Skip to content

12. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evanđelja

Duccio, Isus i apostoli


Krist Pomazanik Božji.
Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi


Lk 9, 18-24

Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!« A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.

Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.« A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Današnji evanđeoski ulomak počinje riječima: „Dok je jednom u osami molio“. Međutim, Luka ne piše tako. Radi se o pokušaju pomiriti određena odstupanja koja se nalaze u ovom ulomku. Stoga pogledajmo originalni grčki tekst kako bismo točnije shvatili Lukinu nakanu. Prije svega, ne spominje se ime Isus a izraz „jednom“ nedostaje u grčkom izvorniku.

Ulomak zapravo započinje riječima: „nalazio se (Isus) sam moliti“. Ne radi se o osami ili nekom osamljenom mjestu nego Isus sam moli. Zašto je onda aktualni prijevod drugačiji od izvornika? Naime, evanđelist nastavlja: „bijahu s njim samo njegovi učenici“. Prema tome, Isus nije mogao sam moliti jer su s njim bili njegovi učenici. Ono što evanđelist želi reći – a to je već nekoliko puta i učinio – učenici prate Isusa ali ga ne slijede.

To znači da se Isus osjeća sam iako su učenici oko njega. U takvoj situaciji Isus im postavlja pitanje: „Što govori svijet, tko sam ja?“ Izraz „svijet“ odnosi se na one kojima je Isus poslao svoje učenike da navijeste kraljevstvo Božje. To je kao jedna vrsta ispita kako bi vidio kakvog je odjeka imalo propovijedanje njegovih učenika.

“Oni odgovoriše: Da si Ivan Krstitelj“ Zašto baš Ivan Krstitelj? Njega je Herod već ubio, no vjerovalo se da će mučenici ubrzo uskrsnuti. „Drugi: da si Ilija.“ Ilija bijaše prorok ratnički raspoložen koji je silom pozivao na obdržavanje božanskog zakona. „Treći opet: da neki od drevnih proroka usta.“ Svi ovi likovi su iz prošlosti. Nitko nije shvatio tko je Isus koji Boga objavljuje na jedan potpuno novi način.

Ovo je posljedica propovijedanja Isusovih učenika koji nemaju jasnu sliku u svojim glavama. Oni prate Isusa ali nisu shvatili tko je on, a napose kakvo je njegovo poslanje i sudbina.

„A on im reče: A vi“ – obraća se cijeloj grupi – „što vi kažete, tko sam ja?“ Kao što je to često činio, Petar odgovara u ime svih misleći da je on njihov lider, glava grupe. „Petar prihvati i reče: Krist – Pomazanik Božji!“ Ovo nije dobar odgovor, jer ćemo vidjeti Isusovu reakciju – ne samo da će ga ukoriti nego će evanđelist upotrijebiti glagol koji se koristi samo za opsjednute. Zašto Petrov odgovor nije dobar? Pomazanik Božji označuje onoga koga je Predaja naviještala, a odnosi se na mesiju osvetnika, osloboditelja koji bi silom svrgnuo rimskog okupatora s vlasti. Ovakva očekivanja imat će i Isusovi protivnici kada mu – obješenom na križu – budu govorili „spasi sebe ako si Krist“. Odnosno taj toliko moćni mesija koji ne može završiti na križu.

Da se uistinu radi o krivom odgovoru vidimo po Isusovoj reakciji: „A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.“ Štoviše, evanđelist koristi glagol koji se koristi pri istjerivanju demona. Dakle, Petrov odgovor ne samo da je kriv; taj odgovor ne dolazi od Boga nego od demona, jer slijedi san za vlašću. „Da nikome ne kazuju“ – jer odgovor nije točan. Ako je Petar Isusa opisao kao Krista, Isus se, pak, opisuje kao Sin Čovječji. U evanđeljima, Isus o sebi govori kao Sinu Čovječjem. Sin Božji je Bog u ljudskoj stvarnosti, a Sin Čovječji čovjek u božanskoj. Ovdje se Isus predstavlja kao čovjek koji posjeduje puninu božanskog u sebi. Isus nastavlja: „Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine“, Sinedrij – najviši pravni organ u Izraelu – „glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen“. Institucija koja je sebe smatrala predstavnikom Boga, kada se Bog objavljuje u Isusu, ne samo da ga ne prepoznaje, nego ide korak dalje – želi ga eliminirati, ubiti.

„I treći dan da uskrsne.“ Treći dan znači definitivno, potpuno. Zatim im Isus reče: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe.“

Što znači „sebe se odreći“? Biti odbačen, zanijekan od strane onih vrijednosti koje društvo stavlja pred čovjeka: Bog, domovina, obitelj. Isus traži da se na mjesto starozavjetnog Boga stavi milosrdni Otac, na mjesto domovine kraljevstvo Božje te na mjesto obitelji zajednica vjernika. To znači biti zanijekan, odbačen, odreći se samoga sebe.

„Neka danomice uzima križ svoj.“ Evanđelist koristi glagol „podići“. Taj se glagol odnosi na trenutak kada je osuđenik trebao podići poprečnu, horizontalnu gredu sa zemlje, staviti je na leđa i, vođen ruljom, ići prema mjestu izvan grada gdje se nalazila vertikalna greda na kojoj će biti raspet trpeći nezamislivu bol.

Ovim riječima Isus ne misli na smrt na križu nego na trenutak najvišeg prezira, najveće osamljenosti, jer su prisutni članovi obitelji, prijatelji i sumještani imali zakonsku obvezu vrijeđati i udarati ga na putu prema razapinjanju. Isus zapravo kaže: „Ako me želite slijediti, odrecite se bilo kojeg oblika ambicije, uspjeha, časti te prihvatite gubitak vlastitog ugleda i ljudskosti; prihvatite potpunu odbačenost“.

„Danomice“ znači svakodnevno biti spremni na odbačenost od strane društva, napose od strane religiozne institucije koja se osjeća napadnuta ukoliko, slijedeći Isusa, dostignete takvo stanje božanske milosti.

„I neka ide za mnom.“ To je Isusov uvjet ispravnog hoda za njim. Treba naglasiti da se u evanđeljima križ nikada ne odnosi na patnju, bol, bolesti koje susrećemo u vlastitom životu. Bog nikome ne šalje križ nego križ biva slobodno prihvaćen od strane čovjeka koji Isusa slijedi u ovom svijetu. A da bi se Isusa moglo slijediti, treba biti potpuno slobodan.

Tko drži do vlastitog ugleda, do vlastitog imena, do vlastite karijere – nije slobodna osoba te ne može slijediti Isusa.

Isus zaključuje: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Isus, dakle, jamči da onaj tko živi samo za sebe, taj razara vlastitu egzistenciju. Naprotiv, onaj tko živi za druge, ostvaruje svoje postojanje u potpunosti.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Od intelektualne spoznaje do cjelovitog iskustva &... Događaj koji čitamo u današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 9, 18-24) očituje kako je Isus skrbio oko izgradnje svojih učenika, što onda i nama tr...
12. nedjelja kroz godinu (C) Zah 12, 10-11; 13, 1 Prorok Zaharija govori o onom danu u koji će Gospodin dramatično zahvatiti u povijesna zbivanja. U Gospodinu je sn...
Meditacija uz 12. nedjelju kroz godinu (C) Život spasiti? Djeca na pješčanom kupalištu grade kule od pijeska. I onda, pri koncu dana dolaze plimni valovi. Malo po malo uzdiže s...
Isus Krist, Kralj svega stvorenja (C) – kome... Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje Lk 23, 35-43 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govor...
33. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evan... Svojom ćete postojanošću spasiti život svoj Lk 21, 5-19 I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni dar...