Skip to content

17. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evanđelja

molitva


Ištite i dat će vam se!


Lk 11,1-13

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite:

‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’«

I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem …’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.«

»I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.« »A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Jedina molitva koju nam je Isus ostavio – Oče naš – došla nam je u tri različite inačice. Razlog tome je taj što evanđelisti nisu namjeravali prenijeti Isusove doslovne riječi nego njihovo duboko značenje.

Dužu verziju Oče naša nalazimo kod Mateja, zatim kraću kod Luke te verziju u prvom katekizmu Crkve poznatom pod imenom Didache, grčki izraz koji znači „nauk“.

Iako su spomenute inačice različite, zajedničko im je da sadrže isto duboko značenje koje ćemo nastojati protumačiti. Nakon što su ga učenici zamolili da ih nauči moliti, Isus im odgovara: „Kad molite, govorite: ‘Oče!’“ – Bogu se ne obraća onim ceremonijalnim i liturgijskim formulama nego jednostavno s naslovom „Oče“. Naime, Isus je upravo zbog toga i došao uspostaviti novi odnos ljudi s Bogom – odnos Oca prema njegovoj djeci. Nemojmo zaboraviti da u ondašnjoj kulturi izraz „otac“ označuje onoga koji prenosi život. Isus nastavlja: „Sveti se ime tvoje!“ Glagol „svetiti“ znači posvetiti, odvojiti, no kada se odnosi na Boga, onda znači priznati ono što On jest. Prema tome, prvi zaziv koji zajednica vjernika izriče jest „neka bude prepoznato tvoje ime“, to jest neka te narod prepozna kao Oca. Upravo će u ovom evanđelju Isus reći da Otac dolazi ususret potrebama svoje djece; štoviše, on im prethodi jer Otac želi da njegova djeca imaju život u sebi i da budu sretni.

Druga molba: „Dođi kraljevstvo tvoje!“ Ne radi se o nečemu što nedostaje i što treba doći, nego znači da se njegovo kraljevstvo proširi, rasprostrani. Kraljevstvo Oca je već tu. Isus je prilikom navještaja Blaženstava rekao da su blaženi siromašni jer je njihovo kraljevstvo Božje. Ono nije u onozemnom životu, nego u alternativnom društvu u kojem, umjesto nagomilavanja za sebe, velikodušno se dijeli s drugima; umjesto zapovijedanja dolazi do služenja.

Dakle, vjerna Blaženstvima, zajednica moli da se proširi takvo iskustvo Kraljevstva. Sada dolazi redak koji nije lako prevesti zbog grčke riječi koja zapravo u grčkom jeziku ne postoji. Riječ je o retku: „Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan!“, a odnosi se na izraz „daji nam svaki dan“. Naime, sv. Jeronim, prvi prevoditelj Evanđeljâ, naišavši na to mjesto, morao je odabrati. U Matejevu evanđelju preveo ga je latinskim izrazom „super-stantialem“ što znači kruh koji nadilazi svoju bit. U Lukinom evanđelju ga je preveo riječju „svagdanji“. Liturgija Crkve je odabrala Matejevu inačicu zamijenivši teški i nerazumljivi izraz „superstantialem“ riječju „svagdanji, svaki dan“.

Taj izbor uzrokuje dosta teškoća jer se čini kao da se Boga treba moliti kruha za jelo, kruha koji ljude hrani. Međutim, kruh koji ljude hrani – zadatak je ljudi, zajednice, koja se treba pobrinuti i dijeliti ga s onima koji ga nemaju. O kakvom se to kruhu radi? Ili tko je taj kruh? Taj kruh je zapravo Isusova prisutnost u središtu zajednice vjernika kao što je i u središtu molitve Oče naša. Isus je kruh, On je hrana koja daje život, on je euharistijski kruh koji daje snagu živjeti njegovu Riječ.

Zatim slijedi zaziv: „I otpusti“ – doslovno „izbriši“ – „nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo“ – brišemo – „svakom dužniku svojem!“ Bog nam oprašta, no njegovo oproštenje postaje djelotvorno samo onda kada se pretvori u praštanje drugima.

Sada nam dolazi zadnji zaziv, također krivo preveden, a koji uzrokuje nemale poteškoće. Radi se o famoznom „I ne uvedi nas u napast!“ U najnovijem prijevodu (talijanskom) popravljen je zaziv riječima: „I ne ostavi nas u napasti“ ili „ne ostavi nas u iskušenju“. O kakvom se to iskušenju ili napasti radi? Odnosi se na događaj Isusova hapšenja u Getsemanskom vrtu. Naime, Isus je ondje molio svoje učenike da mole kako ne bi pali u napast, u iskušenje. A napast ili iskušenje bijaše Isusovo hapšenje kao zločinca; ubojstvo kao najvećeg razbojnika, kao prokletog od Boga, što je njegovu zajednicu dovelo u veliku krizu. Stoga ovim zazivom Isus ih uči da u teškim trenucima ostanu jaki, da ne malakšu u trenucima napasti, iskušenja. Odlomak završava potpunim povjerenjem u Gospodina:  „Ako dakle vi, iako zli“ – ne želi reći da smo zli u sebi nego, uspoređujući Očevu dobrotu prema nama nasuprot naše zloće prema drugima, iako smo takvi, „znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!“

To je jedina stvar koju će Otac dati – Duh Sveti! A koja je njegova uloga? Duh Sveti je snaga Božje ljubavi po kojoj se ostvaruje Božji naum u svakom od nas. Naime, Bog ne vlada ljudima na temelju Zakona kojega treba slijepo obdržavati, nego Bog Otac ljudima daje sebe po Duhu Svetom – unutarnjoj energiji – koji čovjeka upućuje na pravi put.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

17. nedjelja kroz godinu (C) Post 18, 20-32 Nakon najave rođenja Abrahamovog sina, tajanstveni gosti odlaze za Sodomu i Gomoru. Gospodin je nakanio kazniti njihovu ...
Čemu služi molitva? – razmišljanje uz 17. ne... U današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 11, 1-13) sveti je Luka opisao prigodu u kojoj je Isus svoje učenike učio moliti. Naime, osim što su apost...
Meditacija uz 17. nedjelju kroz godinu (C) Zbog njegove bezočnosti Predočimo si novorođenče, dijete staro tek mjesec ili dva. Gladno je, vruće mu je ili ga treba presvući. Što čini...
Uslišana molitva – razmišljanje uz 17. nedje... Gospodinova poruka sadržana u današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 11, 1-13) usredotočena je na pouku o molitvi. Povod tome bio je njegov primjer...
Isus Krist, Kralj svega stvorenja (C) – kome... Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje Lk 23, 35-43 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govor...