Skip to content

19. nedjelja kroz godinu (A) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Koliko god mi bili umni i učeni, toliko je toga u svijetu i u svemiru neotkriveno i za našega vijeka nećemo otkriti. A kada je u pitanju ljudsko srce: tko će to istražiti. Zato se u Knjizi mudrosti veli: Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti? (Mudr 19,16). O tajanstvenosti i nerazumljivosti ljudske povijesti progovara nam danas sveti Pavao. Mi vjernici ne težimo prvenstveno za tim da povećamo svoje znanje i spoznanje. Mi želimo napredovati u dobroti i vjernosti Bogu. Upravo zbog toga zamolit ćemo Gospodina da nam oprosti naše grijehe i propuste, pa da tako možemo dostojno proslaviti ova sveta otajstva.

  • Gospodine, ti si prije svega, ti si Gospodar svega. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si Riječ tijelom postala radi našega spasenja. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti nas sve pozivaš da se potrudimo oko spasenja naše braće i sestara. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


U jednom dokumentu o Božjoj riječi[1] Papa Benedikt XVI. preporučuje propovjednicima da, između ostalog, u propovijedi progovore o tome što određena Božja riječ znači za njega samoga. Stvarno, koliko svećenik može biti osoban u naviještanju evanđelja? Evo, danas u drugom čitanju (Rim 9, 1-5) vidimo Pavla koji vjernicima u gradu Rimu upravo otvara dušu.


Silna mi je tuga i bol na srcu


Pavao govori o svojim sunarodnjacima, Židovima od kojih većina nije htjela prihvatiti Isusa kao Spasitelja i Mesiju, to jest Krista. Pavlu je to bilo veoma teško. On je sve svoje snage, svega sebe oduševljeno i potpuno stavio u službu evanđelja, propovijedao je drugim narodima i u tome bio razmjerno uspješan. Ništa mu nije bilo teško. Trpio je i glad i žeđ, i oskudicu svake vrste; trpio je potvaranja i progone, bio je bičevan i kamenovan, a bio je izdan i od lažne braće… Sve je to strpljivo podnosio, Krista radi govoreći kada sam slab, onda sam jak. Ali kad su bili u pitanju njegovi sunarodnjaci, kako da ne bude tužan? Ono najljepše što je mogao prenositi davao je tuđim narodima, a njegovi su mu sunarodnjaci okrenuli leđa… Zato veli: Silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu… Silna tuga. Neprekidna bol. Uza sve patnje koje je trpio, Gospodin je dopustio da ga neprestano muči i ova bol. Svima se daje, a njegovi ga ne prihvaćaju…

Reći ćete: pa to se isto dogodilo i Isusu. Točno. To je ono što i nas koji puta pogađa. Naime, do nekoga nam je posebno stalo, jer je iz moje obitelji: moje dijete, moj brat, moj roditelj, moj dobar prijatelj. I vidim kako ide lošim putem. I vidim kako upropaštava sebe i one oko sebe. I ne da si pomoći. Sve bih učinio za njega ili za nju. Srce bih svoje dao. I nailazim na šutnju, na odbacivanje. To je križ koji Bog daje onima koje ljubi. Pavao je osjetio muku toga križa. Krist ga je iznio do vrha Kalvarije. I ja ga nosim. Zašto? Zašto baš tako? Zašto toliko? Križ nikada do kraja nećemo razumjeti. Želimo ga nositi s Kristom. A on će nas ojačati.


Htio bih ja sam proklet biti…


Pavao u svojoj tuzi veli dalje: Htio bih ja sâm proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. I onda govori kako je po sebi neshvatljivo da su ostali izvan Krista: Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanje; njihovi su i oci, od njih je, po tijelu i Krist… Reklo bi se: tko bi, ako ne oni, trebao biti blizak Kristu? Pa ipak, nisu povjerovali… Pavao ih je do te mjere ljubio da je zbog svega toga silno trpio. To je ta nemoć pred ljudskom tvrdoćom, pred čovjekovom zatvorenošću, pred odbijanjem ljubavi. To bolno iskustvo ljudskog odbijanja vidljivo je i u Božjem odnosu prema nama. Bog nam je dao slobodu i onda se susreće s ljudskom nezahvalnošću i tvrdokornošću unatoč neizmjernoj silini iste Božje ljubavi. Kao krik Božje žalosti – da to tako izreknemo – čitamo: Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi… (Hoš 11,4). Bog ih je privlačio, ali su oni odbijali.

To je, kako rekosmo, muka i nevolja svakoga od nas kad naiđe na zid, kada vidimo da ne možemo svoga bližnjega skrenuti sa zlog puta. Međutim, veli Pismo, neka nam ne dodija činiti dobro (2 Sol 3,13).


Zašto si posumnjao?


Unatoč svojoj tjeskobi i unatoč žalosti zbog tvrdokornosti svojih sunarodnjaka, Pavao je nastavio svim žarom svoj apostolski rad. Koliko god Pavao bio velik apostol, nije on – ovdje na zemlji – mogao znati sve putove i naume Božje. Bog jedini zna, zašto je u ono vrijeme izraelski narod ostao izvan evanđelja. Bog jedini zna, zašto je u povijesti praktički nestala nekad cvatuća Crkva Kristova u sjevernoj Africi, u Egiptu, u maloj Aziji (današnjoj Turskoj). Bog jedini znade zašto i danas Crkva u Europi kao da odumire zahvaćena kugom ravnodušja, trkom za užicima i različitim nastranostima. Bog jedini znade zašto se danas Europa stidi svojih kršćanskih korijena, zašto se uopće postavlja pitanje isticanja vjerskih znamenja na javnim mjestima. Bog jedini znade zašto izgleda kao da se ruše istinske obiteljske vrednote…

Međutim, pored svega toga, mi naviještamo Krista raspetoga. I svoje činimo. Pogledajmo Petra u današnjem evanđelju (Mt 14, 22-33). Dok je išao s vjerom u Krista, hodio je po jezeru. Kad se uplašio, kad je pomislio na svoju ljudsku nesavršenost, počeo je tonuti. Tako i mi. Ne želimo razmišljati o slabostima današnjeg društva ili o mogućem uzmaku kršćanskih vrednota. Mi vedro naviještamo Krista, mi s oduševljenjem činimo svoje. U svojoj obitelji. U svome okružju. I gle! Po vodi ćemo hoditi i brda premještati. Jer naša je snaga i naša pjesma – Gospodin!


[1] Verbum Domini.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Je li Gospodin utvara? – razmišljanje uz 19.... U današnjem Evanđelju (Mt 14, 22-33) čuli smo događaj koji nam opisa sv. Matej evanđelist, a govori o tome kako se Isus za vrijeme jedne noćne...
19. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homi... Uvod i pokajnički čin Nije nužno velik onaj tko se velikim čini. Naprotiv, prava veličina i nema potrebe da se nameće i iskazuje. Onaj ...
19. nedjelja kroz godinu (A) 1Kr 19, 9a.11-13a Prorok Ilija, otac biblijskog proroštva, u Prvoj Knjizi o Kraljevima predstavljen je kao drugi utemeljitelj jahvistič...
19. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evan... Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi Mt 14, 22-33 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo...
Crkva u pogibelji – razmišljanje uz 19. nedj... U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 14, 22-33) sveti nam Matej detaljno opisuje što se dogodilo nakon što je Isus umnožio kruh i nahranio mnoš...