Skip to content

14. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evanđelja

1


Počinut će na njemu mir vaš


Lk 10,1-12.17-20

Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.

U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Nakon neuspjele misije dvanaestorice koji su previše zadojeni nacionalnom i religioznom ideologijom – prvenstvo Izraela nad svim ostalim narodima – Isus će pokušati ponovno, no sada mijenja poslanike.

„Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika“. Zašto taj broj? Prema 10. poglavlju knjige Postanka, broj tadašnjih poganskih naroda je upravo 72. Zapravo, oni dolaze iz Samarije kamo Isus šalje svoje poslanike.

„I posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.“ Dakle, nakon neuspjeha dvanaestorice, Isus pokušava s novim poslanicima koji nisu zadojeni nacionalizmom.

„Govorio im je: Žetva je velika“ – odgovor na Radosnu vijest je velika žetva – „ali radnika je malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.“ Isusove riječi su poziv svih na suradnju. Nažalost, u religioznoj tradiciji ove su se Isusove riječi limitirale, ograničile samo na duhovni poziv  – kao da je Isus mislio na svećenike i časne sestre. Ništa od svega toga! Postati radnik u žetvi – poziv je upućen svima. Svi trebaju surađivati s Isusom i njegovom porukom. Ne postoje neke posebne kategorije radnika niti je njegov poziv rezerviran samo za neke. Svi su pozvani.

Isus nastavlja dajući upute: „Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.“ Isus upozorava na otpor od strane društva a napose od religiozne institucije koja u njegovoj poruci vidi prijetnju za vlastiti opstanak.

„Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte.“ Hitnost njegove poruke je toliko snažna da nije potrebno obdržavati tadašnja pravila. To se napose vidi u sljedećim riječima: „U koju god kuću uđete.“ Trebamo imati na umu da je u kulturi tog vremena bilo zabranjeno – kako to reče Petar – zajedno se sastati s ljudima druge rase. Bilo je nezamislivo da jedan Židov uđe u kuću nekog poganina. Isus ovim pozivom kao da kaže: Nemojte imati takvih skrupula! Ne držite se tih pravila! Zatim nastavlja: „U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj!“ To nije poziv na mir, nego dar. Učenik je dar toj kući – mir – odnosno radost.

„Bude li tko ondje prijatelj mira“ – odnosno osoba u skladu s mirom – „počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas.“ Ako taj mir ne bude prihvaćen, on se ne gubi. Zatim Isus ponovno inzistira – osjeća se da je to bio problem i tada a i danas – „u toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe.“ Ne treba imati religioznih skrupula, ne treba komplicirati niti tražiti neki posebni tretman, bilo religiozni bilo politički, jer „vrijedan je radnik plaće svoje“.

„Ne prelazite iz kuće u kuću.“ Želi reći da ne prave problem ukoliko se ne obdržavaju religiozni obredi. „Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi.“ Čudno je koliko Isus inzistira da ne kompliciraju stvar. Naime, i tada, a i danas postoje mnoge osobe koje zbog hrane, pića i obdržavanja nekih čudnih religioznih propisa bivaju teški i sebi i drugima. Isus želi reći: bez obzira što vam ponude, vi prihvatite!

„I liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: Približilo vam se kraljevstvo Božje!“ Alternativno društvo, koje Isus predlaže, dovodi do duhovnog i fizičkog blagostanja.

Međutim, može se dogoditi da ih i ne prime. Zato Isus govori da ne gube vrijeme: „A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe!“ Kada se ulazilo u Izraelsku zemlju, ništa se nije smjelo unijeti poganskog, nečistog. Zato su se čistile sandale i noge. Dakle, ako netko ne prihvati taj mir, oni su kao pogani; stoga, ne gubite vrijeme s njima.

Evo nam zaključka: za razliku od dvanaestorice koji su se vratili bez uspjeha i radosti, ovi pak: „Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!“ To znači da su uspjeli osloboditi ljude od lažnih ideologija.

„A on im reče: ‘Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.’“ Naime, tada se vjerovalo da se Sotona nalazi na nebu na božanskom dvoru, kako nam to piše u knjizi o Jobu. On je imao ulogu jedne vrste generalnog inspektora. Silazio je na zemlju, špijunirao ljude kako bi ih mogao optužiti pred Bogom. No, s navještajem Isusove Radosne vijesti – Bog je ljubav, to jest on je milosrdan i prema dobrima i prema zlima – Bog koji ne kažnjava zle niti nagrađuje dobre, kako je to učila službena religija – zbog tako objavljenog Boga Sotona gubi svoju ulogu odnosno nema više potrebe za njegovim postojanjem.

Pisac knjige Otkrivenja ovako piše: „Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih dan i noć optuživaše pred Bogom našim.“ (12,10). Sotona je izgubio svoju ulogu te je, stoga, zbačen s neba.

Isus, zatim, jamči da će njegovi poslanici i poruka života biti jači od bilo kojih prepreka i poteškoća. To čini figurativnim govorom svoga doba: „Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima“ – misli se na one koji imaju otrova u sebi – „i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi“. Isus, dakle, jamči zajednici vjernika da kada ona postaje glasnica života, kada donosi puninu života drugima – na tom putu ništa joj se zloga neće dogoditi.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Kriza zvanja u Crkvi – razmišljanje uz 14. n... Kako Crkvu našega vremena, tako je i Isusa mučio problem nedostatka zvanja, to jest poslenika i poslanika koje je imao poslati u svoju žetvu d...
14. nedjelja kroz godinu (C) Iz 66,10-14c Nakon povratka iz Babilonije i silnih nadanja, uslijedile su nesloge, trzavice, prijetnje izvana tako da obećani mir i rad...
Meditacija uz 14. nedjelju kroz godinu (C) Vrijedan je radnik svoje plaće Ljeto je. Mnogi se spremaju na putovanje. Nije lako spremiti stvari, pogotovo kad se putuje s djecom. ...
Isus Krist, Kralj svega stvorenja (C) – kome... Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje Lk 23, 35-43 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govor...
33. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evan... Svojom ćete postojanošću spasiti život svoj Lk 21, 5-19 I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni dar...