Skip to content

11. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evanđelja

Rubens, Preljubnica na gozbi kod Šimuna farizeja


Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo!


Lk 7, 36 – 8, 3

Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: »Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«

Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Samo u Lukinom evanđelju nalazimo ovaj vrlo zaprepašćujući i škakljiv događaj. To je jedini bliski susret Isusa s jednom prostitutkom.

„Neki farizej“ – već nam je poznato tko su farizeji. U ovom događaju evanđelist ih predstavlja kao osobe koje se, zbog svojih zasluga i vlastite svetosti, smatraše najbliži Bogu. Farizej znači odvojen, onaj koji se obdržavanjem propisa i zakona odvaja od ostalih ljudi kako bi bio bliže Bogu. Dakle, radi se o osobi koja je jako blizu Bogu, dok je u stvari sasvim suprotno.

„Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu“. Zašto ga ovaj farizej, koji je očito neprijateljski raspoložen prema Isusu, uopće pozva na objed? Najvjerojatnije kako bi se javno distancirao od Isusa i njegova nauka. To nam pokazuje stav ovog farizeja jer ništa nije učinio prema gostu od onoga što je tada bilo propisano i što je trebao učiniti.

I evo nam jednog velikog iznenađenja. „Kad eto“ – izraz koji upućuje na iznenađenje, na nešto neočekivano, osobito jer su prema ondašnjoj kulturi i običaju muškarci sami objedovali. Žene se nisu mogle vidjeti za istim stolom s muškarcima: one su bile u kuhinji te nisu mogle niti posluživati kod stola. To je bila zadaća muške djece. Radi se, dakle, o objedu na kojem su prisutni samo muškarci; štoviše, farizeji odnosno osobe opsjednute idejom čistoće i obdržavanja svih pravila koji ih približuju Bogu.

„Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu“. –  radi se o jednoj prostitutki – „Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući“ Sada nam Luka donosi nešto zaprepašćujuće: ne samo da se radi o nekoj ženi, nego je uz to i grešnica koja se pojavljuje u farizejevoj kući za vrijeme objeda i to s priborom svog zvanja: „pa ponese alabastrenu posudicu pomasti“ – čime je mazala svoje klijente – „i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge“ Kao što ćemo vidjeti, ova žena izriče svu svoju zahvalnost radi oprosta kojega već osjeća da je zadobila slušajući Isusov govor o dobrom Ocu koji je milosrdan prema nepoželjnima i zlima. Još nije gotovo! Piše evanđelist: „kosom ih glave svoje otirala“ – ovo je nečuveno! Od svog puberteta žena nikada ne pokazuje svoju kosu u javnosti, nego samo u kući pred mužem i djecom. Ukoliko bi u javnosti pokazala samo svoje uvojke, bio bi dovoljan razlog za rastavu. Naime, raspuštena kosa bijaše oružje erotskog sadržaja. O tome dobro zna Oloferne, neprijatelj Izraelskog naroda, koji, nakon što je primio Juditu, junakinju hebrejskog naroda,  zavede ga raspuštenom kosom zbog čega izgubi glavu u svakom smislu riječi.

Prema tome, ova scena je erotski nabijena. I ne samo to: „cjelivala i mazala pomašću“. Uistinu je previše! Pobožna osoba  – farizej – ne može više izdržati te stupa na scenu.

„Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: Kad bi ovaj bio Prorok“ Farizej izbjegava ime te govori „ovaj“ čime pokazuje prezir prema Isusu. Prema njemu, ne radi se o proroku a to znamo iz 34. retka gdje je evanđelist napisao da se za Isusa govori da je izjelica i vinopija, prijatelj grešnika i carinika. A ovdje? Očiti dokaz da nije prorok.

Nastavlja farizej: „znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče“. Prema njegovu mišljenju, ovo što žena čini je grešno djelovanje što i pokazuje svojim riječima: „da je grešnica.“

A Isusova reakcija? Isus ga naziva imenom, dok ga farizej nikada tako ne zove. Isus mu, dakle, predlaže jednu prispodobu: „A Isus, da mu odgovori, reče: Šimune, imam ti nešto reći.“ Farizej, pak, pun prezira, licemjerno mu odgovara: „Učitelju, reci!“ Isus priča prispodobu o vjerovniku i dva dužnika: „Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara“ – denar je bila dnevnica jednog radnika što ovdje znači oko 2 godine rada – „drugi pedeset.“ – skoro dva mjeseca rada. „Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?“ Odgovor ne može biti jednostavniji: očito onaj koji mu je više dugovao. Međutim, farizej Šimun zlovoljno odgovora: „Predmnijevam“ Što imaš predmnijevati? Očito je da će ga više ljubiti onaj kojemu je više oprošteno, kako na koncu Šimun prizna: „onaj kojemu je više otpustio.“ Isus mu odgovori: „Pravo si prosudio.“

Sada, pak, Isus prigovora farizeju koji ga je pozvao na objed a nije ga primio onako kako je to trebao učiniti niti mu je iskazao bilo koju gestu dobrodošlice. On, farizej, osoba najbliža Bogu, prema Isusu nije iskazao ni jedan čin dobrodošlice niti prihvaćanja. Nasuprot tome imamo ženu, grešnicu, osobu najudaljeniju od Boga, koja prema Isus iskazuje sve znakove dobrodošlice. Isus predstavlja tri znaka dobrodošlice: „I okrenut ženi reče Šimunu: Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio“ – znak prihvaćanja – „a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao“ – znak dobrodošlice – „a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao“ – znak časti – „a ona mi pomašću noge pomaza.“ Farizej Šimun Isusu nije iskazao niti jedan od ovih znakova. Žena je to učinila! Zato Isus  izjavljuje: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.“

Što to Isus želi reći? I Šimunu i ženi je već bilo oprošteno, međutim, samo je ova žena toga bila svjesna što pokazuje opisanim gestama. Zatim se Isus obraća ženi: „Oprošteni su ti grijesi.“ Isus ne oprašta u tom trenutku nego potvrđuje da je njezina grešna prošlost oproštena, izbrisana. Naravno, nasta skandal među sustolnicima koji, kao i farizej, izbjegavaju Isusovo ime te rekoše: „Tko je ovaj da i grijehe oprašta?“ – jer samo Bog oprašta, zar ne?!

Evo nam sada Isusove senzacionalne tvrdnje: ono što je u očima religije grijeh, svetogrđe – nečista žena koja dodiruje muškarca – a od kojih je trebalo biti na distanci i to barem 2 metra – u Isusovim je očima izričaj vjere: „A on reče ženi: Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!“ Dakle, ono što je u očima religije grijeh, za Isusa je izričaj vjere. Nema kazne, prigovora, nego blagoslova. Skandalizira činjenica da Isus od ove žene – kao što će to učiniti s preljubnicom – ne traži da ide i da više ne griješi!

Postavlja se pitanje – što je dalje bilo s ovom ženom? Evanđelist će nam možda dati smjernicu pri opisu Isusa koji ide po selima i gradovima u pratnji s jednom grupicom žena. Ništa ne isključuje da je i ova žena-grešnica bila među njima koja je postala jedna od Isusovih učenica.

Upravo tako i završava ovaj evanđeoski ulomak: „Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjemu. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.“

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

11. nedjelja kroz godinu (C) 2 Sam 12, 7-10.13 David, u zenitu kao kralj i čovjek, pada popuštajući snazi svojih želja. Nelegalno uzima Bat-Šebu nakon samo jednog p...
Žena između svojih neprilika i muške pohote –... Ne znamo točno koja je bila priča ove žene o kojoj je riječ u Evanđelju (Lk 7, 36 – 8, 3), no mora da je bila izuzetno bolna. Bila je grješnic...
Meditacija uz 11. nedjelju kroz godinu (C) Šimune, imam ti nešto reći Zgoda iz današnjeg evanđelja (Lk 7, 36 – 8, 3) puna je obrata, baš kao neki uspjeli kazališni komad. Bilo ...
Isus Krist, Kralj svega stvorenja (C) – kome... Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje Lk 23, 35-43 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govor...
33. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evan... Svojom ćete postojanošću spasiti život svoj Lk 21, 5-19 I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni dar...