Skip to content

15. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđelja


Izađe sijač sijati


Mt 13, 1-23

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: “Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.” “Tko ima uši, neka čuje!” I pristupe učenici pa ga zapitaju: “Zašto im zboriš u prispodobama?” On im odgovori: “Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju.” “Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.” “Vi, dakle, poslušajte prispodobu o sijaču. Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Zasijani na dobru zemlju – to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.”


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Prispodoba o sijaču, koju nam donosi evanđelist Matej na početku 13. poglavlja, ohrabrenje je za sve one koji naviještaju Riječ. Rezultat ne ovisi o sjemenu ili Riječi, nego o tlu. Da bi se razumjela ova prispodoba, potrebno je nadovezati se na Izaijin navještaj: „Tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah“ (Iz 55,11). To je snaga Isusove poruke. Njegova riječ sadržava u sebi onu stvarateljsku snagu koja, kada biva prihvaćena, oslobađa svu svoju energiju. Isusova riječ jednaka je onoj koju Bog reče: „Neka bude svjetlost i bi svjetlost.“

Ovom prispodobom Isus oslikava sve mogućnosti ali i poteškoće prilikom prihvaćanja Riječi. Isus nam to objašnjava u drugom dijelu ovog ulomka. Isus govori u prispodobama tako da onaj tko želi može razumjeti; za ostale bit će to izazov koji treba sazrijeti.

Isus govori prispodobu o sijaču koju ujedno i tumači. Stoga ćemo se zaustaviti samo na nekim elementima. „I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga.“ Dakle, nešto zrnja koje pade uz put, odmah biva odneseno, bez ploda.

Ovako Isus komentira: „Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije“ – da bi se razumjelo, potrebno je obraćenje. Kao u Izaijinu ulomku 6, 9-10, gdje se Izaija sukobljava s nerazumijevanjem naroda te zaključuje riječima: „Usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.“ Da bi se razumjela Božja riječ, potrebno je obraćenje, a u evanđeljima – obratiti se – znači staviti dobro čovjeka na prvo mjesto vlastita života. Reče Isus: „Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije“ – jer nema obraćenja – „dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano.“ Dok je Bog Ljubav koja se ljudima stavlja na služenje, dotle je Zli slika vlasti, moći, ambicijâ koji ljudima gospodari. Takvi su potpuno nepokorni i neprijateljski raspoloženi prema Božjoj riječi koju vide kao prijetnju vlastitim interesima. Riječ je, dakle, o potpunom neuspjehu; čak i bez klijanja.

„Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se.“ Djelovanje sunca na biljku ili zrno je dobrodošlo, dobro u sebi jer čini da zrno isklija, da raste. Ovdje se, pak, sasuši. Nije sunce za to krivo nego sama biljka ili zrno, štoviše sam teren – kamenito tlo – zbog kojega zrno nije moglo imati dublje korijenje te se osušilo.

Dakle, zrno na prvom tlu nije proklijalo. Na drugom je proklijalo ali se odmah osušilo. Ovako to Isus komentira: „A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima“ – to jest oduševi se za nju u kojoj vidi odgovor na potrebu za puninom života, „ali nema u sebi korijena“ – riječ nije pustila korijena u osobi, ne postaje dio nje, nema preobrazbe. Kada Božja riječ biva prihvaćena, ona oslobađa sve sposobnosti pojedinca kojega preobražava. Ako se to ne dogodi, „kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo“. Zar Isus progonjene nije proglasio blaženima? Očito je da navještaj poruke ljubavi ide protiv interesa svijeta koji živi na temelju vlasti, moći, te je jasna reakcija progona i nevolja zbog te Riječi. Nastavlja Isus: „Odmah se pokoleba.“ Doslovno – skandalizira se. Dakle, osobe oduševljene Isusom koje misle da slijediti Isusa znači primati aplauze, priznanja, pohvale, kada se dogodi suprotno, one propadaju, dolazi do kolebanja i posustaju.

Evo novog tla: „Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga.“ Ovdje se radi o dobrom tlu, ali na kojem se nalazi i trnje. Zrno je izniklo, isto tako i trnje koje ga je ugušilo. Ovako Isus tumači: „Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda.“

Što to znači? Rješenje vremenitih briga vide u novcu i bogatstvu. Međutim, kada se dostigne novac i bogatstvo, rađaju se nove ambicije, nove želje koje stvaraju nove zaokupljenosti oko novca u kojem vide rješenje svih problema.

Dakle, osoba koja je uvijek zaokupljena ekonomskim stvarima, koja uvijek i isključivo misli na sebe, kako uopće može misliti na druge? To je ono što guši riječ. Tragedija je u tome što se radi o dobrom tlu, plodnom tlu, no osoba nije iskorijenila zlo zrno ambicije, bogatstva. Za Isusa, vrijednost se osobe nalazi u darežljivosti, a osoba koja je uvijek zaokupljena samom sobom ne može biti darežljiva.

Na koncu, Isus kaže: „Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod.“ Na prvom tlu ne klija, na drugom se osuši, na trećem klija ali se uguši; ovdje pak – na dobrom tlu – oslobađa sve svoje energije te „davaše plod jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk“.

U Isusovo vrijeme i kulturi, kada od zrna pšenice nasta klas s deset ili trideset zrna, bijaše smatrano dobrom žetvom jer uobičajeno davaše sedam ili osam zrna. U posebno plodnim godinama bijaše i do trideset zrna. Ono što je ovdje izvanredno jest obilje koje Isus stavlja na samom kraju.

Isus kaže da dade stostruki plod, šezdesetostruk ili tridesetostruk. Ne počinje od trideset nego od sto. Ono što je izvanredno stavlja na zadnje mjesto. A na prvo stavlja sto. Kada se događa obraćenje i kada se prihvaća riječ bez ograničenja, ta ista riječ oslobađa svu onu stvarateljsku energiju i preobražava u blagoslov. Broj sto u Bibliji znači blagoslov.

Riječ ulazi u pojedinca, preobražava ga, on postaje jedno s Riječi te njegovo postojanje postaje blagoslov za druge, za one koji mu dolaze ususret.

Kada je tlo plodno, stvarateljska Riječ oslobađa svu sposobnost i mogućnost zrna i to na način koji čovjek ne može niti zamisliti.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

15. nedjelja kroz godinu A – komentar evanđe... IZIĐE SIJAČ SIJATI Mt 13,1-23 Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sje...
Kakvo smo tlo? – uz evanđelje 15. nedjelje k... Mt 13, 1-23 Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo s...
Sije li Sijač još uvijek? – razmišljanje uz ... U svome duhovnom životu smo statični, spori i besplodni, premda nitko od nas o sebi to pak ne misli. Svi mi, naime, o sebi imamo najbolje mišl...
15. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Vjera u uskrsnuće, temelj je našega vjerovanja. Današnja nam Božja riječ govori o uskrsnuću tijela i o preobrazbi...
15. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homi... Uvod i pokajnički čin Što god je zapisano, za naše je spasenje napisano i sve što Bog govori, za naše dobro govori. Bog nas poziva na ž...