Skip to content

3. nedjelja kroz godinu (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Ponekad kao da smo umorni. Evo, na početku svake svete mise kajemo se za svoje grijehe, to činimo i u svakoj ispovijedi i stvarno odlučujemo da nećemo griješiti. Pa nam se čini da uopće nema pomaka. Kao da se ništa ne mijenjamo. Danas nas na poseban način Isus poziva na obraćenje, ali obraćenje koje je trajno i koje na zemlji nikada nije konačno. Kakve god bile naše slabosti, kakve god bile naže životne okolnosti, mi se uvijek iznova odričemo zla, a težimo za Božjom milošću. A Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati (Fil 2,13). Zato ćemo se i danas, u jednostavnosti srca, pokajati za svoje grijehe, zatražiti oproštenje i zamoliti Gospodina da ostanemo u njegovoj milosti.

  • Gospodine, ti si svoj narod oduvijek pozivao da ide putem pravednosti. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti nam naviještaš Radosnu vijest spasenja. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da se obratimo i povjerujemo Evanđelju Isusovu. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Poslovni ljudi itekako znaju da se neke prigode neće ponoviti. Oni koji su okretni i mudri, dobro znaju kada je prigoda kupiti, a kada prodati. Razborit mlad čovjek zna da je prigoda za studij i napredak upravo sada, jer ako čovjek na vrijeme ne stekne obrazovanje, kasnije je puno teže. Poljodjelci znaju kada je pravo vrijeme za sjetvu ili žetvu i te se stvari ne smiju odgađati.


Ispunilo se vrijeme


Važno je, dakle, uočiti neponovljive životne prigode. Evo takvu su prigodu imali Isusovi suvremenici. U današnjem evanđelju (Mk 1, 14-20) opisuje se kako je izgledao početak Isusovog propovijedanja. Govorio je: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! I stvarno: Isus je tada, te godine počeo propovijedati. To je bio jedinstven, neponovljiv događaj: sâm utjelovljeni Sin Božji naviješta spasenje! Kad su oni mogli, ako ne tada, poslušati Božju riječ iz usta onoga koji je vječna Božja Riječ? To je bila neponovljiva prigoda. Ta Isus je propovijedao nekih tri godine! I evo, veli im: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Očito je, oni koji su tada propustili tu riječ spasenja, puno su propustili. Što bi dao današnji vjernik da svojim očima može vidjeti Spasitelja i svojim ušima slušati njegove riječi?

Međutim, znamo i vjerujemo, Božje je spasenje svevremeno. Ono što je Isus u Galileji propovijedao Židovima, danas naviješta i nama. Veli: Ispunilo se vrijeme. Sada. Približilo se kraljevstvo Božje. Sada. Silno je važno da to danas uočimo. Naime, danas nam je upućena ova riječ. Sada, ovoga trenutka Isus nas poziva da ga slijedimo. Mi ne znamo i ne možemo znati u kakvim će se okolnostima sutra naći cijeli svijet, kakav će sutra biti moja dan i hoću li uopće doživjeti sljedeći dan. Ne znam koliko ću dobre volje imati sutra. Božji se navještaj uvijek odnosi na sadašnji trenutak. Odgađanje je majka lijenosti, nepoduzetnosti, beznađa i grešnosti. Bog nas poziva danas. Danas mu i trebamo odgovoriti.


Obratite se


Na što nas to Isusu danas poziva? Čuli smo. Veli: Obratite se… Što to znači? Grčki izraz je ovdje puno jači: govori o preobražaju, o promjeni životne filozofije, o tome da postanemo bitno drugačiji ljudi. Obratiti se znači ostaviti svaki grijeh i živjeti u duhu Isusovu. Zavist, mržnja, oholost, lijenost, podozrivost, pohlepa, podlaganje strastima, sve nas to drži zarobljenima u starom, neobraćenom čovjeku. Reći ćete: Pa nismo baš toliki odmetnici i otpadnici! Točno. Međutim, iako, možda, ne činimo neke strašne grijehe, zar ne osjećamo koliko je u nama duh ovoga svijeta? Skloni smo lijenosti ili pretjeranom radu, isuviše puštamo na volju svome jeziku, zlim mislima. Osjećamo kako nas silno obuzima potreba za posjedovanjem, podložni smo ovisnostima o zabavi, piću, kocki… Zanemarujemo dobra djela, zanemarujemo molitvu. Ukratko, živimo kao da baš i nismo kršćani. Ako i nismo baš protiv evanđelja, ipak živimo mimo njega. Obraćenje je, zapravo, trajan proces. To je kao u braku. Iako se mladi na početku njihova braka stvarno vole, potrebno je u braku tu ljubav neprestano njegovati. Ljubav koja ne raste, nužno propada. Čovjek koji se uvijek iznova ne trudi oko svoga obraćenja, nužno nazaduje.


Vjerujte Evanđelju


Veli Isus dalje: Obratite se i vjerujte evanđelju! To je taj odlučni korak. Naime, svi mi vjerujemo u Isusa Krista, svi mi vjerujemo evanđelju i u crkvi ustajemo kad se evanđelje navješćuje. Međutim, ovdje se želi reći još nešto više: evanđelje bi trebalo biti naša osnovna životna odrednica. Evo, pogledajmo što se kasnije zbilo u današnjem evanđeoskom odlomku: Isus poziva prvu četvoricu učenika: Šimuna, kasnije nazvanog Petar i njegova brata Andriju, te malo kasnije Ivana i njegova brata Jakova. I njih četvorica ostavljaju svoj posao i svoje dotadašnje zvanje i kreću za Isusom. To je za nas slika i pouka. U tome trenutku za ovu četvoricu ovaj je poziv bio važniji od svega. I nas Isus poziva da evanđelje stavimo iznad svega. A mi, eto, toliko puta hramamo na obje noge, kako to slikovito reče prorok Ilija. Jesmo kršćani, poštujemo svoje svetinje, ali ćemo u isto vrijeme rado pogledati horoskop, poslužiti se nekim praznovjerjima… Jesmo kršćani, ali ćemo lako žrtvovati i molitvu i nedjeljnu misu i vjeronauk i neke druge kršćanske dužnosti, jer velimo da smo preopterećeni i da nemamo vremena. Vjerujemo evanđelju, ali nekako još više vjerujemo u novu i brzu zaradu. Jesmo kršćani, ali ćemo u pitanju predbračnog i bračnog morala i nemorala živjeti kao oni koji Krista ne priznaju. A što reći o pitanju zaštite života nerođene djece, o poštivanju starijih i obespravljenih, o izgrađivanju ozračja dobrote, povjerenja, mira i pomirljivosti, o poštenom i čestitom poslovanju?

U našem životu, hvala Bogu, uvijek ima prostora za preobražaj, za obraćenje, za ponovno otkrivanje ljepote i snage Evanđelja. Pri tome uvijek ostaje ona temeljna odrednica. Sada. Danas. U ovo vrijeme. Ne sutra, ne na ljeto, ne kada djeca poodrastu, ne onda kada otplatim kredit, ne onda kada odem u mirovinu. Veli pismo: Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa! (2 Kor 6,2b).

Vedar je i otvoren Isusov poziv: približilo se kraljevstvo nebesko. Obratite se i vjerujte Evanđelju. On nas na to poziva, on nam daje mudrosti i snage da tako i živimo. Iz dana u dan. Poput apostola, koji, istina, nisu bili besprijekorni, ali su se iz dana u dan trudili slijediti Isusa vedro i s povjerenjem. Oni su povjerovali Gospodinu, pošli za njim i na njima je Gospodin izgradio svoju Crkvu. Taj isti poziv on danas upućuje i nama. I na nama želi dalje izgrađivati svoju Crkvu u kojoj se ostvaruje njegovo Kraljevstvo: kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira.[1]


[1] Predslovlje svetkovine Krista, Kralja svega stvorenja.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Nezahvalna služba propovijedanja – razmišlja... U kronologiji Isusova života i djelovanja, evanđelist sveti Marko zapisa kako je Isus, nakon što je Ivan Krstitelj bio uhićen, otišao iz Judej...
3. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homil... Uvod i pokajnički čin Mimo svih naših ljudskih očekivanja Bog je s čovjekom uvijek dobrostiv i dobrohotan. Ne da se zavesti našim pro...
Meditacija uz 3. nedjelju kroz godinu (B) ISPUNILO SE VRIJEME Isus započinje svoje javno djelovanje u Galileji. Srž njegove poruke jest: „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kral...
Treća nedjelja kroz godinu (B) RAZMIŠLJANJA UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Jn 3,1-5.10 Knjiga o Joni, čiji odlomak pratimo u prvom čitanju, mala je satirična novela ...
3. nedjelja kroz godinu (B) – komentar evanđ... OBRATITE SE I VJERUJTE EVANĐELJU Mk 1,14-20 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Isp...