Skip to content

3. nedjelja kroz godinu (B) – nacrt za homiliju



Uvod i pokajnički čin


Mimo svih naših ljudskih očekivanja Bog je s čovjekom uvijek dobrostiv i dobrohotan. Ne da se zavesti našim prošlim grijesima, nego nas uvijek iznova zove u svoje kraljevstvo. Kao što je nekoć pozivao Ninivljane na obraćenje, kao što je pozivao apostole u svoju službu, tako i nama danas upravlja svoj poziv na obraćenje. Zato mu se s pouzdanjem obratimo da nas učini dostojnima i ovog slavlja.

  • Gospodine, ti si u povijesti spasenja uvijek ljude pozivao na obraćenje. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si obične i jednostavne ribare zvao u apostolsku službu. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti svakog pojedinog od nas pozivaš na obraćenje i pozivaš u svoju službu. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


„Koga je zmija ujela, i gušterice se boji; tko se jedanput opekao, i na hladno puše!“ Oprezni smo mi ljudi. Tko jedanput izgubi naše povjerenje, duboko dvojimo hoćemo li toj istoj osobi povjerenje pokloniti. I općenito smo izbirljivi. Pazimo kojem ćemo liječniku ići, kojem ćemo mehaničaru povjeriti svoj automobil, kome ćemo povjeriti ključ, kada idemo na godišnji odmor. Konačno, i država je oprezna s bivšim robijašima, pa im nipošto ne želi povjeriti neke odgovorne službe u državnoj upravi. Oprezni smo mi. I ne vjerujemo baš ljudima.

A Bog je posve drugačiji. Bitno drugačiji. Bog nas uvijek iznenađuje. Iznenađuje dobrotom, optimizmom, vjerom u čovjeka. Bog čini nemoguće – od tolikih „grešnika“ – Ninivljana čini svece, od običnih ljudi čini apostole.


Niniva


Za Židove je Niniva bila prijestolnica njihovih neprijatelja, prijestolnica zla i grijeha, grad nastanjen grešnim i opakim ljudima (Jon 3, 1-5.10). Po ondašnjem shvaćanju nad takvim je gradom bilo jedino ispravno izvršiti „herem“, kleto uništenje, u kojem valja pobiti sve živo u jednome gradu: muško i žensko, mlađe i starije, djecu i dojenčad i svu stoku (usp. 1 Sam 15,3). Po shvaćanju ondašnjih Židova, Niniva je bila samo „herema“ vrijedna. Bio je to grad mrskih neprijatelja, kletih bezbožnika, prijestolnica zla. A Bog? On njima šalje proroka Jonu, proroka koji je, poput ostalih Židova smatrao da taj grad treba uništiti. Međutim, Bog upravo prisiljava Jonu da te ljude pozove na obraćenje. I gle, nakon Joninog nevoljkog, tek radi reda rečenog proroštva, Ninivljani se obraćaju. I to svi, od najmanjeg, do najvećeg.


Apostoli


Isus odabire prve učenike (Mk 1, 14-20). Ugledao je Andriju i brata mu Šimuna. Bijahu ribari. Pozva ih. Ugleda i druga dva brata, Ivana i Jakova. I oni su bili ribari. Pozva i njih. I to je bila jezgra buduće Dvanaestorice. Pomislimo. Isus je Onaj kojega su proroci naviještali i kojega su vjekovi iščekivali. Isus je onaj silni Mesija – Krist – Pomazanik. Isus je, kako nas kasnije uči sv. Pavao, onaj Drugi Adam, onaj po kojemu je sve i od kojega je sve. Isus je središnja osoba povijesti spasenja. I on odlučuje da njegova poruka spasenja i njegovo djelo spasenja ostane živo i nazočno i onda kada on ne bude na vidljiv način prisutan. Zato traži učenike – apostole. Ljudski bi bilo očekivati da njegovi učenici imaju barem dvije osobine. Kao prvo, da to budu ljudi sveta i besprijekorna života, ljudi koji do u tančine izvršavaju sve odredbe Zakona. Drugo, jednako bi tako, po shvaćanju tadašnjih ljudi, njegovi učenici trebali dobro poznavati i sveti hebrejski jezik – koji nije bio govorni – i samo Sveto pismo. Dakle, ti bi učenici – po ondašnjem shvaćanju trebali u isto vrijeme biti farizeji – opsluživači zakona i pismoznanci.

A koga to Isus odabire? Ribare. Ljude neškolovane. Ljude koji zasigurno nisu do u tančine izvršavali odredbe židovskog zakona. Ti će se Isusovi učenici kasnije pokazati i plašljivima i tvrdoglavima i osvetoljubljivima i častohlepnima… Pa ipak, Isus od njih čini Dvanaestoricu, na čijim temeljima uspostavlja svoju Crkvu koju ni vrata paklena neće moći razoriti.

Tako postupa Bog.


Bog nas poziva


Pred takvim Bogom stojimo danas. Vidite, danas, upravo u ovome času, Bog se uopće ne želi obazirati na ono što je s nama bilo jučer i prekjučer. Bog se ne želi obazirati na neke ružnije osobine našega karaktera. Bog ne želi slušati naše isprike kako smo mi slabi ljudi i kako se od nas nema što očekivati. Bog ne želi čuti kako je za nas dovoljno da se stavimo u zlatnu sredinu s kojom trebamo biti itekako zadovoljni. Bog nas danas želi učiniti svojim izabranicima. Za Boga je danas svaki od nas kralj, odnosno kraljica. Bog svakoga od nas želi danas učiniti stupom svojega kraljevstva. Što to znači posve određeno? Ja mogu ostvarivati Božje kraljevstvo ovdje na zemlji i to svojim svakodnevnim životom. Mogu praštati, mogu biti strpljiv, milosrdan, dobrohotan. Mogu činiti dobro, mogu govoriti lijepo i ljubazno. Mogu se svakodnevno nadahnjivati za dobro i to kroz molitvu i slušanje Božje riječi. I tako će kroz mene i po meni kraljevstvo Božje rasti i napredovati. Tako će se i po meni očitovati velika istina da je Božja milost uvijek jača od svakoga zla i od svake slabosti. Pa ako koji puta i ne uspijem, sjetit ću se apostola koji nisu baš uvijek bili na visini zadatka, ali su uvijek iznova tražili volju Božju. Jer, to sve skupa i ne činimo mi. Ono dobro čini u nama snaga Duha Svetoga, Duha koji izlazi od Oca i Sina i kojemu se najviše sviđa kada boravi i djeluje među sinovima ljudskima.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Nezahvalna služba propovijedanja – razmišlja... U kronologiji Isusova života i djelovanja, evanđelist sveti Marko zapisa kako je Isus, nakon što je Ivan Krstitelj bio uhićen, otišao iz Judej...
3. nedjelja kroz godinu (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Ponekad kao da smo umorni. Evo, na početku svake svete mise kajemo se za svoje grijehe, to činimo i u svakoj ispo...
Meditacija uz 3. nedjelju kroz godinu (B) ISPUNILO SE VRIJEME Isus započinje svoje javno djelovanje u Galileji. Srž njegove poruke jest: „Ispunilo se vrijeme, približilo se Kral...
Treća nedjelja kroz godinu (B) RAZMIŠLJANJA UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Jn 3,1-5.10 Knjiga o Joni, čiji odlomak pratimo u prvom čitanju, mala je satirična novela ...
3. nedjelja kroz godinu (B) – komentar evanđ... OBRATITE SE I VJERUJTE EVANĐELJU Mk 1,14-20 A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Isp...