Skip to content

22. nedjelja kroz godinu A – komentar evanđelja


Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe


Mt 16, 21-27

Otada pođe Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!” Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi imena, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.”


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Učenicima koji Isusa slijede misleći da je on mesija trijumfator – onaj po Predaji naviješten, a koji će u Jeruzalemu osvojiti svoj tron i vlast – Isus im po prvi put otvoreno govori o onome što ga upravo očekuje u Jeruzalemu.

„Otada stade Isus“ – znači jedna serija poučavanja  – „upućivati svoje učenike kako treba“. Glagol „trebati“ je tehnički izraz koji označuje Božju volju. „Da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi.“

Glagol „pretrpi“ plod je evanđelistâ jer podsjeća na Pashu. Doista, grčki glagol je pàsco te zvuči kao i Pasqua, a evanđelisti su u Isusu vidjeli pashalno janje. „Od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca“ – članovi Sinedrija, najviše sudske vlasti Jeruzalema – „da bude ubijen“ – Isus ne ide za osvajanjem vlasti nego će biti ubijen od strane nositelja religiozne vlasti. Najviši predstavnici religiozne vlasti Jeruzalema bit će zapravo njegove ubojice. „I treći dan da uskrsne.“

Treći dan nije kronološki podatak. Broj tri znači ono što je cjelovito, potpuno, kompletno. Dakle, bit će ubijen ali će se vratiti u potpuni život. Čim je to rekao, Petar stupa na scenu. Petar je Šimunov negativni nadimak, odnosno tehnički izraz kojim evanđelist oslikava oporbu, otpor, neslaganje tog učenika s onim što Isus govori i naviješta.

„Petar ga uze na stranu“ – čim je Isus progovorio, Petar ga odvlači u stranu čime započinje svoj otpor i neslaganje. „I poče odvraćati“ – doslovno urlati na njega. Isti je to izraz koji se upotrebljava pri izgonu demona. Za Petra, ono što Isus govori ne odgovora božanskoj volji nego je đavolski naum, opsjednutost je đavlom.

Naš prijevod kaže: „Bože sačuvaj, Gospodine!“ No, doslovno stoji „Neka ti Bog oprosti!“ Taj se izraz upotrebljava za one koji su napustili Boga. „Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“

„Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono!“ To su isti izrazi koje je Isus upotrijebio u pustinji kada je odbio đavolska zavođenja. Kao što je zavodniku, napasniku rekao: „Nosi se!“, tako reče i Petru, ali ne prekida s njim; daje mu šansu: „Stani iza mene.“

Sve dok Petar stoji naprijed te sâm želi označiti put kojim treba ići, on je sotona, Isusov protivnik. Zato mu Isus reče: „Stani iza mene, sotono. Sablazan si mi.“ Onoga koga Isus opisa kao kamen na kojem će sagraditi crkvu svoju, odnosno zajednicu vjernika od Gospodina pozvanu, onoga tko bî pozvan biti kamen za izgradnju – sada posta kamen spoticanja, kamen skandala.

Zašto? „Jer ti nije na pameti što je Božje“ – kategorije ljubavi i služenja – „nego što je ljudsko!“ – kategorije vlasti i gospodstva. Isus shvaća da nije Petar jedini koji tako razmišlja, nego tu su i ostali učenici. Zato se sada obraća svima njima: „Tada Isus reče svojim učenicima: ‘Hoće li tko za mnom’“. Isus je pozvao Petra da ide za njim, a sada pojašnjava uvjete za slijediti ga.

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe“ – to ne znači odreći se vlastita postojanja nego odreći se misli i željâ za ambicijama, uspjehom, vladanjem. Isus nastavlja – doslovno – „neka podigne svoj križ“. Križ ne biva dan od Boga nego uzet od ljudi. Evanđelist koristi glagol „podići“ što označava onaj trenutak kada je osuđenik sa zemlje trebao podići horizontalnu gredu križa i staviti je na ramena. Od sudnice je trebao proći gradom sve do izlaznih vrata koje vode van iz grada kako bi došao do mjesta izvršenja kazne. Bijahu to strašni trenuci. Na cijelom tom putu hoda do smaknuća narod je imao religioznu obvezu vrijeđati ga, prijetiti mu, pljuvati ga.

„Neka podigne svoj križ.“ Križ je smrtna kazna rezervirana za najveći ološ i otpad društva. Prema tome, Isus ne govori o patnjama i bolovima nego o skandalu koji je posljedica kada ga se slijedi. Skandal za one koji, slijedeći Isusa, postaju otpad i ološ društva, pa čak i odbačeni od Boga jer križ bijaše kazna predviđena za od Boga proklete. „I neka ide za mnom.“

Isus ne govori o smrti na križu nego o putu prema takvoj kazni, putu osamljenosti i odbačenosti, putu napuštenosti od strane svih. Ako učenici nisu spremni izgubiti vlastiti ugled – jer o tome se radi – budući da slijediti Isusa znači ići ususret najvećoj omraženosti i gubitku časti. Isus nadodaje: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi imena, naći će ga.

Tko živi za druge, u potpunosti ostvaruje vlastito postojanje. Tko se usredotočuje samo na sebe i vlastite potrebe, svoj život razara, uništava. To je alternativa koju Isus nudi. Živjeti za druge – dati sebe – ne znači izgubiti nego zadobiti. Znači u potpunosti sebe ostvariti.

Komentirajući, Isus nastavlja: „Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?“ Kakve li svrhe sve postići i ostvariti, a sebe izgubiti? To je značenje ovih riječi. Kritika je to koju Isus upućuje osobama na vlasti, bilo kojoj. „Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?“ Osobe koje imaju vlast, proždrte ambicijama, osobe su koje puno imaju, a u biti ništa nemaju jer su sebe izgubile u potpunosti.

„Doći će, doista, Sin čovječji.“ Sin čovječji označava Isusa u njegovoj punini božanske stvarnosti. „U slavi Oca svoga.“ Isus najvećoj sramoti – smrtnoj kazni na križu izrečenoj po Sinedriju – suprotstavlja najveću čast – Očevu slavu.

„U slavi Oca mojega s anđelima svojim.“ Ovdje citira knjigu Izreka 24, 12: „I tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.“ Čovjek se procjenjuje na temelju djelâ koje je učinio a ne zbog ideja i religiozne doktrine koju je ispovijedao. Ono što se čini drugima biva odlučujuće za vlastito postojanje.

Postoji još jedan dio kojega liturgija, tijekom godine, ne predviđa. a vrlo je bitan. Isus naviješta: „Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide Sina Čovječjega gdje dolazi sa svojim kraljevstvom.“ Tim riječima Isus nagoviješta događaj Preobraženja, u kojem će pokazati da smrt čovjeka ne uništava, ne razara nego ga u potpunosti potencira; zapravo u umiranju dolazi do konačne eksplozije života u svoj njegovoj punini.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

U ime humanosti i humanizma – razmišljanje u... Nakon što je Otac nebeski u srcima apostola očitovao da je Isus njegov Sin i Mesija, a Petar to javno ispovjedio pred svima, Isus ih je počeo ...
22. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Onaj koji se oko dobra trudi, često naiđe na neodobravanja i nerazumijevanje. Zato se mi, po svojoj ljudskoj slab...
22. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homi... Uvod i pokajnički čin Istina je koji puta bolna. Bolno je shvatiti da neki poduhvati nadmašuju moju snagu, nije lako koji puta priznati...
22. nedjelja kroz godinu A RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Jr 20,7-9 Prorok Jeremija unutar povijesnih događaja nastoji prepoznati Božju djelovanje kao p...
Slobodno slijediti Isusa – razmišljanje uz 2... Petrova ispovijest kod Cezareje Filipove bila je svojevrsna prekretnica u sadržaju pouke koju je Isus davao svojim učenicima. Nakon što je Pet...