Skip to content

28. nedjelja kroz godinu (A) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Tko je više ispunjen radošću i milinom: malo dijete koje prima ljubav i nježnost svojih roditelja, ili roditelji koju svu svoju ljubav daju za dobrobit svoga nejakoga djeteta. I tko tu mjeri i prebrojava radne sate i utrošen novac? Ovdje je posrijedi čista ljubav. Kada je dobrostivost i darežljivost u pitanju, onda bismo trebali biti spremni činiti dobro svakom čovjeku. To je temeljna zapovijed kršćanske vjere. O tome nam danas govori Božja riječ. Poslušajmo je otvorena srca, a na samo početku ovog svetog slavlja pokajmo se za sve svoje grijehe i propuste.

  • Gospodine, toliko si nas ljubio da ni svoga sina nisi poštedio, nego za sve nas predao. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si položio život svoj za nas, prijatelje svoje. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da drugima služimo kao tebi. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Nije lako onima koji krče putove. Čak i kada se hoda kroz snijeg, najteže je, naravno, onome tko je prvi. On prti prtinu. A tek kad se započinje nov posao ili osniva novo naselje… Tako je u svoje vrijeme biskup Strossmayer ponudio vrijednim Slovacima da osnuju vlastito naselje na mjestu gdje je bila biskupijska šuma. Nije to bilo besplatno. Oni su to trebali odraditi teškim naporom. Valjalo je krčiti šumu, graditi kuće. Zapisano je da su došli usred zime, 18. siječnja. I već je te iste jeseni bilo četrdesetak kuća sagrađenih od drva i blata. Tako su nastali Josipovac i Jurjevac u župi Punitovci. Nije nam lako predočiti koliko je to bilo hrabro i koliko su to bili veliki napori. Krčiti šume, praviti nove putove, osnivati nova naselja, započeti od nule…


Znam i oskudijevati, znam i obilovati


Zacijelo je tako, ako li ne i teže, bilo i svetome Pavlu. On je krčio nove putove. Naviještao je Kristovo evanđelje poganima, nežidovima, ljudima različitih narodnosti, kultura, vjerskih uvjerenja. Izgleda da je razmjerno lako bilo navijestiti Kristovo evanđelje Židovima. Na Božju objavu Staroga zavjeta trebalo je samo nadograditi Krista kojeg su proroci navijestili. Konačno, sav Stari zavjet nekako upućuje na Krista, onoga Spasitelja kojega je Bog bio obećao već prvim ljudima. Nadalje, Deset zapovijedi zapisanih u Starom zavjetu vrijede i za kršćane… Međutim, naviještati evanđelje poganima, značilo je stvarno početi od nule, od osnovnih elementarnih stvari. K tome, Pavao je bio apostol, putujući navjestitelj. A to je bilo izuzetno naporno. U jednoj drugoj poslanici govorit će kako je bio i gladan i žedan, kako je podnosio velike napore u putovanjima, kako je trpio studen i svakojake nevolje, kako su ga, k tome, potvarali i napadali, štoviše kamenovali, bacali u tamnicu… Uza sve to, Pavao je uporno i namjerno htio živjeti od svoga rada – izrađivao je platna za šatore. Ukratko, živio je u velikoj oskudici, često i gladan i žedan. Nije rado uzimao pomoć od svojih vjernika, da mu ne bi tko spočitnuo da evanđelje naviješta da bi se obogatio, iako je bilo silno naporno, pogotovo kako je počeo starjeti. Izuzetak su bili Filipljani. Bio je siguran da su oni u potpunosti iskreni, da mu pomažu jer ga vole i poštuju i da mu to kasnije neće spočitnuti. Od njih je uzeo dar. I zato tim Filipljanima Pavao zahvaljuje, kako smo čuli u drugom čitanju (Fil 4, 12-14.19-20). Hoće reći da mu darovi nisu toliko bitni, jer je navikao na veliku oskudicu. Čuli smo danas kako govori: Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!

To je pouka za nas. Mi ne preziremo Božjih darova. Zahvaljujemo Bogu i na hrani i na piću. Radujemo se kad nam je u životu lakše nego što je to bilo prije. Vesele nas sve blagodati današnjeg životnog standarda. Sretni smo da postoji centralno grijanje, perilice rublja, sretni smo da ne gladujemo, da nam se djeca mogu školovati. Međutim, zajedno s Pavlom možemo i trebamo znati: nije nam to jedino i najvažnije. Nama je temeljno, važno i bitno živjeti u skladu s evanđeljem, vršiti Božje zapovijedi, imati mirnu savjest. Važno nam je imati srca i ljubavi za potrebite, važno nam je poštovati starije. Bitno nam je da znamo praštati te da, konačno, imamo uvijek srca za one koji oskudijevaju. Materijalna sigurnost jest važna, ali nije najvažnija. Sve to možemo sažeti u lijepu narodnu pouku koja veli: U siromaštvu se ne ponizi, u bogatstvu se ne uzvisi. Slično nam progovara drevni mudrac iz Staroga zavjeta u svojoj molitvi Bogu: Ne daj mi siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: “Tko je Gospodin?” Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo ime Boga svojega (Izr 3,8-9).


Lijepo je od vas


Pavao, dakle, hoće reći da bi se on već nekako snašao i bez potpore svojih dragih Filipljana. Međutim, siguran u njihovu ljubav, prima taj dar i zahvaljuje. Veli u svoj jednostavnosti: Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju. Božji je čovjek velik i kad daje i kad prima. Nije umišljen. Ne smatra da je ponižen, ako mora primiti pomoć. Naime, koji puta naša skromnost zna prijeći u tvrdoglavost, pa i u oholost. Mi smo upućeni jedni na druge, mi trebamo pomagati jedni drugima. Prema tome, ako je grijeh ne pomoći bližnjemu, koji puta je i grijeh odbiti pomoć kada nam je doista potrebna. Mudri duhovni učitelji upozoravaju da je koji puta veća krepost primati, negoli davati. Kako? Jednostavno: koji puta, kad primam dar ili pomoć, samim time priznajem da sam slab, da nisam stručan, da nisam upućen, što onaj drugi jest. Prema tome, primiti pomoć koji puta je izraz velike poniznosti. Koji puta darivatelji iskreno priznaju: Bolje da ja drugome pomažem, negoli da sam ja prisiljen primati tuđu pomoć… Prema tome, ili primali ili davali, sve treba biti izrazom ljubavi i dobrohotnosti. Mi nismo apsolutni gospodari svojih života. Naš je gospodar Bog. Prema tome, ako treba primiti liječničku pomoć, primit ćemo je. Ako je star čovjek upućen na pomoć svojih susjeda, svoje djece, svojih skrbnika, prihvatit će svoju nemoć i svoju slabost. Ta, pogledamo našega Gospodina Isusa Krista. Sama je sebe predao za nas. Pa ipak, prihvaćao je gostoprimstvo Marte, Marije i Lazara. Prihvatio je da mu ona žena dragocjenim uljem pomaže noge. Konačno, u svojoj najvećoj nemoći prihvatio je pomoć Šimuna Cirenca.


Bog će ispuniti svaku vašu potrebu


Pavao na koncu upućuje Filipljanima poruku nade i radosti. Oni su se pokazali velikodušnima i to im sigurno neće ostati neuzvraćeno. Kako na drugom mjestu Pavao veli, Bog ljubi vesela darivatelja (2 Kor 9,7) i tu će svoju naklonost zasigurno iskazati i velikodušnim Filipljanima: A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.

Upravo je tako kada se susretnu Božji ljudi. Pavao prima pomoć Filipljana, a oni poseban Božji blagoslov. Pavao se raduje zbog njih, a oni zbog Pavla, svoga apostola. Mnogi se od nas sjećaju koliko nam je značilo kad smo osjetili solidarnost tolikih ljudi iz stranih zemalja koji su nam pomagali u oskudici za vrijeme Domovinskog rata. A onda, nakon toga, gle kako i mi pomažemo onima koji su u potrebi i u domovini i u inozemstvu. To je radost i to donosi duboki nutarnji mir.

Neka nas Gospodin ispuni ljubavlju i velikodušnošću, tako da jedni drugima budemo na radost i blagoslov.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Kršćanin bez svadbenoga ruha – razmišljanje ... Naviještajući Kraljevstvo Božje Isus je ispričao više prispodoba u kojima je isticao da su svoje mjesto u Kraljevstvu pronašli carinici i grje...
28. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homi... Uvod i pokajnički čin Na početku ovog euharistijskog slavlja želimo se prisjetiti upravo toga da je sveta misa slavlje u kojoj nas Bog ...
28. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evan... I KOGA GOD NAĐETE, POZOVITE NA SVADBU Mt 22,1-14 Isus im ponovno prozbori u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj...
28. nedjelja kroz godinu (A) RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 25,6-10a Odlomak prvog čitanja središte je sekcije u kojoj prorok kroz pet poglavlja govori...
Biti kršćanin djelima – razmišljanje uz 28. ... Isusova prispodoba o kraljevstvu nebeskom kao o svadbenoj gozbi koju kralj priprema za svoga sina ima vrlo dinamičan dvostruki zaplet, a tak...