumači Biblije se neće nikada u potpunosti složiti da li se Isuso...
Znanjem do spasenja – razmišljanje uz 1. ned... Evanđeoski odlomak koji čitama danas na prvu nedjelju došašća Isusov je poziv na budnost zabilježen perom svetoga Marka. Iz Evanđelju je očito...
1. nedjelja došašća (B) Iz 63,16b-17b; 64, 2b-7 Izaijine riječi zapisane su u poslijesužanjskom periodu kada se, nakon početnog optimizma, židovska zajednica s...