Skip to content

16. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evanđelja

Marta, Marija, lazar i Isus


Marta ga ugostila. Marija je izabrala bolji dio


Lk 10,38-42

Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću.  Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.  A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Svaki put kada čitamo evanđelje, potrebno ga je staviti u kulturološki kontekst njegova vremena. Ako to ne učinimo, riskiramo krivu interpretaciju koja uopće ne odgovara namjeri evanđeliste, kao što je to slučaj s današnjim Lukinim ulomkom. Upravo zbog njega su se rodile dvije razlike: aktivni život običnih ljudi te kontemplativni kojega izabiru monahinje u klauzuri.

O tome nema ni spomena u današnjem evanđelju. Pogledajmo ga izbliza: „Dok su oni tako putovali“ – Isus i njegovi učenici – „uđe on“… Evo nam prvog nepodudaranja. Svi su putovali, no samo Isus ulazi. Zašto? Isus ih isključuje jer još uvijek nisu sposobni shvatiti lekciju koju će dati. „Uđe u jedno selo.“ Kada u evanđeljima naiđemo na izraz „selo“, tom riječju evanđelisti označuju otpor, neshvaćanje ili neprihvaćanje Isusove poruke jer je selo mjesto navezano na tradiciju, običaje, prošlost. U selu važi slogan: „Zašto nešto mijenjati? Uvijek je tako bilo!“ Ovo selo nema imena, a to znači da predstavlja mentalitet navezan na prošlost koji na novost, promjenu, gleda sa sumnjom.

„Žena neka, imenom Marta“ – njezino ime znači „gospođa, gospodarica kuće – „primi ga u kuću.“ Samo je vlasnica kuće mogla primiti goste unutra. „Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.“ Ovu sliku Marije koja sjedi do Isusovih nogu treba shvatiti u kulturološkom kontekstu onog vremena. Ta njezina gesta ne znači adoraciju ili kontemplaciju ili štovanje prema Isusu. Ona zauzima položaj učenika koji sluša svog učitelja. Na primjer, sv. Pavao reče u Djelima da je bio poučen od učitelja Gamaliela sjedeći do njegovih nogu. Dakle, sjesti do nogu znači tu osobu priznati učiteljem. U svetoj knjizi Talmudu čitamo: „Neka tvoj dom bude mjesto susreta učenih; pospi se prašinom s njihovih nogu i žedno upijaj njihovu riječ“.

Prema tome, Marijino ponašanje nema veze s adoracijom nego slušanjem, kao što to čini učenik usredotočen na svog učitelja. No, ima nešto veoma čudno što Marija čini, a ne bi smjela. Ona je žena, a žene nemaju jednaka prava niti povlastice kao što to imaju muškarci. Žena mora biti u kuhinji, nevidljiva. Opet u Talmudu čitamo da se riječi zakona moraju uništiti u vatri nego da istim žene bivaju poučene. Naime, rabini su se hvalili da Bog nikada nije uputio riječ nekoj ženi. Istina, ipak je to učinio samo jednom, Sari, no, pokajao se jer je Sara lagala. Od tada se nikada više nije obratio nekoj ženi. Stoga, ovo što Marija čini je skandalozno; krši tradiciju, zakon, te uzima uloga muškarca, učenika.

A što je s Martom? Marta se vjerno drži tradicije: „A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem.“

I ne samo to. Čak Isusu i prigovara jer ga smatra odgovornim što Marija ne čini ono što bi trebala. „Marta pristupi i reče: Gospodine, zar ne mariš“ – ovdje pada u oči ponavljanje osobne zamjenice „mene, me“ što znači da je Marta usredotočena na samu sebe. „Zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati?“ Marta nastavlja svoj prijekor i to u imperativu: „Reci joj dakle da mi pomogne.“ Marta ne prihvaća Marijino kršenje pravila, tradicije i morala koje je namijenjeno ženama. Još više, Marta ne trpi što je Marija preuzela ulogu muškarca, učenika, te stoga traži od Isusa da ju vrati na mjesto kamo i pripada.

Isusova reakcija je suprotna: umjesto da ukori Mariju, on to čini s Martom: „Odgovori joj Gospodin: Marta, Marta!“ Ponavljanje imena znači prijekor, ukor. „Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno“ – doslovno – „samo jedna stvar“ – te Isus zaključuje: „Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“

Što joj to neće biti oduzeto? Što se to nekoj osobi ne može oduzeti? Na primjer, život se može oduzeti, stvari, imovina… Zašto Isus reče Mariji da je izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti? Kršenjem pravila i normi ponašanja Marija je izabrala slobodu. Jedno je kad nam sloboda biva dana – a ona može biti i oduzeta – a drugo kada je sloboda plod osobne pobjede, plod hrabrosti prekršiti ustaljene norme i religiozna pravila.

Kada se postigne takva sloboda, nitko ju više ne može oduzeti. Prema tome, ovdje se ne radi o Isusovu preferiranju kontemplativnog života, nego je riječ o njegovu pozivu na izbor – izboriti se za slobodu.

Itekako je zanimljiva činjenica koju nam evanđelist Luka donosi: izbor za slobodu ne dolazi od muškarca, nego od žene!

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

16. nedjelja kroz godinu (C) Post 18, 1-10a Abrahamu i Sari dolaze tajanstveni posjetitelji. Oni su neka vrsta Božjih izaslanika, anđela. Jer zbog specifičnog poima...
Gospodine, zar ne mariš? – razmišljanje uz 1... U današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 10, 38-42) čitamo kako je Isus jednom zgodom dok je putova svratio kod svojih prijatelja Marte i Marije u ...
Meditacija uz 16. nedjelju kroz godinu (C) Brineš se i uznemiruješ za mnogo Isus postupa s nama kao s učenicima koji uvijek iznova trebaju „utvrđivati gradivo“. Opet nas želi pou...
Između bitnoga i nebitnoga – razmišljanje uz... Današnji evanđeoski događaj ((Lk 10, 38-42), u kojem se s toliko jednostavnosti opisuje Gospodinov boravak u kući Marte i Marije, nosi vrlo sa...
16. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evan... Pustite nek oboje raste do žetve Mt 13, 24-43 Drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na s...