Skip to content

2. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđelja


Evo Jaganjca Božjeg
koji odnosi grijeh svijeta


Iv 1, 29-34

Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!” “Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.” I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.”


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Ivan modulira svoje evanđelje slijedeći ritam Knjige Postanka. Zbog toga ovaj odlomak započinje riječima „sutradan“. Drugi je dan te će ih evanđelist nabrajati sve do sedmog dana, dana potpunog stvaranja – svadbom u Kani Galilejskoj, gdje će biti proglašen novi Savez.

Ivan Krstitelj „sutradan ugleda Isusa“ – ovo je prvi put da se Isus pojavljuje samo s imenom. U Proslovu Ivan ga je nazvao Isus Mesija – „gdje dolazi k njemu pa reče: Evo Jaganjca Božjega“. U Isusu Ivan prepoznaje Jaganjca Božjega. Što to znači? Riječ je o pashalnom jaganjcu, onomu kojega Mojsije naredi svom narodu jesti ga u noći Pashe, jer će im meso dati snagu izvršiti hod prema slobodi a krv će tog janjeta Židove uskratiti umiranja koje će anđeo zatornik donijeti te noći u Egipat.

Dakle, meso radi snage hoditi prema slobodi te krv koja oslobađa smrti. Stoga Ivan vidi u Isusu tog jaganjca Božjeg. Puno je poveznica u evanđelju o Isusu kao pashalnom jaganjcu: npr. njegova će se smrt dogoditi u isti čas kada se u hramu žrtvuju janjci za Pashu; činjenica da Isusu neće biti prebijena ni jedna kost upućuje na odredbu da pashalnom janjetu ne smije biti prebijena ni jedna kost.

Prema tome, za Ivana Isus je janje Božje čije će meso dati snagu započeti hod prema slobodi, oslobođenje i izlazak; a krv, koja neće spasiti od fizičke smrti, nego će spasiti od potpune i definitivne smrti. Onome koji prihvati tu krv omogućit će jedan život takve kvalitete koji će biti sposoban nadvladati i samu smrt.

Prema Ivanu, uloga Jaganjca Božjeg je „odnijeti grijeh svijeta“. Ne radi se o grijesima svijeta koji bi upućivali na grijehe ljudi, nego na grijeh svijeta. Postoji grijeh koji prethodi Isusovu dolasku i predstavlja prepreku komunikaciji između Boga i čovječanstva. To je grijeh odbijanja ponude punine života koju Bog nudi ljudima, uzrokovano prianjanju ideološkom i religioznom sustavu koji su u oprečnosti s voljom Božjom.

Ivan definira Isusa kao: „To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek…“ – dakle, za sada, Isus biva predstavljen samo kao čovjek. Štoviše, Ivan ga predstavlja kao jaganjca – slika blagosti – a ne predstavlja ga kao osobu zaodjenutu religioznim službama, nego kao čovjeka. U Isusovoj ljudskosti očituje se punina božanstva.

Ivan kaže da ga nije poznavao, „ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu“. Kojem Izraelu? Izrael će uvijek biti mala grupa koja je ostala vjerna Gospodinu, Savezu, njegovim obećanjima, kako to čitamo u Knjizi proroka Sefanije: „Jer ću pustiti da u tebi opstane samo skroman i čedan narod, ostatak Izraelov i u imenu Gospodinovu tražit će okrilje.“ Upravo je tom Ostatku upućeno Gospodinovo obećanje. No, s Isusom će to obećanje Ostatku Izraela biti prošireno na cijelo čovječanstvo.

„I posvjedoči Ivan: ‘Promatrao sam Duha’“ – označava cjelovitog Duha, odnosno božansku energiju, puninu Božje snage – ljubav.  Duh je životna energija. U trenutku krštenja, kao odgovor na Isusovo poslanje vidljivo svjedočiti Očevu ljubav prema svima, Otac mu daje svoju punini ljubavi, a to je Duh. „Gdje s neba silazi kao golub“ – sjetimo se da golub upućuje na Duha koji je lebdio nad stvaranjem u izvještaju Postanka te na njegovu ulogu u gnijezdu – „i ostaje na njemu“.

Bitan je način kojim evanđelist naglašava činjenicu silaska Duha na Isusa koji na njemu ostaje. Što to znači? Iskustvo Duha svima je moguće, ali samo onome nad kojim taj isti duh ostane, samo ga taj može drugima priopćiti; upravo će takvo i biti Isusovo djelovanje.

„Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu’“ – evanđelist ponovno naglašava da Duh – Božja snaga i moć – ne samo da silazi na Isusa, nego na njemu i ostaje. Stoga nastavlja: „To je onaj koji krsti Duhom Svetim.“

Evanđelist stavlja u paralelan odnos izraze: „onaj koji odnosi grijeh svijeta“ i „onaj koji krsti Duhom Svetim“. Taj grijeh ne treba okajavati nego ga treba iskorijeniti. Kako? Ne kroz neku borbu niti silom. Ivan je već napisao u Proslovu da svjetlo svijetli u tami; svjetlo se ne bori protiv tame, nego je zadaća svjetla svijetliti zbog čega će tama nestati.

Isusovo djelovanje je krstiti u Duhu Svetom. Dok krštenje vodom znači uroniti u tekućinu koja je čovjeku izvanjska, nije dio njega, dotle krštenje u Duhu Svetom znači napuniti se punine božanske snage koja po Isusu dolazi od Boga. Stoga je Isusovo djelovanje usmjereno prema svakom čovjeku kako bi posjedovao Isusov božanski život.

Dok na Isusa silazi Božja snaga, Duh, Isusovo djelovanje je krstiti u Duhu Svetom: ‘Svet’ ne znači samo kvalitetu ili svetost tog Duha, nego njegovo djelovanje posvećivanja, odnosno odvajanja onih koji prihvate tog Duha od sfere zla, od sfere tmina. Prema tome, Isusovo djelovanje je navijestiti svog vlastitog Duha.

Nakon što taj Duh biva prihvaćen od ljudi, ono postaje izvor iz kojega izvire, rastući sve više, božanski život.

Evanđelist zaključuje ovaj odlomak riječima: „I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji“. Onaj koji je bio naviješten kao čovjek – „Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene“ – sada biva obznanjen kao Sin Božji.

Nakon što je sišla punina Duha Svetoga, u Isusu je punina božanskog te Isus potpuno objavljuje Božju stvarnost, samoga Boga.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Ne lav, nego jaganjac – uz evanđelje 2. nedj... Iv 1, 29-34 Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: »Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! To je onaj o kojem rekoh: Za mn...
Dopustiti Isusu da dođe k nama – razmišljanj... Sveti Ivan Evanđelist kao očevidac zabilježio je u svom Evanđelju neke detalje vezane uz odnos Ivana Krstitelja i Isusa (Iv 1, 29-34), koje dr...
2. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Oduvijek su mladi skloni govoriti kako su stariji zaostali i kako ne razumiju moderno vrijeme, a stariji redovito...
2. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homil... Uvod i pokajnički čin Čovjeku je važno da bude zapažen, da bude priznat, da ostane spomen na njega. Eno, za poznate filmske glumce izuz...
Učiniti da se Gospodin očituje – razmišljanj... Današnji evanđeoski odlomak (Iv 1, 29-34) opisuje istovjetan događaj koji smo čitali i o kojem smo razmišljali prošle nedjelje kad smo slavili...