Skip to content

3. nedjelja kroz godinu (A) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Sabrali smo se danas poslušati Božju riječ i proslaviti ova sveta otajstva. Dok slušamo Božju riječ na pameti imamo da je to riječ za nas, upućena baš danas svakome pojedinom od nas. Tvojem te dobru učim (Iz 48,17) govori nam Bog po proroku Izaiji. Jer, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano (Rim 15,4). Htjeli bismo tu drevnu riječ, upućenu danas nama, ovdje sabranima, srcem prihvatiti i ova sveta otajstva dostojno proslaviti. Zato ćemo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste.

  • Gospodine, ti si svome izabranom narodu govorio po prorocima. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, u punini vremena progovorio si nam kao vječna Očeva riječ. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i danas govoriš svome narodu kad god se u crkvi naviješta tvoja riječ. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Ovaj prekrasni odlomak iz knjige proroka Izaije koji smo čuli u prvom čitanju (Iz 8, 23b–9,3), mogli smo prije mjesec dana čuti i na ponoćki. To je poruka nade i radosti koja itekako vrijedi i za nas, jer nama je danas upućena ova proročka riječ.


Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku


Veli prorok: Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku. Onima što mrkli kraj smrti obitavahu, svjetlost jarka osvanu. Ove su riječi nastale u vrijeme kada su stanovnici židovskog Sjevernog kraljevstva već bili odvedeni u izgnanstvo. Prorok naviješta da će se – Božjim zahvatom – izagnanici vratiti svojim domovima, iako je to u tim trenucima izgledalo kao nedostižni san.

Što bi nama mogao i trebao govoriti danas prorokov glas? Svi ćemo se mi rado pojadati da je kriza, da nam standard pada, da je teško školovati djecu, da smo neprestano u nekoj oskudici… Međutim, nećemo baš ustvrditi da se Božje oslobođenje odnosi jedino na materijalni probitak. Od čega nas to Bog želi osloboditi? Evo, danas nam u evanđelju Isus progovara, na što se to ima odnositi. Isus je započeo svoje propovijedanje u istoj pokrajini – Galileji – koju i prorok spominje. I, čime Isus započinje svoje propovijedanje? Veli: Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko! Obratite se, veli. Ljudima bi već pomalo moglo biti zamorno i zazorno to, što propovjednici često i rado govore o grijesima i o potrebi obraćenja. Kao da nas silom žele uvjeriti kako smo loši, pa da onda trebamo neizostavnu pomoć Crkve i njezinih institucija, da se spasimo. Stvarno, što to nije u redu s našim životima? Čemu se toliko naglašava potreba za obraćenjem? Zar smo toliko izopačeni?

Jednostavan je odgovor, ma koliko se on mogao čovjeku ne svidjeti. Kad god čovjek pođe tražiti sreću sam, bez Boga i Božjih zakona, on pada u ropstvo. Skreće u slijepu ulicu. Pogledajmo. Zamislimo čovjeka kojemu je politički položaj jedino i najvažnije u životu. Kakvog smisla ima njegov život, ako se uza sve smicalice i vještinu ne uspije popeti na vrh stranke, vlade, države…? Pa ako pretpostavimo, da se taj čovjek uspješno uspne do najutjecajnijeg mjesta u državi, hoće li nakon toga biti smiren i sretan? Ne. Tražit će uvijek više i dalje, baš kao što su drevni osvajači išli do na kraj zemlje, baš kao što, na svoj način, i danas čine ekonomski i politički osvajači u svijetu. I što onda kad i ako to sve i postignu? Bit će zadovoljni, smireni, opušteni, blaženi? Ne. I nakon svega čovjek ostaje rob svojih žudnja i čežnji, jer, jednostavno, ne može nikada doseći što bi htio. Nikad dosta, uvijek premalo. Nema mira. Nema sreće. Nema zadovoljstva.


Ti si radost umnožio, uvećao veselje


Biranim riječima prorok pokazuje gdje je pravi mir i prav sreća. Veli: Ti si radost umnožio, uvećao veselje. I oni se pred tobom raduju, kao što se žetvi raduju žeteoci…Braćo i sestre, sigurno smo osjetili bar koji puta u životu upravo takvu, živu, nepatvorenu radost, radost u Bogu. Evo, zamislimo čovjeka koji nakon dugo vremena ponovno pronađe dragu osobu za koju je mislio da je nestala, pogotovo ako je u pitanju dijete, rođeni brat ili sestra. Zamislimo prigodu kada se između dvoje ljudi koji su trebali biti blisku, nakon duge, mučne i bolne svađe dogodi potpuno pomirenje, dirljivo i u suzama. Zamislimo bračni par koji nakon godina lutanja i ludovanja ponovno nađe davno izgubljenu ljubav, pomirenje, sreću. Zamislimo čovjeka koji se riješio strašne i grozomorne strasti, poput droge, alkohola, kocke… Zamislimo, konačno, čovjeka koji se nakon godina ludovanja ponovno iskreno vrati svome Bogu. To je ganuće, to je radost, to je ono što ispunja čovjekovo srce. Upravo to nam danas govori ova Božja riječ. Poziva nas da se odreknemo bezbožnosti, da se odreknemo onoga što tek časovito može zadovoljiti čovjekovu strast, onoga što veoma brzo ostavlja gorak okus u ustima. Bog nas poziva da tražimo vlastitu sreću i duboki duhovni mir u dobroti, praštanju, velikodušnosti, bogobojaznosti, pobožnosti, u njegovanju obiteljskih i istinskih ljudskih vrlina. Samo to može ispuniti naša srca svojim mirom, jer je to od Boga, a mi smo za Boga stvoreni, za vječnost određeni.


Teški jaram njegov, šibu njegova goniča


Veli dalje prorok: Jer teški jaram njegov, šibu njegova goniča slomio si… Koji nas to jaram tare i mori? Spremno ćemo reći: nezaposlenost, kriza, visoke rate kredita, ekonomska neizvjesnost. Naravno. To itekako može trati naš život. Brige su to. Međutim, nismo ni svjesni kako nas ujarmljuje i tlači potrošačko ozračje našega vremena. Kakav je to jaram i kakva je to šiba? To je ona šiba koja veli: moraš imati, imati više, imati i bolje i skuplje i novije, moraš imati ono što vrišti, što upada u oči… Moraš postići, moraš se probiti, moraš biti glavni, moraš se nametnuti po svaku cijenu… A sve nas to, na koncu, ostavlja praznima. Zbog toga to za nas i jest jaram, jer nam priječi da otkrivamo prave i temeljne vrijednosti. Zgodno na drugom mjestu veli isti prorok Izaija: O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? (Iz 55,1-2). Mi se trebamo služiti stvarima, a ne robovati im. Inače bi nam se moglo dogoditi da imamo puno toga, da imamo – u očima drugih ljudi – baš sve, a da se u isto vrijeme osjećamo i siromašni, i isprazni i osamljeni. Samo Bog u potpunosti može ispuniti naša srca.

U tome je naše obraćenje. Ne želimo živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Baš kao što nam na drugom mjestu veli blažena Isusova riječ: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati (Mt 6,33).

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Izazov poganstva – razmišljanje uz 3. nedjel... U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 4, 12-23) evanđelist Matej nas izvještava o početku Isusove navjestiteljske djelatnosti. Prema njegovim uv...
3. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđ... I dođe u Kafarnaum da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji Mt 4, 12-23 A čuvši da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi N...
3. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homil... Uvod i pokajnički čin Božja nas riječ poučava da je Crkva Kristova zapravo jedno tijelo i, prema toj slici, svatko je od nas dio toga t...
Djelovati na rubu društva – razmišljanje uz 3. ned... U današnjem evanđeoskom tekstu čitamo o početku Isusova javnog djelovanja koje je uslijedilo nakon što je Ivan Krstitelj bio uhićen i utamničen. Uprav...
Meditacija uz 3. nedjelju kroz godinu (A) ZAR JE KRIST RAZDIJELJEN? Prepuna je povijest primjera gdje su častohlepni i nesposobni nasljednici svojom ohološću i nesposobnošću protratili bogats...