Skip to content

3. vazmena nedjelja (A) – komentar evanđelja


Prepoznaše ga po lomljenju kruha


Lk 24, 13-35

I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?” Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?” A on će: “Što to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.” A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!” Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Prema evanđeoskim izvještajima stječe se dojam da su učenici više razočarani Isusovim uskrsnućem nego njegovom smrću. U najstarijem evanđelju – Markovom – tekst završava navještajem Isusova uskrsnuća ženama koje pak ništa nikome ne govore. Isto se razočarenje pojavljuje i kod Luke u događaju učenika iz Emausa.

Odakle to razočarenje zbog Isusova uskrsnuća? Ako je Isus mrtav, onda to znači da su jednostavno pogriješili mesiju, jer mesija ne može umrijeti. Dakle, ako je Isus mrtav, pogriješili su osobu te treba čekati novog mesiju. U ono doba mesije su se rađale kao gljive nakon kiše. Prema tome, pogriješili su.

No, evo razočaranja, Isus je uskrsnuo. Dakle, sve one nade oko ponovne uspostave Izraelskog kraljevstva i gospodstva nad poganskim narodima odlaze u vjetar. To je razlog razočaranja učenika u ovom evanđeoskom odlomku koji se uputiše – kamo? U Emaus. Emaus je mjesto udaljeno od Jeruzalema oko 11 kilometara. Bijaše to važno mjesto jer se u njemu dogodila bitka između Jude Makabejca i pogana u kojoj su Židovi pobijedili. Stoga Emaus bijaše mjesto nade u Boga osloboditelja koji će pobijediti pogane i osloboditi Izrael. Prema tome, selo Emaus sadrži sve te nade i sjećanja. Budući da je Isus mrtav – očito on ne bijaše mesija – dvojica učenika se vraćaju u mjesto koje je za njih mjesto osvete i pobjede Boga nad poganima.

Od te dvojice učenika samo jedan biva imenovan, a čije ime predstavlja jedan program. Zove se Kleopa, skraćeno od Kleopatros, što znači „glasovitog oca, slavnog oca“. Prema tome, ti su učenici obuzeti ambicijama, slavom, uspjehom. Takvog mesiju oni žele i priželjkuju – mesiju pobjednika.

Susreću Isusa i, naravno, ne prepoznaju ga. Oni gledaju u prošlost i ne mogu prepoznati Isusa koji im se predstavlja u Novom te mu izriču svu njihovu razočaranost. „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela.“ No, Isus nije došao otkupiti Izrael. Isus je spasitelj cijelog ljudskog roda. Isus nije došao oživjeti mrtvo Davidovo kraljevstvo nego započeti kraljevstvo Božje. U Djelima apostolskim čitamo da je Isus, vidjevši da učenici to nisu shvatili, nakon uskrsnuća četrdeset dana govorio o samo jednoj temi – o kraljevstvu Božjem.

Nakon četrdesetog dana jedan ga od učenika upita: „Je li sada vrijeme kada ćeš ponovno uspostaviti Izraelsko kraljevstvo?“ Isus govori o kraljevstvu Božjem ali oni ne shvaćaju, slijepi su i gluhi jer je njihova ideja i nada u ponovnu uspostavu Izraelskog kraljevstva jača od Isusova govora. Isus, „počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu“. Izraz koji evanđelist koristi je isti onaj od kojega dolazi „hermeneutika“, tehnički termin koji znači izlaganje, interpretacija. Dakle, Isus ne samo da tumači nego interpretira, izlaže Pisma. Na koji način? Pisma mogu biti shvaćena i protumačena onim istim Duhom kojim su bila nadahnuta. A taj Duh je zapravo stvarateljska Ljubav po kojoj je sve stvoreno.

I bijahu blizu sela – selo je u evanđeljima uvijek simbol tradicije i nerazumijevanja Isusove poruke. Učenici idu u selo, usmjereni su prema tradiciji, ne uspijevaju shvatiti i prihvatiti Novo. A Isus, zapisa evanđelist, „kao da htjede dalje“. Isus ide prema novome a oni prema starome.

Unatoč tome, mole Isusa da ostane s njima. „Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh“ – kao što je učinio na Posljednjoj večeri – „izreče blagoslov, razlomi te im davaše“. Nastavlja evanđelist: „Uto im se otvore oči te ga prepoznaše.“ Isusa se prepoznaje kada kruh biva uzet i razlomljen. Isus, Sin Božji, postaje kruhom, lomi svoj život za ljude kako bi oni koji ga prihvate i sami postali kruh i životna hrana za druge. Upravo takvo iskustvo čini Isusovu prisutnost opipljivom i prepoznatljivom.

„A on…“ – nije iščeznuo kao što je napisano u prijevodu – nego, doslovno, „posta nevidljiv“. Isus nije iščeznuo nego je nevidljiv zato što je vidljiv samo u kruhu koji se lomi, kruhu koji se dijeli u zajednici koja postaje kruhom za druge. Doista, nakon što se vratiše u Jeruzalem, ispripovjediše drugim učenicima „ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha“.

„Ono s puta“ – bijaše mjesto sijanja na terenu kojega je Isus već objasnio… „Dođe sotona“ – slika moći, vlasti koja uklanja poruku. To je razlog zašto nisu razumjeli Isusove riječi i navještaj. Nisu shvatili jer su uronjeni u ideologiju vlasti koja ih čini otpornima na Gospodnju riječ.

A kako su ga prepoznali? U lomljenju kruha! To je valjani kriterij onda i sada!

Isus je prepoznatljiv po svom tijelu koje je zajednica koja se okuplja na lomljenje i blagovanje kruha kako bi i sama postala hranom za druge.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

3. vazmena nedjelja (A) – komentar evanđelja... PREPOZNAŠE GA PO LOMLJENJU KRUHA Lk 24,13-35 I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema še...
Otvoriti oči za Uskrsloga – razmišljanje uz ... Današnji evanđeoski odlomak (Lk 24, 13-35) opisuje jedan od događaja na sam dan uskrsnuća prema informacijama koje je o njemu prikupio sveti L...
3. vazmena nedjelja (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Koji puta čovjek neke stvari ne vidi kraj zdravih očiju. Toliki oko njega mu govore, pokazuju mu, ali on jednosta...
3. vazmena nedjelja (A) – nacrt za homiliju Uvod i pokajnički čin Nakon neke prometne nezgode vozač redovito kaže kako neku pojedinost u prometu jednostavno nije vidio. Naravno, n...
Treća vazmena nedjelja (A) Dj 2,14.22-23 Kao reakciju na one koji ekstazu apostola povodom izlijevanja Duha Svetoga smatraju pijanstvom, u Dj 2,14 Petar počinje prvu apostolsku...