Skip to content

33. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Vjernici rado kažu da služe Bogu. A, zapravo, Bog puno, puno više služi nama, negoli mi njemu. Ta sve je po njemu, od njega i za njega. Od njega je naš sadašnji i vječni život, po njemu je sve što živi i miče se, od njega je naše spasenje i naš Spasitelj Krist Gospodin. U tome smislu, dakle, možemo reći da on nama služi. Nevolja i jest u tome što mi to dovoljno ne opažamo, što mu ne zahvaljujemo i što ne živimo u skladu s tim divnim izabranjem kojim smo izabrani. Da bismo danas u ovome svetome slavlju dostojno mogli zahvaliti za tolike njegove darove, pokajat ćemo se za sve svoje grijehe i popuste.

  • Gospodine, Ti si za nas stvorio ovaj golemi, divni svijet. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, tebe je Otac poslao kao svoj najuzvišeniji dar nama ljudima. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da sve tvoje darove koristimo na korist svoje braće i sestara i čitave Crkve. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Znadete li što je to rizik u poslu? Uložiš, pa zaradiš puno. Ali, uložiš, pa izgubiš. Poljoprivrednik uloži, pa dođe tuča. Poduzetnik uloži u neki pogon, ali krivo predvidi tržište, pokopa ga konkurencija, unište preveliki porezi, neki ga partner prevari… U najboljoj je namjeri uložio, ali se zbog loših proračuna prevario i – ne samo da nije ništa zaradio, nego i izgubio. Treba, dakle, biti mudar i razborit, ali u isto vrijeme treba raditi. Jer kada bi čovjek išao na sigurno i samo na sigurno, onda nikada ništa ne bi činio. Jer, tko radi, taj i griješi. Čuli smo da se i Isus danas služi upravo tom slikom (Mt 25, 14-30).


Svakome prema njegovoj sposobnosti


Gospodar, dakle, prije nego što odlazi na put, povjerava novac svojim slugama. Talent je puno novca: gotovo 30 kg plemenite kovine, zlata ili srebra. I sad, veli Isus, gospodar dijeli svoj novac. Jednome sluzi povjeri 5 talenata, drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj sposobnosti. Dao im je novac da ga čuvaju odnosno da, kako se to danas veli, “oplemene” taj kapital. Sada dolazi do one prve dileme, muke i nevolje. Zašto je gospodar nejednako podijelio svoje bogatstvo? Zašto nije dao svakome jednako? Zar je nekoga više volio, a nekoga manje? Za se nije moglo dogoditi da mu je upravo onaj koji je dobio najmanje bio nekako najprivrženiji i najodaniji. Možda mu je na poseban način iskazao svoju vjernost. Možda je onaj koji je dobio najviše novca bio najmlađi, možda je tek nedavno stupio u gospodarovu službu, možda za njim kruže nekakve ružne glasine… U takvim prilikama onaj koji je dobio najmanje, lako dođe do zaključka da je to nepravedno, nepošteno, da je gospodar nepravedan, zločest, neuviđavan i slijep za prave ljude i prave vrijednosti. I tako se stvara jal, žučljivost, muka i nevolja. A Isus jednostavno veli da je gospodar podijelio novac prema sposobnostima slugu. Ne radi se o tome da je netko više ili manje vrijedan, da nekoga više ili manje voli. Jednostavno, prema sposobnostima. Netko je više sposoban za vođenje poslova, a netko manje. Ne radi se o tome da je netko manje čovjek ili manje vrijedan kao ljudska osoba.

Evo, takvi smo i mi pred Bogom. Ispadne da je Bog stvarajući svijet nekako nepravedan. Jer, počnemo li od životinja, ima ih, po našemu sudu lijepih, ali i ružnih. Možemo se našaliti i reći da nije pošteno da je Bog paunu dao onakav rep, a običnom vrapcu ništa posebno. Tako izgleda i s nama ljudima. Različiti smo po sposobnostima, izgledu, zdravlju, bogatstvu… Nismo jednaki u ovome svijetu i nikad nećemo biti. Zašto je to tako? Zašto Bog to dopušta? Tek djelomično možemo na to odgovoriti, ali nikada nećemo znati do kraja odgovor. Znamo samo jedno. Bog nas sve ljubi jednako, tj. neizmjerno, jer Bog ništa ne može polovično činiti. Vodi nas različitim putovima do sretne vječnosti. Naše je da to prihvatimo, da Boga ljubimo i da se pouzdajemo u njegovu mudrosti i njegovu promisao. Jer nismo mi ti koji trebaju suditi i prosuđivati svijet. Znamo da je Bog uz nas i to nam je dovoljno. 


Upotrijebi ih i stekne


Ona prva dvojica slugu upotrijebila su novac i stekla dvostruko. Netko će s pravom primijetiti da to nije tako jednostavno. Mogla su ona prva dvojica uz najbolju namjeru novac uložiti u krive poslove. Mogli su, na primjer, uložiti novac u trgovinu, pa da dođu razbojnici i sve pokradu. Svaki posao može poći po zlu. Međutim, valja raditi i valja se truditi. Ako čovjek radi i iskreno se trudi, pa mu možda posao i ne ide najbolje, svatko će razborit priznati da se radi o vrijednome čovjeku koji možda nije imao sreće, ali će je drugi puta imati. U takva se čovjeka onda možeš pouzdati. Ako i pogriješi u poslu, priznat će i potruditi se da napravi onako kako treba, tako da bude zadovoljan i onaj kojemu radi, a da i sam zaradi. I s takvim ljudima želimo poslovati, jer znamo da savršenih majstora i poduzetnika nema.

Slično je i u našem kršćanskom životu. Pogledajmo: zar je apostol Petar bio bez mane? Zar on nije nekim postupcima ozbiljno poljuljao svoj ugled “stijene” na kojoj počiva Kristova Crkva? Pa ipak, on se trudio, nastojao je i – konačno – opravdao Kristovo povjerenje. Naravno, i sam je Isus znao da Petar nije savršen, ali je znao i to da ga Petar ljubi i da će uvijek iznova nastojati pokazati ljubav svome Gospodinu. Tako među svima svetima nema savršenih, nema bezgrešnih, nego ima ljudi koji su se svojski trudili – unatoč svojim promašajima – ljubiti Boga i bližnjega. To su velikani. Nisu se umorili čineći dobro. Nisu odustajali. Znali su da je njihovo nastojanje zajedno s Božjom milošću jače od ljudske slabosti i nestalnosti. To je, naravno, i naš put. Uvijek nastojati činiti dobro, uvijek se ponovno dizati nakon promašaja i grijeha, uvijek iznova zazivati Božje oproštenje i Božju snagu. Jer, koliko god mi bili i slabi i nestalni i grešni, naše veliko blago pred Gospodinom bit će sva ona velika i mala dobra djela učinjena s ljubavlju.


Otkopa zemlju i sakri


Onaj treći je išao na sigurno. Zakopao je gospodarevo blago. To su oni koji nikada ništa ne rade, pa onda i ne griješe. Gospodin nas poziva da se odvažimo, a ne da svoje talente zakopamo. Jer, nekada stvarno radimo protiv sebe. Velimo: ne mogu se ja u potpunosti osloboditi loših riječi, malo laži, malo srdžbe, malo lijenosti, malo nepoštenja u poslovanju, malo bahatosti, malo umišljenosti… Ako kažemo da to tako mora biti, jer smo, eto, takvi, onda zakapamo Božje darove. Naprotiv, znamo da u nama i po nama Krist djeluje i želi još više djelovati. Nismo sami. Od Boga smo stvoreni, u Kristu otkupljeni, a Duhom Svetim posvećeni. Pa se onda i na nas može primijeniti ona izreka iz psalma: “S Bogom svojim preskačem zidine” (Ps 18,30).

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Strah od ulaganja – razmišljanje uz 33. nedj... Prispodoba o talentima koju smo čuli u današnjem Evanđelju (Mt 25, 14-30) još je jedna u nizu prispodoba u kojoj je Isus pokazao sposobnost da...
33. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Pobožan je onaj čovjek koji živi po Bogu, to jest, vrši njegove zapovijedi i slijedi evanđeoski put. Po Bogu živjet...
33. nedjelja kroz godinu A RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Izr 31,10-13.19-20.30-31 Nakon što je u prethodnim poglavljima Knjige Mudrih Izreka izne...
Meditacija uz 33. nedjelju kroz godinu A LAŽNA JE LJUPKOST, TAŠTA JE LJEPOTA U Kalikstovim katakombama u Rimu vidio sam jednom prilikom otvoren grob sa staklenim poklopcem. Vid...
Odgovorno primiti povjerene darove – razmišl... Želeći ljudima dočarati odgovornost prema primljenim darovima, Isus im priča prispodobu koju čusmo u današnjem Evanđelju. Ne samo da Božji dar...