Skip to content

27. nedjelja kroz godinu (B) – komentar evanđelja

2


Čovjek neka ne rastavlja
ono što je Bog združio


Mk 10,2-16

A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.  Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Svaki put kada Isus naviješta Radosnu vijest a to je Božja ljubav prema svakom čovjeku, u Markovu se evanđelju pojavljuju neprijatelji te Isusove poruke. Ne radi se o grešnicima nego o pobožnim osobama, zagriženim čuvarima Zakona – radi se o farizejima!

Pogledajmo, stoga, što nam to Marko piše.

„A pristupe farizeji“ – osobe koje su obdržavale sve zakone i propise – „pa, da ga iskušaju“ – glagol „iskušati“ prvi put se pojavio na početku Markova evanđelja i odnosi se na djelovanje Sotone, đavla. Nakon toga, Marko ga uvijek povezuje s farizejima. Kako je moguće da su te pobožne osobe, sveci onoga vremena, poštivani zbog njihova skrupuloznog obdržavanja Zakona, za Marka i Isusa su zapravo sredstvo đavla? Odgovor bi mogao biti sljedeći: dok je Bog ljubav koji se stavlja na služenje ljudima, dotle je đavao vlast koja njima vlada.

Prema tome, farizeji su oni koji vladaju, pa bilo to čak i iz religioznih motiva; vladaju ljudima i to u ime Boga. Za Isusa je to nedopustivo! Onaj tko drugima gospoduje, bilo to i zbog religioznih motiva i u ime Boga, uvijek je instrument đavla.

„Pa da ga iskušaju, upitaše“ – upućuju mu pitanje iako već znaju odgovor. Naime, pitaju: „Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“ Jasno da jest! To svi znaju! Nitko nije stavljao u pitanje tu mogućnost otpusta žene. Jedina poteškoća bijaše znati razloge zbog kojih bi to bilo moguće.

Ali zašto uopće postavljaju to pitanje?

Jer vide da Isus govori u ljubavi prema svima, bez razlike bilo ono muško ili žensko. Oni žele uvući Isusa u obiteljsko okruženje u kojem je uloga muža nad ženom bila neupitna.

Isus ne odgovara nego im postavlja protupitanje: „Što vam zapovjedi Mojsije?“ – čudno – Isus nije rekao „Što nam je zapovjedio Mojsije?“ – iako je i on Židov. Isus se distancira od Mojsijeva zakona. Za Isusa, nije sve ono što je zapisano u Zakonu a kojemu se pridodaje božanski autoritet, uvijek i takvo. Već u prijašnjem poglavlju Isus je izjavio da je sva hrana čista a ne kako to Zakon kaže.

„Oni rekoše: Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.“

Ovaj čin otpusta nalazimo u 24. poglavlju Ponovljenog zakona gdje stoji napisano: »Kada tko uzme ženu i s njome postupi kao muž, a potom na njoj otkrije što ružno te ona više ne nalazi milosti u njegovim očima…“ – i evo nam srži problema – što to znači nemati milosti u očima? – „i on joj napiše otpusno pismo, uruči joj ga i potjera je iz svoje kuće“ Prema ovom tekstu, riječ je o komadu papira na kojem je muž napisao: „Od danas nisi više moja žena“ te ju je izbacio iz kuće. Diskusija Isusova vremena bijaše u shvaćanju pravog značenja „na njoj otkrije nešto ružno“. Isusov odgovor?

„A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega“ – u židovskom mentalitetu srce nije sjedište emocija ili osjećaja nego ono označava glavu, pamet, znanje, svjesnost.

Dakle, zbog okorjelosti i nemilosti „napisa vam“ – i Isus se ponovno distancira – dok se farizeji pozivaju na Mojsija i na Boga zakona, Isus se poziva na stvaranje – „muško i žensko stvori ih“ – Isus se koristi knjigom Stvaranja govoreći o Božjem iskonskom naumu – „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku“ – otac je onaj koji daje sigurnost a majka pruža bezuvjetnu ljubav – „da prione uza svoju ženu“. Zanimljivo, Isus ispušta dio koji govori o plodnosti. Za Isusa je važno ujedinjenje muškaraca i žene, ujedinjenje koje ih čini jedno: „i dvoje njih bit će jedno tijelo“. Isus govori o dvije osobe koje jedna u drugoj pronalaze zaštitu, sigurnost puno veću od one koju je pružao otac ili veću ljubav od one majčine. Posljedica je: „Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.“ I zaključuje: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!“ osobe se mogu razdijeliti, no ako postanu jedno, nerazdjeljivi su jer bi u suprotnom to bilo osakaćenje.

Ovo što Isus reče nije dalo efekta kod farizeja nego kod njegovih učenika prema kojima je neprihvatljiva ta novost.

Nastavlja Marko: „U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.“ Dakle, za učenike je to stvaralo poteškoće. Njihova reakcija je slika obrane religiozne institucije, tradicije, predaje. Stoga im Isus reče: „Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža“ – ovo je i te kako čudno jer u židovskom mentalitetu nije postajala nikakva mogućnost da žena otpusti muža – „pa se uda za drugoga, čini preljub.“

Isus se uvijek zauzima za slabijega. Za ono vrijeme i kulturu bijaše opće prihvatljivo da muž ima vlast nad ženom koja je išla tako daleko da ju je mogao izbaciti iz kuće zbog bilo kojeg razloga. Prema Isusu, to je neprihvatljivo.

Odlomak je započeo s onima koji bijahu na vrhu društva – s farizejima. Isti odlomak završava s onima koji su na rubu društva – s djecom.

„Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili.“ Štoviše, evanđelista upotrebljava glagol „ukoriti“ kojega koristi za opsjednute. Tko su ta dječica? Ne radi se o nekoj romantičnoj djeci. Oni su bili beznačajni, posljednji u društvu, oni koji su bili bezvrijedni. Njih dovode Isusu da ih on dotakne, da im vrati život. A učenici? Oni, vođeni nadmoćnošću, vlašću i zadojeni hijerarhijom, to ne prihvaćaju i viču na njih, kore ih.

„Opazivši to, Isus se ozlovolji“ – u Markovu evanđelju ovo je jedini put da se Isus ozlovolji – „i reče im: Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje!“

U suprotnosti s farizejima, koji su vjerovali da će zbog vlastite svetosti i obdržavanja Zakona zaslužiti kraljevstvo Božje, Isus stavlja djecu – posljednje u društvu.

Poziv je to njegovim učenicima koji i dalje nastavljaju svađati se oko toga tko je najveći, najvažniji. Bog se zbog ljubavi stavio na stranu posljednjih. Onaj tko ga želi slijediti, treba isto činiti. Jer, nastavlja Isus: „Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“ Da bi se ušlo u Božje kraljevstvo – alternativa ovome društvu – potrebno je učiniti se posljednjim.

„Nato ih zagrli“ – zagrliti znači da se Isus identificira  s njima –„pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.“

One koji su posljednji u društvu, koji su Bogu najbliži, Isus blagoslivlja!

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Između okorjelosti i ljubavi – razmišljanje ... Upit koji su Isusu postavili farizeji da ga iskušaju (Mk 10, 2-16) zvuči posve normalno i jednostavno, pogotovo kad se razmišlja polazeći iz n...
27. nedjelja kroz godinu (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Koliko god mi mislili da poznajemo i život i svijet i vlastitu savjest, kao kršćani vjerujemo da nas uvijek izn...
27. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homi... Uvod i pokajnički čin Božja nam riječ danas govori: „Nije dobro da čovjek bude sam“. I, doista, Bog je stvorio čovjeka kao muško i žens...
Brak i okorjelost srca – razmišljanje uz 27.... Slušamo u današnjem Evanđelju kako farizeji iskušavaju Isusa postavljajući mu pitanje o (ne)razrješivosti braka: Je li mužu dopušteno otpust...
27. nedjelja kroz godinu (B) Post 2,18-24 Bog ustvrđuje kako nije dobro da čovjek bude sam. Da bi živio u punini, treba stupati u odnose; imati naspram sebe osobu...