Skip to content

3. vazmena nedjelja (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Isus dolazi među apostole, a oni se plaše misleći da vide Duha. Međutim, Isus je među njima bio stvarno živ, razgovarao je s njima, čak jeo i pio. Iako danas nije našim zemaljskim očima vidljiv, mi duboko vjerujemo i znamo Gospodin Isus je živ i nazočan među nama, svaki puta kad se u njegovo ime sastanemo, a osobito kad se saberemo na nedjeljnoj euharistiji. Neka i nas ispuni svojim mirom i radošću svoje nazočnosti.

  • Gospodine, ti si rekao gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima. Gospodine, smiluj se.
  • Uskrsnuli Kriste, mi vjerujemo da si s nama u ovom euharistijskom slavlju i da nam se predaješ u svojem Tijelu i Krvi. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine slava tvojega uskrsnuća obasjava cijelu zemlju. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


U vjerovanju molimo: „Vjerujem… u uskrsnuće tijela“. Godinama nam je to izgledalo kao po sebi razumljivo, da ćemo o uskrsnuću mrtvih susresti sve naše pokojne te da će naš vječni život biti obilježen upravo uskrsnućem ljudi u njihovu čovještvu, u njihovoj ljudskoj i tjelesnoj dimenziji. A danas, kao da su i sami vjernici zbunjeni nekim novovjekim naucima, koji nisu u skladu s ovim kršćanskim naukom. Međutim, izgleda da su ljudi oduvijek imali poteškoća to prihvatiti. Naime, u svojoj najranijoj povijesti Židovi nisu znali za uskrsnuće, nego su vjerovali kako njihovi pokojnici žive u nekom podzemlju. Iako su ljudi uglavnom vjerovali u nekakav život poslije ovoga života, mnogi su imali poteškoća vjerovati u uskrsnuće tijela. Zabilježeno je to u Djelima apostolskim kako je ono Pavao propovijedao i slušatelji su ga slušali. Međutim, kad je počeo govoriti o Kristovu uskrsnuću, narugali su mu se govoreći: „Slušat ćemo te o tome drugi puta“.


Uskrsnuće


Božja riječ je jasna. Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, pa ga prema tome nije odredio za konačnu smrt. Knjiga mudrosti veli: „Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. Već je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, jer pravednost je besmrtna“ (Mudr 1,13-15). Isus izričito govori da Bog nije Bog mrtvih, nego Bog živih, među koje on izrijekom spominje židovske praoce. Treba li uopće govoriti o tome kako je duboko nekršćanski vjerovati u neko ponovno rađanje, u seljenje duša, u sjedinjenje s Prirodom…?


Uskrsnuće tijela


Većina će ljudi vjerovati u neki oblik života poslije ovoga života. Međutim, ono što danas treba još više naglasiti jest upravo ovo – uskrsnuće tijela. Čuli smo danas u evanđelju (Lk 24,35-48). Isus uvjerava svoje učenike kako on nije duh, kako on ima meso i kosti. Štoviše, Isus pred njima jede. No s druge strane, uskrsnuli Isus ne potpada više pod bolest i smrt, on je uskrsnuo da više nikada ne umire. On u svome tijelu već u potpunosti pripada onome svijetu.

Silno je važno upravo to naglasiti. Mi kršćani danas nerado govorimo o podjeli čovjeka na dušu i tijelo iako je toga bilo u našim starim katekizmima. Biblijski je nauk jednostavan. Bog je stvorio čovjeka kao tijelo i kao duh, tj. kao tijelo u kojem je Božji duh, život dan od Boga. Čovjek je jedinstven i ne možemo zamisliti čovjeka kojemu bi duša bila sama sebi dovoljna. Bog je stvorio čovjeka takvim kakav jest i želi ga cijeloga spasiti. Konačno, najviše nam je svojim primjerom pokazao sam Isus: uskrsnuo je u svojemu tijelu i time nam pokazao dostojanstvo čitavog čovjeka


Ne možemo sve razumjeti… 


Smiješno bi i bilo kad bismo tu stvarnost uskrsnuća tijela htjeli razumjeti. Naime, tko stvarno može razumjeti kako to da tijelo koje je po sebi ograničeno i smrtno, može uskrsnuti i trajno živjeti? Konačno, što je to tijelo? Je li to čovjek ili samo izražaj čovještva? Pavao nam to tumači u lijepoj slici: „Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice – recimo – ili čega drugoga. A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo“ (1 Kor 15,35-38). Dakle, kao što iz sjemena niče biljka koja naizvan nema iste kvalitete kao zrno, ipak je on od zrna i s njime istovjetna. Umrli čovjek bude – slikovito govoreći – posijan kao sjeme. On će uskrsnuti u svome tijelu, ali to „sjeme“ neće biti identično. Bit će produhovljeno, bit će osposobljeno za vječni život. Mi iz ovoga života, iz svoga iskustva i iz naše ovozemne ograničenosti ne možemo pojmiti što to znači da ćemo uskrsnuti u svome tijelu, a da ipak više nećemo biti podložni bolesti, pokvarljivosti i smrti, tj. da ćemo pripadati Bogu na poseban način. Tko može razumjeti da čovjek može biti u svome tijelu, a da ipak bude izvan ovozemnih zakona? Ne možemo to razumjeti, i budemo li pokušavali to razjasniti, upast ćemo, poput nekih, u ludost, praznovjerje i krivovjerje. Nije li Isus za neke stvari jednostavno rekao da to nitko ne zna, pa ni Sin Čovječji? A mi bismo htjeli Boga i Božji svijet staviti u naše jednadžbe!


… Ali vjerovati trebamo


Zato se pravi vjernici ne žele dati obmanuti „nekim bajkama“ koje žele „razjasniti“ tajne ovog i onog svijeta, koji nude priče o ponovnom rađanju, o planetima, o svemiru, o seljenju duša… Ne želimo se impresionirati ni nekim vidiocima iz naših redova koji rado govore o viđenjima drugoga svijeta, raja, pakla, itd., kao da takve stvarnosti koje nas posvema nadmašuju, mogu biti predmetom naših predodžbi i naših pretpostavki… Nas, zapravo u ovome trenutku uopće ne brine kako će biti. Mi jednostavno vjerujemo u Krista i vjerujemo Kristu. Znademo da smo sada s njime ali da ćemo jednoga dana njega gledati licem u lice – onakvim kakav jest. Kako i na koji će se to način dogoditi – ne znamo, Bog zna. Mi vjerujemo u Božja obećanja da smo njegova ljubljena djeca, spašena po Isusu Kristu. Znademo i vjerujemo da nas ništa neće moći „rastaviti od ljubavi Kristove“. Kako će to Bog izvesti, prepuštamo njemu. I već se unaprijed radujemo znajući: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1 Kor 2,9).

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Biti otvorene pameti – razmišljanje uz 3. va... U današnjem odlomku iz Lukina evanđelja (Lk 24,35-48) čitali smo dodatna svjedočanstva o tome kako su se osjećali apostoli na sam dan uskrsnuć...
3. vazmena nedjelja (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Veli molitva Crkve da je Krist svojom smrću uništio našu smrt, a svojim uskrsnućem obnovio naš život. Uništio je ...
3. vazmena nedjelja (B) Duccio di Buoninsegna, Isus se ukazuje učenicima Dj 3,13-15.17-19 Nakon ozdravljenja uzetoga na vratima jeruzalemskog hrama, reakcija ...
3. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja... Lk 24,35-48 Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i ...
Opipljivi dokaz uskrsnuća? – razmišljanje uz... Evanđeoskim odlomkom vraćamo se na sam dan uskrsnuća Gospodnjega kada su učenici bili još uvijek nemalo zbunjeni svime što se dogodilo, te su ...