Skip to content

2. vazmena nedjelja (A) – komentar evanđelja


Nakon osam dana dođe Isus


Iv 20, 19-31

I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.” Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. Ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Kada čitamo evanđelje, da bismo razumjeli ono što nam evanđelist želi prenijeti, uvijek se moramo distancirati od tradicija, a napose od pitoresknih slika koje prikazuju današnji evanđeoski ulomak. Radi se o Tomi, kojega se – uobičajeno – predstavlja kao nevjernog, kao onoga koji stavlja svoj prst u Isusove rane a napose u njegova rebra. Primjer nam je Caravaggiova prelijepa slika. No, sve to ne nalazimo u evanđelju.  Pogledajmo o čemu se radi.

Prve riječi koje je Isus uputio svojim učenicima, skrivenim zbog straha da ne bi završili kao i njihov učitelj – nalog za hapšenjem bijaše izdan za cijelu Isusovu grupu – bijahu: „Mir vama!“ To nije neka želja ili poziv; Isus ne kaže: „Mir neka bude s vama“, nego je to dar – Isus im daruje mir.

Izraz „mir“ sadrži sve ono što je potrebno za puninu čovjekova života, odnosno za radost. Dakle, Isus se predstavlja s darom na puninu radosti. Zatim im odmah pokazuje zašto trebaju biti radosni – pokazuje im ruke i bok, to jest trajne znakove ljubavi po kojima je dao život za svoje učenike.

U trenutku hapšenja Isus je vojnicima rekao: „Ako mene tražite, pustite ove da odu.“ To je pastir koji je dao život za svoje ovce. Isus ponavlja svoj dar mira, ali sada kako bi ga oni ponudili svijetu. Doista, nakon ponovljenog: „Mir vama“, Isus dodaje: „Kao što mene posla Otac…“ – Otac je poslao Sina da pokaže ljubav do kraja – „… i ja šaljem vas“.

Isus poziva svoje učenike da dalje nude njegovu ponudu života. Zbog toga im daje svoju sposobnost ljubiti, odnosno daje im Duha Svetog. Isusovo djelovanje, koje je u ovom evanđelju opisano kao Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta – On oduzima grijeh svijeta izlijevajući Duha Svetoga na ljude – biva nastavljeno u njegovoj zajednici.

Evanđelist nastavlja: „Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice…“ Od četiri puta, koliko se pojavljuje u evanđelju, tri puta biva predstavljen kao „Blizanac“. Čiji Blizanac? Isusov – jer mu sliči u ponašanju. U apokrifima čitamo da je „Toma nazivan moj prikladan drugi.“ Ali zašto je smatran Isusovim blizancem? Kada je Isus navijestio svojim učenicima da ide u Judeju jer je Lazar, njegov prijatelj, mrtav, svi su se učenici bojali te su Isusu rekli da će ga ondje ubiti. Jedino Toma je rekao: „Idemo i mi umrijeti s tobom.“ Dok je Petar htio umrijeti za Isusa a izdao ga je, Toma ne. Toma je shvatio da ne treba dati život za Isusa nego – kao i Isus – svoj život treba dati za druge. Zato se Tomu predstavlja kao Blizanca, kao onoga koji sliči Isusu. Njegovo ime pojavljuje se sedam puta.

Dakle, „Blizanac ne bijaše s njima kad dođe Isus“. Kako to da ga nije bilo? Učenici su se sakrili zbog straha da ne bi završili kao Isus. Toma se ne boji. Toma je onaj koji je u trenutku Lazarova uskrsnuća rekao: „Idemo i mi umrijeti s njime.“ To je razlog zašto Toma bì nazvan „Blizanac“, onaj koji sliči Isusu. Toma nije prisutan, a kada mu rekoše da im se Isus ukazao, on ne izriče svoju nevjernost nego očajnu potrebu za vjerom.

To čini ovim riječima: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala…“ – jedino od Ivana znamo da su bili korišteni čavli pri raspeću – „i ne stavim svoj prst u mjesto čavala…“ – ili našim rječnikom – „Ne mogu vjerovati! Ma nije moguće!“ Tako govoreći ne negiramo činjenicu ili događaj nego zapravo želimo reći da je previše dobro ili prelijepo da bi se povjerovalo.

„Nakon osam dana…“ – ritam je slavlja euharistije u kojoj Isus biva prisutan te očituje svoju ljubav. „Dođe Isus…“ – svaki put kada se zajednica sabire, Isus biva prisutan i on je u središtu zajednice. Isus se pokazuje Tomi koji se ne usuđuje staviti svoj prst u njegove rane nego izriče najvišu ispovijest vjere svih evanđelja. Na početku evanđelja Isus je bio opisan kao Bog kojega nitko nikada nije vidio, a u kojem se On objavio. Toma to shvaća te se Isusu obraća riječima: „Gospodin moj i Bog moj.“ U Ivanovu evanđelju imamo dva blaženstva. Prvo je Isus izrekao svojim učenicima pri pranju nogu: „Blaženi ako tako budete činili.“ Drugo je u današnjem ulomku: „Blaženi koji ne vidješe a vjeruju.“ To znači da služenje drugima omogućuje iskusiti Krista uskrslog u vlastitom životu. Time je vjernicima svih vremena omogućeno da, iako Isusa nisu vidjeli, mogu doživjeti Uskrsloga. Zato ih Isus proglašava blaženim.

One koji traže znak kako bi povjerovali, Isus poziva da oni budu taj znak kako bi po njima drugi mogli vidjeti i povjerovati. To je Isusova Radosna vijest koju je zajednica njegovih učenika pozvana nositi i naviještati.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Druga vazmena nedjelja (A) – komentar evanđe... Nakon osam dana dođe Isus Iv 20, 19-31 I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata,...
Zatvorena vrata i otvorene rane – uz evanđel...  Iv 20, 19-31 Kad bî uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sr...
Svete rane kao znak milosrđa – razmišljanje ... Osam dana nakon proslave uskrsnuća Gospodinova, kako je i sasvim razložno, liturgija Crkve nam nudi odlomak iz Evanđelja svetog Ivana (Iv 20, ...
2. vazmena nedjelja (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Športaši s pravom govore da je redovito lakše postati prvak, negoli to mjesto sačuvati. Takvi smo i mi u našem redo...
2. vazmena nedjelja (A) – nacrt za homiliju Uvod i pokajnički čin Ovu drugu vazmenu nedjelju nazivamo Bijelom nedjeljom, jer su u starini novokrštenici – koji su bili kršteni u va...