Skip to content

15. nedjelja kroz godinu (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Može li dijete predškolske dobi, pa i dijete osnovnoškolske dobi dokučiti dubinu i snagu roditeljske ljubavi? Vjerojatno ne baš puno. Naprotiv, roditeljske će postupke tumačiti kao ograničavanje, kao izražavanje moći… Koliko mi možemo shvatiti ljubav Božju prema nama. Zasigurno, tek djelomično. Danas nam Božja riječ govori o Božjoj ljubavi prema nama prije svih vjekova. Htjeli bismo danas radosna i otvorena srca poslušati tu Božju riječ i plodonosno proslaviti ova sveta otajstva. Otvorimo se Božjoj riječi i Božjoj milosti priznajući svoje grijehe!

  • Gospodine, prije svih vjekova ti si nas htio i odredio za svoju djecu. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, učinio si nas dionicima svoje nebeske proslave i svoje božanske naravi. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, pozivaš nas da budemo slika tvoje ljubavi u ovome svijetu. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Upravo je šteta da neki običaji pomalo nestaju, iako izgledaju zastarjeli. Evo, donedavno, kad bi se rodio dječak, sretni je djeda doslovno u zemlju zakopao ili u najzabitiji kutak podruma spremio veću posudu s rakijom, s nakanom da je čuva za unukove svatove. I onda, kada taj trenutak dođe, ponosni djed kaže: Vidiš, to sam čuvao za današnji dan, za tvoje svatove. Djed je mislio na taj dan dvadesetak godina ranije! Nadalje, upravo se raznježimo kada vidimo trudnicu kako već za svoje još nerođeno dijete s puno ljubavi pripravlja odjeću, krevetić, igračke… Lijep je to osjećaj: netko je na mene mislio i dok me nije bilo ili je netko na mene mislio od prvog dana moga rođenja…


On nas sebi izabra prije postanka svijeta…


A evo, današnje nam drugo čitanje (Ef 1, 3-14) govori kako se Bog stvarno ni u čemu ne da nadmašiti. Kada čitamo o nekim osnovnim dostignućima astronomije, ostanemo bez daha. Smatra se da je zemlja nastala prije četiri milijarde godina, a da je cijeli svemir star oko petnaest milijardi godina. Petnaest milijardi godina. Pomislimo: produžuju nam radni vijek na šezdeset i pet godina za muškarce i žene. Puno je to. Jedan ljudski vijek. A kad netko doživi stotinu godina, već ga stavljaju u novine. A što reći za pet stotina, za tisuću godina? Pa onda govorimo o tisućama i stotinama tisuća godina… Prije nekoliko milijuna godina, čovjeka nije bilo na zemlji. Što reći onda o stotinama milijuna, o milijardama godina? To ne možemo ni zamisliti! Konačno, veli znanost, na početku svega nije ni vrijeme postojalo. I sami znanstvenici ostaju zadivljeni.

I sada, današnje drugo čitanje zahvaljuje Bogu koji nas je u Kristu sebi izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim.

Ovo je čudesnije od sve znanosti o počecima svijeta! Ne radi se ovdje samo o tome da je Bog nas imao na umu prije toliko-i-toliko milijardi godina. Čudesno je, naime, to da je Bog svakoga od nas poznavao prije svih vjekova, da je Bog svakog od nas htio prije početka vremena, da smo Bogu bili važni prije nego je ičega bilo. Mi nismo rezultat slučaja, nismo bačeni u svemir, nismo rezultat svemirskih sila kroz milijarde godina. Od Boga dolazimo. Mi smo dio Božjega nauma. Mi smo Božja svojina.

Važno je to znati i vjerovati, pogotovo u trenucima zdvajanja, kada smo skloni pomisliti da su nas napustili i prijatelji i obitelj pa i sam Bog. U takvim prigodama dobro je imati ovu Božju riječ: prije postanka svijeta Bog nas je izabrao! Slično govori i prorok Jeremija: Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih (Jr 1,5).


Da budemo sveti i bez mane pred njim


Božja riječ ide još dalje. Bog nas je prije postanka svijeta izabrao i odredio da budemo sveti i bez mane pred njim. Bog nas je savršene stvorio, kao svoje prijatelje. Bog nas je odredio da budemo njegovi prijatelji, njegovi suradnici u stvaranju svijeta. Kad se veli da trebamo biti sveti i bez mane, to nipošto ne znači zapovijed koja nam se nameće kao teret. Stvoreni smo od Boga i za Boga, stvoreni smo kao Božji prijatelji. Zato ćemo se u potpunosti ostvariti, zato ćemo pronaći svoj pravi mir samo ukoliko budemo s Bogom, ukoliko budemo sveti, to jest s njime životno povezani. Biti bez mane biti svet za naše je dobro. Mi time Božjoj veličini ništa ne oduzimao niti dajemo. Zato je dobro da to imamo na pameti. Kao što čovjek pretjerujući u alkoholu samome sebi čini zlo, tako je i sa svakim drugim grijehom. Naprotiv, pravi, istinski čovjek jest Božji čovjek, onaj koji je u miru sa svojim Bogom, sa svojim bližnjima i sa samim sobom.


U ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe po Isusu Kristu


I sada Božja riječ ide još dalje. Prvi je čovjek nagrdio svoju narav time što se od Boga odvratio. U Starom zavjetu Bog poziva svoj narod da se vrati tome prvotnom idealu prijateljstva s Bogom, ali u isto vrijeme po prorocima naviješta još nešto više, što će se dogoditi po Isusu Kristu. O tome govori današnje čitanje. Veli da u Kristu postajemo njegova prava djeca odnosno da nas Bog u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu.

Evo nesagledive i nedokučive tajne Božje providnonosne ljubavi: još prije postanka svijeta Bog nas je htio, ne samo kao svoje prijatelje, ne samo kao svete pred njim, nego nas je Bog prije svih vjekova odredio da budemo njegova posinjena djeca, da postanemo, dakle, članovi božanske obitelji!

Možemo li mi uopće pojmiti koliko je uzvišeno naše dostojanstvo u Kristu? Čini mi se da lakše sebi možemo predočiti vremensko razdoblje od četiri milijarde godina, nego što bismo sebi mogli predočiti dubinu i značenje toga da smo posinjena djeca Božja, dionici božanske naravi Isusa Krista. Kada bismo samo malo više bili toga svjesni, kada bismo se u svjetlu te zadivljujuće istine samo malo više potrudili, zar ne da bi naš život bitno drugačije izgledao, zar ne da bismo prvenstveno težili za duhovnim vrednotama?

Neka nas Bog utvrdi u toj vjeri i ojača u našim svetim nastojanjima!

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Proročka poslušnost – razmišljanje uz 15. ne... Premda je izviješće sv. Marka o slanju dvanestorice vrlo kratko, ipak je vrlo znakovito i bogato sadržajem (Mk 6, 7-13). Isus se kao Učitelj n...
15. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homi... Uvod i pokajnički čin Bog nam izravno progovara u svojoj riječi koju, između ostalog, redovito slušamo u svakoj svetoj misi. Međutim, B...
15. nedjelja kroz godinu (B)  Am 7,12-15 Prorok Amos je najdublje prožet uvjerenjem da je Gospodin pravedni Bog, spreman braniti siromahe i potlačene. Stoga on traž...
Znati prihvatiti neuspjeh? – razmišljanje uz... U današnjem evanđeoskom odlomku čitamo o poslanju koje Isus daje svojim učenicima kad ih šalje naviještati kraljevstvo Božje. Pri tome im daje...
15. nedjelja kroz godinu (B) – komentar evan... DOZVA I POSLA IH Mk 6,7-13 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na...