Skip to content

31. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđelja


Govore, a ne čine


Mt 23, 1-12

Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Nakon što je ušutkao sve svoje protivnike, kao što su svećenici, starješine, farizeji, herodovci, saduceji, pismoznanci i zakonoznanci, Isus saziva mnoštvo i učenike kako bi ih upozorio na nauk spomenutih kategorija ljudi. Ovo je posljednji Isusov govor upućen mnoštvu te je ujedno i najžešći u cijelom evanđelju. Zašto? Ne radi se o polemici sa židovskom zajednicom od koje su se vjernici već odvojili, nego se radi o ozbiljnom upozorenju koji Isus upućuje svojoj zajednici i svojim učenicima, odnosno svima onima koji ga žele slijediti.

„Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima“ – prvi put kada se Isus obratio mnoštvu i učenicima bilo je na gori Blaženstava. Evanđelist Matej želi reći da je potrebno izbjegavati nauk pismoznanaca i farizeja kako bi se živjela Blaženstva. „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji.“ Kakva je to Mojsijeva stolica? Gospodin je obećao Mojsiju da će nakon njega podignuti jednog proroka kao što je Mojsije. Kao simbol tog proroka koji treba doći, u sinagogama se nalazila jedna prazna stolica pripravljena upravo za njega koji ima doći. Nažalost, tu su praznu stolicu zaposjeli pismoznanci, to jest teolozi onoga doba zajedno s farizejima. Na mjesto proroka koji naviješta Boga stvoritelja postavili su se teolozi i pravnici koji govore o Bogu zakonodavcu.

Isus započinje jednom ironičnom rečenicom: „Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.“ Isus ne kritizira samo njihova djela – već prije ih je nazvao licemjerima – nego kritizira i njihov nauk rekavši da ne dolazi od Boga. Isus im je otvoreno rekao: „dokinuste riječ Božju radi svoje predaje“. Dakle, Isus ne govori da ne trebaju slušati samo njihov nauk, nego da ih ne trebaju niti slijediti u njihovim djelima.  Bog kojega oni predstavljaju u suprotnosti je s Isusovim Ocem. Dok Otac želi sreću svakom čovjeku, religiozne vođe, pak, to onemogućuju.

Isus nastavlja prokazujući ih: „Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli.“ Za njih je najvažnije obdržavanje doktrine zbog koje mnogi pate. A upravo na toj doktrini temelje svoj ugled i moć koja im zapravo služi kao sredstvo za vladanje narodom.

„Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide.“ Vrhunac beskrupulozne ambicije – „proširuju zapise svoje i produljuju rese“ – riječ je o religioznim znakovima koji ukazuju na zapovijedi i propise. Iako ih nose, čine suprotno od onoga što ti religiozni znakovi simboliziraju.

„Vole pročelja na gozbama“ – mjesto uz gospodara kuće zbog kojega bivaju prvi posluženi najboljom hranom – „prva sjedala u sinagogama“ – radi se ne o prvom redu sjedalâ, nego o uzvišenim mjestima koji su odvojeni od ostalog naroda zbog čega se distanciraju od ostalih – „pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’“. Cijelo njihovo postojanje usmjereno je prema raskalašenom samouzdizanju, prema ludom veličanju sebe samih koje ne poznaje granice, a sve to kako bi narod držali pod svojom vlašću.

Evo nam sada Isusova nauka: „Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.“ Nitko se u zajednici ne smije uzdignuti iznad drugih. Jedini tko je u središtu zajednice i tko poučava je Isus koji nam daje Očevog Duha. „Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima.“ Otac je onaj koji prenosi predaju, tradiciju i on je autoritet. Jedini otac u zajednici je Otac nebeski, koji ne vlada ljudima izdajući zakone i stavljajući ljudima teret na leđa. Isus će kasnije reći: „Uzmite jaram moj na sebe, jer jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Otac ne nameće doktrinu, nego daruje svoju ljubav, odnosno sposobnost ljubiti druge, a to dolazi od Duha.

„I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj.“ Tehnički izraz je đakon. Istinski velikan u zajednici nije onaj koji nameće terete nego onaj koji ih skida, onaj koji pomaže, onaj koji se stavlja drugima na služenje.

„Tko se god uzvisuje“ – tko se uzdigne nad drugima – „bit će ponižen, a tko se ponizuje“ – tko se stavi na službu drugima – „bit će uzvišen“.

Rizik koji Isus nastoji izbjeći u svojoj zajednici jest uspostavljanje odnosâ prema kojima bi se neki uzdignuli nad ostalima i njima vladali. Tu nema ničeg evanđeoskog niti kršćanskog. Zajednica Isusovih sljedbenika je zajednica braće u kojoj jedni žive za dobro i za blagostanje drugih.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Na Isusovoj stolici – razmišljanje uz 31. ne... U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 23, 1-12) Isus je vrlo kritičan prema pismoznancima i farizejima, te im jasnom slikom ukazuje neprimjereno...
31. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Svi smo mi pozvani i poslani širiti Kristovo evanđelje. Bog nam povjerava blago svoga spasenja. Međutim, kako bi ...
31. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homi... Uvod i pokajnički čin "Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati", veli nam Gospodin (Lk 12,48). Nama je mnogo toga dano i po...
Meditacija uz 31. nedjelju kroz godinu (A) Ljudima na pleća tovare teška bremena Veli jedna mudra izreka: “Pedeset batina po tuđim leđima – nije ništa.” Ljudski govoreći, i nije ...
Usmjeriti se prema Kristovu kraljevstvu – ra... Konac liturgijske godine na jasan i izričit način nas podsjeća i na smisao našega kraja života. Zato nas i svetkovina Krista kralja uči sagledav...