Skip to content

23. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Isus nas uči da nam je samo jedan Otac – Bog, a da smo svi mi braća i sestre. Daleko je od Isusova evanđelja svako nadimanje i svako natjecanje po kojem bi jedan čovjek vrijedio više od drugoga. Danas nas Gospodin po apostolu Jakovu ozbiljno opominje da vjeru u Krista Gospodina ne miješamo s pristranošću. Htjeli bismo i ove nedjelje riječ Božju i čuti i prihvatiti. Zato ćemo se pokajati za svoje grijehe i propuste da budemo dostojni i ove Božje riječi i euharistijske gozbe.

  • Gospodine, ti si nas stvorio na svoju sliku, sebi slične. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti nas učiš da je samo jedan naš Otac – onaj na nebesima, a da smo svi mi braća i sestre. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas učiš da trebamo biti osobito pažljivi prema slabima i nezaštićenima. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Ljudi koji su bili u Americi pripovijedaju kako, uza sve dobre zakone, ipak se osjeti da crnci baš i nisu ravnopravni s bijelcima. Iako su zakoni dobri i jamče ravnopravnost, u nekim dijelovima te velike države u običnom životu za crnce još ima dosta poteškoća. Međutim tu ima jedna iznimka. Ako je neki crnac uspješan i bogat, sva su mu vrata otvorena. On postaje narodni heroj. Nemojmo, međutim, prebrzo osuđivati Amerikance. Možemo li mi reći da je u našem društvu u praktičnom, svakodnevnom ostvarivanju svojih prava siromah posvema izjednačen bogatom, uspješnom i uglednom čovjeku? Osjeti li se takva razlika i u Crkvi, tako da neki veliki donatori npr. ipak imaju u crkvi posebna mjesta? kako god bilo u društvu i Crkvi, evo nam o tome Božje mudrosti po riječima apostola Jakova (Jak 2, 1-5).


Vjeru Gospodina našega… ne miješajte s pristranošću


Evo, problem pristranosti u Crkvi poznat je još iz apostolskih vremena. Jakov prigovara kako na euharistijskom slavlju bogat čovjek, samim tim što je bogat, dobiva posebno mjesto, dočim siromah zauzima posljednje mjesto. Veli: “Braćo moja, vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću! Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći, a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete: ‘Ti lijepo ovdje sjedni!’, a siromahu reknete: ‘Ti stani – ili sjedni – ondje, podno podnožja moga!'” Rekli bismo, nevjerojatno! Sve to u onom prvom, apostolskom naraštaju kršćana. I ta se pristranost očitovala u najsvetijem trenutku, na euharistijskom slavlju!


Suci što naopako sude


Nije čudo da nas Božja riječ tako često poziva na budnost. Upravo to. Vidjeli smo. U prvom naraštaju pastiri su u Crkvi bili najizvrsniji – bili su to apostoli, učenici Gospodinovi. I kršćani su bili posebni. Bio je to onaj prvi naraštaj, bili su to ljudi koji su u odrasloj dobi prihvatili Kristovo evanđelje, često puta uz opasnost za vlastiti život. Pa ako su se među njima događale tako ružne stvari, što tek mi možemo reći? Upravo to da uvijek trebamo biti budni i uvijek se iznova preispitivati da nam se ne bi događalo da na tako ružan način preziremo svoje bližnje.

A takve se stvari u manjoj ili većoj mjeri neprestano događaju. Npr. novodiplomirani liječnik odmah pomisli da je prešao u višu kastu, novozaređeni svećenik i nesvjesno misli kako se uzdigao iznad ostalih vjernika, novoizabrani političar misli da i više zna i više vrijedi od ostalih, čovjek koji je zakoračio putem slave i uspjeha odmah misli da ima pravo na sve privilegije te da se na njega zakoni ne trebaju odnositi kao prema ostalim smrtnicima, počevši od prometnih propisa pa do ozbiljnijih stvari. I što je osobito tužno, te nazovi velike i nazovi zaslužne u tome podržavaju oni koji im se dive i koji misle kušati od mrvica koje padaju s njihovih stolova. Svaki umišljeni čovjek ima neke koji mu se dive i koji mu podilaze. Naravno dok je veleuspješan i visoko rangiran. Moramo reći bez okolišanja: u korijenu toga zla stoji oholost, temeljni i prvi grijeh.


Nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao?


A Bog se ne da zabljesnuti. Boga doista ne možemo zadiviti svojom umišljenom pameću i svojom trenutačnom snagom i bogatstvom. Jer, sve je bogatstvo od Boga i sva je snaga samo u Bogu. Bog se samo može žalostiti kako čovjek ružno upravlja darovima koje je od Boga dobio.

Bog se dade zadiviti i zabljesnuti samo onim što je njegova, Božja bit. Bog se raznježi nad djelima ljubavi, milosrđa, dobrote, praštanja, čovjekoljublja. Bog se raznježi kad vidi kako čovjek pomaže slabu i nemoćnu ne gledajući ni na kakvu nagradu, nego jednostavno tako, iz ljubavi i dobrote. Zato Jakov jasno veli: „Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?“

Što god mi mislili o tome, narod veli: „Svaka sila za vremena“. I Bog nam u određenim primjerima pokazuje kako je isprazna ljudska veličina i kako je tašta i prolazna ljudska slava. Gdje je sada Aleksandar Veliki? Gdje je sada veliki Cezar? Što je sada s Napoleonom? Gdje li je sada onaj strašni Staljin zbog kojeg su drhtali na stotine milijuna ljudi? Što je sada s glumcima i pjevačima koji su još prije nekoliko desetaka godina mislili da su božanstva? Što je s velikanima iz našeg društva koji su prije pola godine otišli u mirovinu? Doista, posvema je u pravu Božja riječ u Knjizi Propovjednikovoj koja veli: „Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost…!“

Zato, nek nas Gospodin ispuni poniznošću, dobrotom, strpljivošću i ljubavlju prema svakom čovjeku, a osobito prema onima nezaštićenima, tako da od nas bude daleka svaka pristranost i oholost.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Otvoriti uši – razmišljanje uz 23. nedjelju ... Kad je Bog stvorio čovjeka, dao mu je mogućnost da bude gospodar svega stvorenoga, da se svim služi i svime upravlja. No da bi se mogao služit...
23. nedjelja kroz godinu (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Uvijek među nama ima onih koji vide zlo i nevolju i naviještaju propast. To su oni koje nazivamo dežurni katastro...
23. nedjelja kroz godinu (B) – komentar evan... Gluhima daje čuti, nijemima govoriti Mk 7,31-37 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u k...
23. nedjelja kroz godinu (B) Iz 35,4-7a Prorok Izaija obraća se Izraelovim izgnanicima u Babilonu. Neposredno pred početak odlomka današnjeg prvog čitanja obećava i...
Diviti se Isusovim djelima – razmišljanje uz... Čuli smo evanđeoski tekst u kojemu nam sveti Marko opisuje Isusovo djelovanje u krajevima dekapolskim, s posebnim osvrtom na izlječenje jedn...
Do NOT follow this link or you will be banned from the site!