Skip to content

4. korizmena nedjelja (A) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Što se običnim okom može vidjeti na ljudskom tijelu? Koža, mišići, kosti… Tek se posebnim uređajima mogu vidjeti unutrašnji organi. Slično je i u našem ljudskom poimanju: naš pogled i naši zaključci redovito su površni. Samo Božja riječ i Božji pogled prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca (Heb 4,12). Evo sada mi stojimo pred Božjim očima, svjesni da on sve vidi i zna. Međutim, još smo više svjesni da nas Bog uvijek motri s blagonaklonošću i ljubavlju. Zato ćemo puni pouzdanja pred njim priznati svoje grijehe i propuste, da bismo tako, oslobođeni i pomireni, mogli djelotvorno čuti njegovu riječ i proslaviti ova sveta otajstva.

  • Gospodine, ti si čovjeka stvorio na svoju sliku, sebi slična. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, po svetim sakramentima ti obnavljaš u nama prvotnu milost i uzdižeš nas na dostojanstvo Božje djece. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da uvijek iznova obnavljamo tvoju sliku u sebi. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Današnji kupac treba biti puno oprezniji. Prije je, čini se, bilo jednostavnije. Kupiš li ono što je skuplje, dobit ćeš ono što je bolje. Danas, međutim, proizvod se prodaje više na osnovu omota i reklame, nego li na osnovu kvalitete. Tako je i s ljudima. Netko se naizvan može činiti pouzdanim prijateljem, a da to uopće nije.


Ne gledaj na njegovu vanjštinu


Ako se čovjek i dade prevariti na osnovu vanjštine i privida, Bogu se to ne može dogoditi. Ta on svaku stvar i svakoga čovjeka poznaje do srži! Tako smo danas čuli izviješće o izboru Davida za kralja (1Sam 16, 1b.6-7.10-13a). Njegov otac Jišaj imao je osmoricu sinova. David je bio najmlađi. Prorok Samuel ulazi u Jišajevu kući, jer mu je Bog rekao da jednoga od njegovih sinova ima pomazati za kralja (u ono je vrijeme kralj postajao po pomazanju, a ne po krunidbi). I Jišaj, kao što je red, pred Samuela dovodi svoga prvijenca Eliaba. Samuel je pomislio da je Bog njega odabrao. Međutim, Bog mu jasno progovara: Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.

Kad pogledamo malo bolje, Bog često upravo tako postupa. Ne uzima one koji bi, po ljudskom sudu trebali imati prednost. Tako, na primjer, izabire Jakova, iako je Ezav bio stariji. Izabire Mojsija za vođu izraelskog naroda, iako baš i nije bio vješt govornik. Većina proroka je u svojoj iskrenosti priznala da nisu ni po čemu posebni. Slično i Isus čini: za svoje učenike ne izabire ni učene, ni poznate, ni bogate. Većina njegovih učenika bili su ribari. Kasnije Pavao postaje apostolom, iako je za sobom vukao tešku hipoteku progonitelja Crkve.

To i nama Gospodin danas progovara. Tako nam se lako dogodi da nas netko zabljesne svojim ovozemnim sjajem, jer je bogat, obrazovan, moćan, inteligentan, lijep, uglađen. I takvim ljudima onda vjerujemo, takvim ljudima zavidimo, žudeći da im budemo nalik. A Bog nas poziva da gledamo kao on. Ne na vanjštinu. Nego na nutarnju ljepotu. Ne bismo se trebali dati zabljesnuti blještavilom i slavom ovoga svijeta. Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, sve je ispraznost! (Prop 1,2). Zar nas stvarno trebaju ostaviti bez daha bogati, slavni, moćni, oni o kojima se piše i govori, čije slike vrište iz novina i iz televizije? Ili bismo, ipak, trebali cijeniti ljude koji u jednostavnosti i nenametljivosti s mirom rade i svoj kruh jedu (2 Kor 3,12), koji odgajaju svoju djecu s ljubavlju, koji čine dobro bližnjemu, koji se čuvaju mržnje, zavisti, pohlepe… I Božja riječ govori tko je velik pred Bogom:. Onaj tko živi čestito, koji čini pravicu, i istinu iz srca zbori, i ne kleveće jezikom; koji bližnjem zla ne nanosi i ne sramoti susjeda svoga (Ps 15,2-3). Jednako tako, i mi sami bismo se trebali pridružiti upravo takvima. Jer, poučava nas sveti Ivan, svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka (1 Iv 2,17).


Ustani, pomaži ga: taj je!


Vidjeli smo, konačno, čudesni Božji odabir. Ni jednoga od sedmorice Jišajevih sinova Bog nije bio odabrao. Ostao je tek, najmlađi, osmi, koji čak i nije bio kod kuće. Na njega Jišaj uopće nije bio računao. Taj najmlađi, David, bio je sa stadom na paši. Brzo su poslali po njega. Bio je to pristao mladić, rumen, lijepih očiju i krasna stasa. Ono rumen zacijelo znači zdravlje. A što bi značilo lijepih očiju? Svake su oči lijepe ako su zdrave. Međutim, uzmemo li u obzir da su oči ogledalo i prozor duše, onda to, očito, znači da je David bio plemenit, iskren, odan. Uza sve svoje mane i slabosti, David je to u kasnijem životu i pokazao. Poštovao je i cijenio kralja Šaula, iako mu je ovaj o glavi radio, čak je bio i iskreni prijatelj njegovom sinu Jonatanu. David je priznao svoj grijeh pred Bogom, kajao se i činio pokoru. A iznad svega, David je iskreno ljubio svoga Boga. Predaja mu pripisuje velik broj psalama, onih hvalospjeva koje i danas odjekuju i u crkvama i u sinagogama.

Zato Bog Samuelu za Davida veli: Ustani, pomaži ga: taj je! Evo. Bog gleda u srce čovjeka. Bog često izabire prema razlozima nama nerazumljivima. Veli Pavao: Tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (Rim 11,34) Tako i mi. Ne razumijemo putove Gospodnje i razloge njegova izabranja. Svaki svećenik može sebe gledati upravo na taj način. Što je Bog u meni posebnoga vidio, kada me je pozvao? Jesam li ja nužno bolji i veći? Što je Bog vidio u mojim očima? Tko će to znati… Jednako je tako s pozivom svakoga od nas. Svatko je od nas pozvan u život i u baš takve životne okolnosti. Kod svetoga krštenja za svakoga je od nas Bog rekao svećeniku: Ustani, pomaži ga: taj je! – i odredio nas za neko posebno poslanje u obitelji, Crkvi i društvu. Pa ako i mi, kao David kasnije u svome životu, svaki puta i ne budemo vrijedni Božjeg poziva, valja nam se uvijek iznova vraćati Gospodinu, baš kao što je to činio David i toliki velikani: ako i nisu bili besprijekorni, uvijek su se vraćali Bogu priznajući svoju grešnost.


Probudi se ti što spavaš…


Korizmeno vrijeme – vrijeme je obraćenja. Želimo se vratiti iskonskim vrijednostima koje smo dobili sakramentom krsta. Na to nas u današnjem evanđelju podsjeća voda i umivanje onoga slijepca od rođenja (Iv 9, 1-41). To je poticaj da se vratimo svome izvoru, svome izvornom pozivu. Zato danas sveti Pavao opominje nas, kršćane: Nemajte, (tj. nemojte imati) udjela u jalovim djelima tame (Ef 5, 8-14). Ako nas je Bog pozvao i izabrao, ako smo po svetom krštenju izbavljeni od smrti grijeha i postali pravom djecom Božjom, ako smo po Crkvi živi udovi Kristova tijela koje je Crkva, onda tako trebamo i živjeti. Današnja poslanica završava riječima: Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetljet će ti Krist… Eto. Koliko god mi bili i posvećeni i pomazani Duhom Svetim, ipak nas privlači i pritišće grijeh, te živimo kao da nismo izabrani, posvećeni oprani i pomazani… Privlači nas trka za ovozemnim dobrima, osjećamo u sebi i zavist i mržnju i bešćutnost i sebičnost i lijenost. Osjećamo da smo sve mlitaviji i u molitvi i u dobrim djelima i u sudjelovanju u bogoslužju… Korizma je vrijeme da se vratimo onom prvom idealu. Sve nas, koji se oko toga budemo iskreno trudili, sigurno će pratiti Božja pomoć i milosti.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Da progledaju koji ne vide – uz evanđelje 4.... Iv 9, 1-41 Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi r...
Između straha i zrelosti – razmišljanje uz 4... Evanđeoski odlomak koji nam se nudi u euharistijskom slavlju 4. korizmene nedjelje (Iv 9, 1-41) opisuje izlječenje slijepca od rođenja koje je...
4. korizmena nedjelja (A) – komentar evanđel... Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući! Iv 9, 1-41 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitel...
4. korizmena nedjelja (A) – nacrt za homilij... Uvod i pokajnički čin Osjećamo koji puta da i ne znamo što nam je činiti, a pogotovo da bismo imali snage slijediti Božje zapovijedi u ...
4. korizmena nedjelja – A 1Sam 16, 1b.6-7.10-13a Samuel je jedan od najvećih likova u SZ; protagonist je prelaska sa plemenskog društvenog sustava na monarhijski, kojeg ...