Skip to content

20. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evanđelja

1


Nisam došao donijeti mir na zemlji, nego razdjeljenje


Lk 12,49-53

»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!« »Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Od svih evanđelista, Luka je taj koji najčešće obrađuje temu mira. Svoje evanđelje započinje slikom mira koju izriče anđeoski zbor: „Mir ljudima na zemlji ljubljenima od Gospodina“. Zaključuje, pak, uskrslim Isusom koji, kada se predstavlja učenicima, daruje im mir: „Mir vama!“ – mir koji znači puninu života, radost. No, čini se da se u današnjem ulomku radi o nekom drugačijem miru.

Isus izjavljuje: „Oganj dođoh baciti na zemlju.“ Ovo je treći put da se pojavljuje tema ognja. Prvi put se pojavila pri slici koju je Ivan Krstitelj izrekao naviještajući dolazak Mesije koji će krstiti Duhom i ognjem. Duhom Svetim – božanskom energijom za onoga tko prihvati Isusovu poruku. Ognjem – kazna za one koji ju ne prihvate, kazna za grešnike. Drugi put kada se spominje oganj je kod Jakova i Ivana koji, nakon što samarijansko selo nije prihvatilo Isusovu poruku, zatražiše od Isusa da „oganj siđe na njih i uništi ih“. U oba slučaja slika ognja je predstavljena kao Božja kazna za grešnike.

Ovdje, pak, se ne radi o takvom ognju. To ćemo razumjeti iz izraza da je taj oganj zapravo plod njegove smrti. Poznat nam je Lukin opis događaja silaska Duha na uskrsnu zajednicu u obliku plamenih jezika. To je nova stvarnost, novi savez s Bogom i narodom koji se više ne temelji na obdržavanju Zakona, nego na prihvaćanju njegova Duha, to jest njegove ljubavi.

Dakle, „Oganj dođoh baciti na zemlju“ – svoj Duh „pa što hoću ako je već planuo!“ Zapravo, bolji bi bio prijevod: „Koliko bih želio da je već planuo!“ Naime, Isus želi da njegovi učenici, njegova zajednica, narod, ustanovi novi odnos s Bogom ne na temelju Mojsijeva zakona nego na Njemu, Isusu, koji nudi novi odnos – odnos oca i djece.

„Ali krstom mi se krstiti“ – naravno, ne radi se o liturgijskom obredu krštenju kakvoga mi poznajemo, nego je riječ o jednoj negativnoj slici, o nečemu što odvlači i što tišti. Isus kao da želi reći: „Postoji nešto što će me obuzeti a što moram prihvatiti“.

„I kakve li muke za me“ – ovdje Luka ne koristi taj izraz nego glagol koji znači biti pritisnut, biti obuzet snažnom željom. Isus, dakle, ima snažnu želju za tim događajem, pa bio i negativan; za tom situacijom koja ga potpuno zaokuplja „dok se to ne izvrši!“

Krštenje je zapravo uranjanje. Stoga, Isusove riječi možemo ovako izreći: „Preda mnom je jedno uranjanje u koje moram biti uronjen“ – to je uranjanje u nasilje i smrt. I evo nam iznenađenja. Na početku smo rekli da je Luka evanđelist mira. No, Isusove riječi kao da bude sumnju u to: „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.“ Iznenađuju ove Isusove riječi! A o kakvom to razdjeljenju on govori? Mir kojega Isus donosi plod je novog odnosa između Boga i ljudi – odnos Oca i djece – a to će donijeti do nemira, podjela, ratova…

Kao sliku razdjela, podjela, Isus upotrebljava sliku obitelji.

„Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice.“ Zatim se odjeljuje novo od staroga – „otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.“ Inicijativa za podjelom dolazi od prošlosti – otac, majka, svekrva – koji ne prihvaćaju novost Isusove poruke a koja biva prihvaćena od strane učenika. To je uzrok podjela.

No, moramo imati na umu da Isus ne govori o podjeli sina protiv sina ili brata protiv brata. Ne! Podjele u zajednici Isusovih učenika nemaju mjesta, jer one dovode do propasti same zajednice. Evanđelist Luka se ovdje nadovezuje na proroka Miheja 7,6 koji zapisa: „sin svoga oca zlostavlja, kćerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu.“ A ovako prorok zaključuje: „svakome je dušmanin njegov ukućanin.“

Neprijatelji nove stvarnosti, novog odnosa s Ocem neće biti oni koji su izvan religije, nego upravo oni koji su njezini članovi i koji neće prihvatiti takav odnos s Bogom. Zar Isus nije Bog koji je došao sve učiniti novim?!

Tko se zaustavlja na prošlosti nikada neće moći razumjeti novost koju Duh predlaže.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Isusov sveti rat – razmišljanje uz 20. nedje... Riječi koje je izgovorio Isus, a zapisao sveti Luka u svome Evanđelju (Lk 12, 49-53), po svom sadržaju naizgled odudaraju od cjelokupne Isusov...
20. nedjelja kroz godinu (C) Jr 38, 4-6.8-10 S obzirom da se obraćenje nije dogodilo kako je Gospodin preko Jeremije prethodno zahtijevao, nakon prve deportacije u ...
Meditacija uz 20. nedjelju kroz godinu (C) Oganj i razdjeljenje Po čemu se razlikuje istinski umjetnik od vrsnog obrtnika? U čemu je „genijalnost“ nekog slikara ili glazbenika, n...
20. nedjelja kroz godinu (C) Kada se sve urušava, zločesti ljudi će i u Božjem proroku pronaći "krivca". Nastavljajući loše savjetovanje i djelovanje "dostojanstvenici" gu...
20. nedjelja kroz godinu (C) Isusove riječi proteklih nedjelja stavljale su pred naše oči drugačiju viziju života od one kojim živi većina ljudi. Ljudi većinom žive onako kako im ...