Skip to content

21. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


U Bogu živimo, mičemo se i jesmo. Sve je po njemu i u njemu. Bog nas je stvorio, otkupio, Bog nas prima u svoju Božju obitelj. Neizmjerni su i bezbrojni Božji darovi. Za sve to što nam daje Bog kao uzdarje, traži poniznost, zahvalnost, odanost i ljubav. Evo, htjeli bismo u ovom euharistijskom slavlju zahvaliti Bogu za sve što nam daje i za ono što jesmo pred njim, jer euharistija i jest zahvaljivanje. Zato ćemo se pokajati za svoje grijehe i propuste da budemo dostojni Božjih darova.

  • Gospodine, ti se ne obazireš na naše slabosti, nego nam blago opraštaš. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si Petra pozvao, a i nas pozivaš da ispovjedimo vjeru u tvoje božanstvo. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti si Petra učinio stijenom Crkve. Daj da i mi budemo potpora jedni drugima na našem životnom putu. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Zamislite: radite kao namještenik u nekoj velikoj i uspješnoj tvrtki. Običan namještenik, ništa posebno. I jednoga dana dođe vam vlasnik te velike tvrtke i kaže otprilike ovako: “Zapazio sam Vas. Vi ste izuzetan službenik. Vi ste stup ove firme. Određujem da od sada Vi osobno vodite sve poslove ove tvrtke, kao da ste vi vlasnik. Na Vama počiva cijela firma!” Takvo nešto baš ne biste očekivali. Ostali biste bez riječi.


Ti si Krist


Upravo se tako nešto dogodilo Petru (Mt 16, 13-20). On je bio ribar. Čovjek iz puka. Pomalo grub, često nagao i brz na jeziku. Nakon što su učenici izvijestili Isusa o tome što govore ljudi tko je on, Isus ih pita, što oni smatraju tko je on. Svi su zašutjeli, a Petar na to teško pitanje daje točan odgovor. Priznaje Isusa Mesijom – Kristom i priznaje da je Isus pravi Božji Sin. Izrekao je o Isusu ono temeljno i bitno. Sličnim riječima Ivan zaključuje svoje Evanđelje: “Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu” (Iv 20,30-31). Sigurno je i Petar ostao iznenađen kako mu je upravo taj odgovor pao na pamet. Proslavio se među ostalom Jedanaestoricom.

Zar ne, da smo i mi ovdje nalik Petru. Poput njega i mi smo obični, mali i slabi ljudi. Pa ipak, poput Petra učinimo nešto što je nedvojbeno vrijedno i dobro. Eto, roditelji odgoje svoju djecu, eno, čovjek čestito i marljivo vrši svoju službu, evo, drugi se stvarno pokažu dobrohotnima nesebično pomažući potrebitima. Evo, konačno, znademo zahvaljivati Bogu, trudimo se oko Božjih zapovijedi. Ukratko, uza sve svoje slabosti i grijehe, ipak nismo otpadnici, nismo bogohulitelji. Trudimo se ljubiti Boga i bližnjega. I onda toliko puta osjetimo i radost i ponos, jer, eto, ipak se pokazujemo i kao ljudi i kao kršćani. Kad nas takvo osjećanje zahvati, dobro je imati na pameti, što je Isus odgovorio Petru.


Blago tebi, Šimune!


Nakon što se Petar tako proslavio među svojim drugovima, Isus mu odgovara “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.” Ovo je silno važno. Petar je izrekao temeljnu istinu naše vjere – da je Isus Krist i sin Božji. Međutim, Isus Petru objašnjava da to ništa nije njegovo, Petrovom snagom i mudrošću, nego da je to čisti Božji dar.

U tome svjetlu možemo i trebamo gledati i vlastiti život. Sve ono dobro koje smo činili, a činili smo i to, sve ono lijepo što za sobom ostavljamo, a, hvala Bogu, ima i toga, sve je to Božji dar i Božje djelovanje u nama i po nama. Ne možemo i ne smijemo se time hvaliti! Upravo kako danas veli sveti Pavao u drugom čitanju (Rim 11, 33-36): “Tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove!” Evo, braćo i sestre, ako nam uglavnom uspijeva imati poštovanja prema roditeljima, Bogu hvala; ako uglavnom uspijevamo vršiti Božje zapovijedi, Bogu hvala; ako čestito vršimo svoje dužnosti, Bogu hvala; ako smo uspješni, ako nas ljudi hvale, Bogu hvala… Božji je to dar. Nezasluženi dar. I nitko se ne bi trebao ni smio time hvastati. Ta pogledajmo Petra! Kod njega, običnog ribara, bilo je očito da je sve to od Boga. Zar mislimo da mi vrijedimo više od Petra?


A ja tebi kažem, ti si Petar-Stijena


Isus ponovno iznenađuje. Nakon što je objavio da je Bog upravo Petra izabrao da mu objavi uzvišene tajne, Isus veli Petru: “A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” Može li čovjek dobiti veće odlikovanje? Isus od Šimuna čini Petra-Stijenu. Isus mu povjerava temelje i ključeve svoje Crkve. Povjerava mu na neki način svoje djelo spasenja. Zna Isus da je Petar kao čovjek slab, da nakon ovih riječi Petar neće promijeniti svoj karakter. Međutim, uza sve Petrove slabosti i ljudske nesavršenosti, Isus zna da će u njemu i po njemu djelovati Božja snaga. A, s druge strane, Petar je imao jednu krasnu osobinu: volio je svoga Gospodina. To je zasigurno bila osnova na koju je Isus sve ostalo sagradio.

I ovdje se vidimo, braćo i sestre. Bog i u naše ruke stavlja nevjerojatne darove i veliko poslanje. Svakome od nas Bog povjerava da drugima iskazujemo onu ljubav koju Bog ima za čovjeka. Bog od nas čini temelje novoga svijeta i njegova kraljevstva gdje vlada dobrota, strpljivost, praštanje, nesebičnost, prava ljubav prema bližnjemu. Bog od nas već ovdje na zemlji čini dionike svojega kraljevstva dobrote, ljubavi, mira i pravde. Mi nastavljamo djelo i službu i Petra i ostalih apostola i tolikih naših divnih prethodnika u vjeri. Zaključimo. Bog je od Petra i ostalih, koji su bili obični, rekli bismo, normalni ljudi, učinio temelje Crkve i kraljevstva Božjega. I nas Bog onom istom milošću i snagom onoga istoga Duha čini učenicima i suradnicima Kristovim u njegovu djelu spasenja. Bog nam daje i mudrosti i snage i ustrajnosti da se on u nama proslavi i proslavlja. Ne trebamo se bojati vlastite slabosti – Bog je onaj koji u nama čini i htjeti i djelovati. No, u isto vrijeme, naravno, ne želimo se niti oholiti, jer sve je od Boga. Njemu jedinomu slava i sada i u sve vjekove. Amen.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Kako postati stijena Kristova – razmišljanje... Sveti Matej Evanđelist nam u današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 16, 13-20) opisuje dobro poznati događaj kad je Isus dao svom apostolu Petru vl...
21. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Snimio: Igor Brautović Uvod i pokajnički čin Za ljude ovoga svijeta ljudska je povijest u velikoj mjeri tek rezultat bezbrojnih slučajnos...
21. nedjelja kroz godinu A RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 22,19-23  Kroz osam poglavlja prorok Izaija ne spominje kralja Ezekiju. Prvo čitanje donosi...
Meditacija uz 21. nedjelju kroz godinu A ŠTO GOVORE LJUDI? Kako to da je među prvim kršćanima bilo razmjerno puno mučenika koji su sve do žrtvovanja vlastitog života svjedočili...
Od Sina Čovječjega do Sina Božjega – razmišl... Kao pravi učitelj Isus je poučavao skupinu svojih učenika o Božjem životu i djelovanju, o životu vječnom i kraljevstvu nebeskom, ali ih je u p...