Skip to content

14. nedjelja kroz godinu (B) – komentar evanđelja

Isus u sinagogi


NIJE PROROK BEZ ČASTI DOLI U SVOM ZAVIČAJU


Mk 6,1-6

I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


U ovom nam dramatičnom ulomku evanđelista predstavlja jednu tužnu situaciju podvrgnutog naroda od strane vlasti. Narodu nije dozvoljeno imati vlastito mišljenje, mora misliti točno onako kako im vlasti govore što i kako trebaju misliti. Ako vlasti kažu da je nešto što je bijelo u stvari crno, narod to mora prihvatiti i vjerovati u to. To je u biti grijeh protiv Duha Svetoga.

No, pogledajmo što nam evanđelista govori.

Isus „dođe u svoj zavičaj“. Evanđelista izbjegava ime Nazaret jer se ovaj događaj ne odnosi samo na to malo mjesto nego obuhvaća cijeli narod Izraela. „I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi“. Ovo je drugi put da Isus naučava u sinagogi.

Prvi put se dogodilo u Kafarnaumu u kojem bijaše pozitivan ishod. Ovdje se dogodi ista reakcija, narod je oduševljen, no, reče još „ovaj ima vlast“ – to jest božanski nalog „a ne naši pismoznanci“ (Mk 1,21-22). Dakle, prvi put bijaše pozitivna reakcija.

No, Isus je diskreditirao službene teologe i pismoznance koji su prešli u protunapad, stavili su narod pod prismotru riječima: budite oprezni s tim čovjekom – istina, on liječi i ozdravlja ali to čini kako bi vas zaveo jer je on samo jedan od čarobnjaka, djeluje po Belzebulu, knezu demona. A narod? On im vjeruje!

Istina, narod bì iznenađen njegovim naukom, ali nema pozitivne reakcije te se pitaju „Odakle to ovome?“ Oni u Isusu ne vide božansko podrijetlo jer su pismoznanci rekli da je u Isusu đavolsko djelovanje. Narod mora vjerovati u ono što vlasti nalažu i nameću. I narod upravo tako reagira. On se pita: „kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?“ – kao da bi Isus bio neki vrač. Izbjegavaju nazvati ga imenom, obraćaju mu se s najvećim prezirom: „Nije li ovaj…“ te ga vrijeđaju izrazom „sin Marijin“.

U palestinskoj kulturi sin je uvijek bio nazivan očevim imenom, pa i kada je otac već bio umro. Sin je uvijek preuzimao očevo ime. Stoga su trebali reći „sin Josipov“, no, Josipa ignoriraju. Reći da je netko sin žene značilo je sumnjati o oca djeteta. Prema tome, vrijeđaju te nabrajajući njegovu rodbinu, braću i sestre, pripadnike njegova plemena, evanđelista zaključuje da je sve to za njih bio motiv skandala: „i sablažnjavahu se zbog njega“.

Strašna je situacija u kojoj se narod nalazi. Iako su slušali njegovo poučavanje, u njemu ne vide ništa božanskog jer su religiozne vlasti – da ne bi radile protiv interesa naroda a koje znaju tko je Isus – izjavljivale da Isus djeluje po knezu demona – Belzebulu.

I evo nam sada gorkog Isusova zaključka kojega možemo osjetiti i u Ivanovu evanđelju: „Dođe među svoje i njegove ga ne primiše“ (Iv 1,11).

Isus reče: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju“. To je sudbina proroka jer religiozne vlasti u ime Boga prošlosti nikada neće moći prepoznati Boga koji se očituje u sadašnjosti.

Proroci su oni koji osvješćuju sadašnjost i Božju prisutnost u vremenu i prostoru. Religiozne, pak, vlasti su one koje u ime Tradicije ili Predaje ne prihvaćaju niti prepoznaju tu novost koju Bog donosi a posljedično tome narod biva podvrgnut toj tradiciji. Zbog toga Isus ne može ništa učiniti te se „čudio njihovoj nevjeri“.

Tužan je to Isusov zaključak vidjevši utjecaj religiozne vlasti nad narodom. Oni koji se predstavljahu kao Božji predstavnici u biti su prvi koji narodu priječe upoznavanje Boga kojega Isus naviješta.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Oduševljeni Isusovom moći – razmišljanje uz ... Nakon što smo proteklih nedjelja slušali kako Isus prolazi galilejskim gradovima liječeći i naviještajući kraljevstvo Božje, u današnjem odlom...
14. nedjelja kroz godinu (B) Ez 2,2-5 Prorok Ezekiel rođen je oko 622.pr.Kr. i u svojim tridesetima deportiran je s drugim Izraelcima u babilonsko sužanjstvo 597. g...
Nevjerni vjernici – razmišljanje uz 14. nedj... U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Marko opisuje Isusov prvi javni nastup u svom zavičaju, točnije u sinagogi u Nazaretu, koji nije ima žel...
Meditacija uz 14. nedjelju kroz godinu (B) Guido Reni, Sveti Pavao DOSTA TI JE MOJA MILOST Nakon velikog Petra, evo nam drugog velikana. Pavao. Kad to ime spomenemo u Crkvi, pun...
14. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evan... Počinut će na njemu mir vaš Lk 10,1-12.17-20 Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobo...