Skip to content

19. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Nije nužno velik onaj tko se velikim čini. Naprotiv, prava veličina i nema potrebe da se nameće i iskazuje. Onaj tko je stvarno uman i mudar, nema potrebe svakome to na ulici dokazivati. Onaj tko čini velika dobra djela, ako ih čini od srca, nema potreba rastrubiti to po cijelome svijetu. Tako i Bog. Javlja se Iliji u šapatu laganog i blagog lahora (1Kr 19, 9a.11-13a). Danas sam Gospodin prilazi sa svom blagošću i dobrotom. Zamolimo da i nas obuzme njegova dobrota i njegov Sveti Duh.

  • Gospodine, Ti si se ukazao proroku Iliji kao šapat laganog i blagog lahora. Gospodine, smiluj se
  • Kriste, ti si krotka i ponizna srca. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da budemo krotka srca i blagi jedni prema drugima. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Kad bismo ovdje prisutne mlade zapitali koliko im vremena treba da pretrče 100 metara, što bismo čuli? Možda 15, 16 ili 20 sekundi. A evo vijesti iz novina. Svjetski je prvak tu stazu pretrčao za 11 sekundi. Pa kako, upitat će oni upućeniji, nije li svjetski rekord 9 sekundi? Lijepo. Onaj svjetski prvak koji je tu stazu pretrčao za 11 sekundi bio je bez jedne noge: umjesto amputirane potkoljenice imao je protezu! Bio je tek za sekundu i pol sporiji od zdravog svjetskog prvaka! Rekli bismo, čovjek doista može puno više nego što sam misli. Upravo tako. Evo, tako danas Isus Petru pokazuje i dokazuje da uz Božju pomoć čovjek može puno više nego što bi mogao pomisliti (Mt 14, 22-33).


Dođi!


Apostoli su bili u lađi bez Isusa cijelu noć. Bili su daleko od obale. O četvrtoj noćnoj straži, dakle, negdje između tri sata i šest sati podigao se vjetar i valovi. Prilično tjeskobna situacija. Kad, evo, Isus im dolazi u susret hodeći po moru. Silno se uplaše, jer su pomislili da vide sablast. Međutim, Isus ih ohrabruje. I sad Petar, koji je uvijek bio brz i brzoplet, kaže Isusu neka i njemu zapovjedi da dođe k njemu hodajući po vodi. I Isus veli jednostavno: “Dođi!”

Evo, braćo i sestre, upravo se to događa svakodnevno, upravo se to događa svakome čovjeku. Isus poziva svakoga pojedinoga od nas, poziva nas na nešto što je u očima ovoga svijeta i ludo i nemoguće. Na primjer, poziva nas da posvetimo vremena svojoj duši, a ne samo tijelu. Poziva nas da se pomolimo. Poziva nas da čuvamo svoj i tuđi brak, da budemo milosrdni, strpljivi, da praštamo, da činimo dobro ne očekujući ništa za uzvrat. Poziva nas da se ne suobličujemo ovome svijetu tražeći pod svaku cijenu uspjeh, bogatstvo, vlast i moć. Traži od nas da vršimo zapovijedi i onda kada se to ovome svijetu čini ludo i nepotrebno. Istina je: Bog traži od nas stvari koje izgledaju nemoguće. Jer, moglo bi se reći, pa ne možemo se mi isključiti iz ovoga svijeta. Eto, svi kradu, pa se i ja malo moram snaći. Toliki lažu i ogovaraju, pa ne mogu se ja isključiti iz društva. Toliki malo više popiju, troše novac na ludosti, pomalo zanemaruju svoju obitelj, zaboravljaju na svoje roditelje, zanemaruju molitvu, misu, kršćanske dužnosti. Toliki to rade, pa ne mogu se ja isključiti… Izgleda nemoguće odijeliti se od duha ovoga svijeta. Međutim, Isus veli: “Dođi!” Njegova je to riječ. Evo primjera. Prva je Crkva živjela, recimo tako, u pokvarenom grčko-rimskom svijetu. I bila je svjetlo svijeta. Ako nas Bog poziva, onda je to i moguće i dobro i ostvarivo. Razmislimo, što u mom životu posve određeno znači Isusov poziv: “Dođi”?


Pođe k Isusu


I gle ti Petra! Onakav brzoplet i nagao, on, običan čovjek i galilejski ribar, stvarno hoda po površini jezera! Nevjerojatno! Mogao je uskliknuti s onim likom iz crtanih filmova: “Joj, dečki, da me mama vidi!” Eto. Isus je te stvari stalno radio i još čini. Prisjetimo se! Apostoli, većinom obični i priprosti ljudi postali su temelj Kristove Crkve. Pavao, progonitelj, postao je najveći misionar i rekli bismo danas, teolog. Augustin, razvratnik i čovjek ovoga svijeta postaje jednim od najznačajnijih svetaca i teologa. A što je s tolikim nepoznatima? Zar ne da je bilo na tisuće i na milijune običnih ljudi koji su bili divni očevi i majke, toliko divni ljudi koji su nesebično i s ljubavlju činili tolika dobra djela? Zar ne da i danas vidimo tolike male i jednostavne ljude koji su gotovo nevjerojatni u svojoj jednostavnosti, prostodušnost, dobroti i ljubavi prema bližnjemu. Zar nismo i sami sreli ljude kojima je u ovom ratu učinjena velika nepravda, kojima su zbog ljudske mržnje stradali njihovi najbliži, a da su u isto vrijeme ti ljudi puni dobrote, praštanja, ljubavi. Ono što je ovome svijetu nemoguće, Bogu je moguće.


Zašto si posumnjao?


I opet je Petar poseban! Povjerovao je i krenuo i baš mu je dobro išlo. U njega se uzdao, nije gledao u valove. To je kao kad netko uči voziti bicikl. Ako gledaš u kotače i u pedale, padaš. I to se dogodilo Petru. Kad je vidio silinu valova i dubinu mora, uplašio se i počeo je tonuti. Nije čudo da je kriknuo: “Gospodine, spasi me!” Isus mu je tada pružio ruku i rekao: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” To je zacijelo Petru bila pouka. Uza sve svoje slabosti, Petar je postao prvak apostolski, da bi na koncu hrabro svoj život dao za svoga Gospodina. Taj mu je događaj bio pouka i svjetlo: naučio je da s Isusom može sve, odnosno da Isus po njemu može sve učiniti. I mi se tu možemo naći. Ako je onaj invalid trkač vjerovao u svoje sposobnosti i postigao rezultat koji sigurno barem 90% zdravih ne bi mogli postići, koliko više možemo mi učiniti!

I nas Gospodin poziva da budemo puni pouzdanja i radosni. Ta, ne činimo mi ništa isključivo svojom pameću i svojom snagom. Tako Isus jednom prilikom govori: “Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!” (Mt 10,18-20). U povijesti spasenja Bog se toliko puta proslavio u malenima i poniznima, u slabima i neznatnima. I nama daje snage i u nama se želi proslaviti. Zato, trebamo puno više gledati na Božju mudrost, Božju snagu, Božju providnost, negoli na ono što jesmo i što osjećamo da jesmo. Jer, u nama i po nama želi se Bog proslaviti. Zato, maknimo iz sebe svaku sumnju, svaku malodušnost. Neka nas i po ovoj svetoj misli Bog ispuni pouzdanjem, mudrošću i radošću.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Je li Gospodin utvara? – razmišljanje uz 19.... U današnjem Evanđelju (Mt 14, 22-33) čuli smo događaj koji nam opisa sv. Matej evanđelist, a govori o tome kako se Isus za vrijeme jedne noćne...
19. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Koliko god mi bili umni i učeni, toliko je toga u svijetu i u svemiru neotkriveno i za našega vijeka nećemo otkri...
19. nedjelja kroz godinu (A) 1Kr 19, 9a.11-13a Prorok Ilija, otac biblijskog proroštva, u Prvoj Knjizi o Kraljevima predstavljen je kao drugi utemeljitelj jahvistič...
19. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evan... Zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi Mt 14, 22-33 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo...
Crkva u pogibelji – razmišljanje uz 19. nedj... U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 14, 22-33) sveti nam Matej detaljno opisuje što se dogodilo nakon što je Isus umnožio kruh i nahranio mnoš...