Skip to content

4. korizmena nedjelja (A) – komentar evanđelja


Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući!


Iv 9, 1-41

Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?” Odgovori Isus: “Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.” “Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.” To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” – što znači “Poslanik.” Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” Jedni su govorili: “On je.” Drugi opet: “Nije, nego mu je sličan.” On je sam tvrdio: “Da, ja sam!” Nato ga upitaše: “Kako su ti se otvorile oči?” On odgovori: “Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: ‘Idi u Siloam i operi se.’ Odoh dakle, oprah se i progledah.” Rekoše mu: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.” Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: “Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.” Nato neki između farizeja rekoše: “Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.” Drugi su pak govorili: “A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?” I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: “A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!” On odgovori: “Prorok je!” Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: “Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?” Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!” Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!” Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!” Nato im on odgovori: “Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.” Rekoše mu opet: “Što ti učini? Kako ti otvori oči?” Odgovori im: “Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?” Nato ga oni izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.” Odgovori im čovjek: “Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa”. Odgovore mu: “Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?” i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: “Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?” On odgovori: “A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?” Reče mu Isus: “Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!” A on reče: “Vjerujem, Gospodine!” I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: “Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!” Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: “Zar smo i mi slijepi?” Isus im odgovori: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.”


Piše: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Deveto poglavlje Ivanova evanđelja sadrži ozbiljnu optužbu protiv sljepoće religiozne institucije za koju je važnija bila doktrina od dobra čovjeka. Religiozne vlasti koje pretendiraju biti svjetlo naroda, vođe slijepih – kako su uživali biti nazivani – u stvari su one same oslijepljene vlastitom doktrinom koja im priječi vidjeti djela Boga Stvoritelja. Kontekst koji prethodi: Isus izlazi, bolje rečeno bježi iz Hrama zbog mogućeg kamenovanja i pri tome susreće osobe koje ne mogu ući u Hram – isključene, odbačene.

„Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja.“ Sljepoća se nije smatrala bolešću nego kaznom, prokletstvom od Boga zbog ljudske krivnje. Za zla koja su čovjeka snalazila nije se krivio Bog nego čovjek. Zašto postoji zlo? Zao što je čovjek sagriješio i zbog toga ga Bog kažnjava. „Zapitaše ga njegovi učenici: Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?“ – ovdje je sljepoća posljedica grijeha. No, postoji dvojba: je li pojedinac sagriješio ili njegovi roditelji? Isus kategorički isključuje bilo kakav odnos između grijeha i božanske kazne: „Odgovori Isus: Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.“ Isus nastavlja Očevo stvarateljsko djelo. Nakon što je slijepcu rekao da je svjetlost svijeta, „pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči“ – ovo su iste geste koje je Stvoritelj učinio pri stvaranju prvog čovjeka. Zatim ga Isus posla na kupalište Siloam „što znači “Poslanik.” Zašto? Isus, koji se je opisao kao „svjetlo svijeta“, poziva tog pojedinca, koji nikada nije iskusio što je to svjetlost, da mu dođe ususret: „Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući“.

I sada počinju problemi. Od osobe koja je ozdravila posta odmah optuženi. Napose su susjedi zatečeni, oni koji su ga prije viđali kako prosi – a sada ga više ne prepoznaju. Čudno je to. Kako ga ne prepoznaju? On se nije fizički promijenio, vid mu je vraćen. Posljedica je to susreta s Isusom: njegova poruka vraća čovjeku dostojanstvo i slobodu: po izgledu smo isti, ali ujedno i potpuno nove osobe. To je razlog zašto više ne prepoznaju slijepca od rođenja.

U raspravi „Je li to on ili nije“, bivši slijepac kaže: „Da, ja sam.“ Isti je to način kojim Isus na sebe preuzima božansku stvarnost. Kada se Isusa susreće, ta se božanska stvarnost u njemu objavljuje onima koji ga prihvate, kako to reče Ivan u svom Proslovu: „Koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.“

Ovdje započinje problem tog ex-slijepca. Po prvi put – a bit će ih sedam što je glavna nit ovog odlomka – pitat će ga kako su mu se otvorile oči. Da bi se razumjelo to pitanje, potrebno je podsjetiti da „otvoriti oči“ bijaše slika oslobođenja od potlačenosti što je bio zadatak mesije. Nesposobni zauzeti vlastiti stav koji ne bi bio kao onaj koji su nametali vlast i duhovne vođe, odvode tog ex-slijepca duhovnim liderima naroda – farizejima. Zašto? Jer je bila subota. Po drugi put Isus ozdravlja u dan u kojem je bilo zabranjeno liječiti bolesne, čak i posjetiti ih. Subota – znamo – bijaše najvažnija zapovijed koju je i sâm Bog obdržavao.

Dakle, nesposobni su shvatiti taj događaj iako, bez sumnje, u njemu ima i nešto pozitivnoga. No, riječ je o prekršaju najvažnije zapovijedi. Zato farizeji pitaju tog čovjeka na koji je način povratio vid. Nema nikakve radosti ili veselja zbog činjenice da je slijepac od rođenja progledao. Samo žele znati kako je progledao.

Farizeji, naviknuti uvijek suditi sve i svakoga držeći zakon u ruci koji je jedini kriterij za donošenje presude, „rekoše: taj čovjek“ – odnosno Isus –  „nije od Boga jer ne pazi na subotu“. Za farizeje, jedini kriterij prosuđivanja je li netko od Boga ili ne jest obdržavanje Zakona a ne dobro čovjeka. Za Isusa, pak, kriterij prosuđivanja je dobro čovjeka. Tko sudi na temelju zakona ili doktrine – jasno je da smatra kako Isus ne dolazi od Boga. Drugi se, pak, pitahu kako je moguće da jedan grešnik čini takva znamenja.

„Zatim ponovno upitaju slijepca: A što ti kažeš o njemu?“ Nesposobni sami odgovoriti, očekuju od ex-slijepca da im objasni „od trenutka kada mu je otvorio oči“. Upravo ih to zabrinjava. Zabrinjava ih što je čovjek otvorio oči jer religiozna institucija može dominirati ljudima samo ako je narod još uvijek slijep. Ali kada čovjek otvara oči, tada gleda lice Boga i dostojanstvo na koje je pozvan. Prvi koji će na svojoj koži iskusiti te posljedice upravo su oni koji misle da su predstavnici tog Boga, a u stvari su samo tama koja priječi svjetlost svijeta.

Odgovara slijepac: „Dolazi od Boga.“ Dok su farizeji bili uvjereni da „taj čovjek ne dolazi od Boga“, ex-slijepac – onaj koji bijaše slijep vidi dok oni koji vide u stvari su slijepi – reče: „Prorok je!“, odnosno dolazi od Boga.

Sada Židovi dolaze na scenu. Tim izrazom ‘Židovi’ evanđelist Ivan označava religiozne vođe naroda. Radi obrane njihove doktrine, negiraju očito: „ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao“.

Kako bi obranili svoju teologiju, doktrinu, sâm Zakon, negiraju život, negiraju očito. Zastrašuju njegove roditelje i ispituju ih. Teško je to preslušanje koje daje naslutiti njihovu prijevaru. Postavljaju im dva pitanja: „Je li ovo vaš sin?“ – pobuđuju sumnju da je njihov sin – „za kojega tvrdite da se slijep rodio?“. Dakle, dva su pitanja: je li to vaš sin? Je li slijep od rođenja? „Kako sada vidi?“ Roditelji odgovoriše da je njihov sin, da je rođen slijep te da ne znaju kako je otvorio oči te rekoše: „Njega pitajte! Punoljetan je!“ To znači da ima više od trinaest godina.

Evanđelist zatim ističe da su to rekli (roditelji) zbog straha od religioznih vlasti koje su već odlučile da će svatko tko bude priznao Isusa kao mesiju – Krista – biti izopćen iz sinagoge, što znači društvenu smrt. Od izopćenih iz sinagoge – za koje su smatrali da su okuženi – trebalo je držati sigurnu distancu od najmanje dva metra. Od njih se nije smjelo kupovati niti prodavati. Bili su hodajući mrtvaci.

Nezadovoljni odgovorom, „pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: “Podaj slavu Bogu!“ – što znači „ispovjedi, priznaj, budi iskren pa makar te to koštalo“. I evo njihove presude: „Mi znamo da je taj čovjek grešnik.“ Pravorijek religioznih vlasti mora uvijek biti iznad vlastita iskustva pojedinca. Za vlasti, narod ne može imati vlastito mišljenje koje ne bi bilo u skladu s onim koje su oni zauzeli.

Odgovor ex-slijepca pun je humora: „Ne ulazim u vaše teološke rasprave jer za to nisam kompetentan.“ Ili Ivanovim riječima: „Je li grešnik, ja ne znam“ – dakle, ne ulazi u doktrinarna pitanja, nego govori o vlastitom iskustvu te nastavlja: „Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.“ Ili drugim riječima: vi kažete da je on grešnik; možda želite natuknuti da bi za mene bilo bolje ostati slijep nego što sam zadobio vid od jednog grešnika, no, moje je iskustvo pozitivno – prije bijah slijep, a sada vidim!

Evanđelist želi reći da nije doktrina nego osobno iskustvo, odnosno da primat nad doktrinom ima vlastita savjest. Doktrina može reći što želi – da je njegovo iskustvo negativno, da je u grijehu, no ako ti tvoj život kaže da je ono što činiš u sebi dobro, ako ti do daje život i osmišljava ga, tada je to jedino što vrijedi.

Prema tome, ex-slijepac ismijava ponašanje vlasti. Kaže: „Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.“ I evo nam ponovno pitanja: „Kako ti je otvorio oči?“, to oni žele znati – kako mu je otvorio oči. Slijepac odgovara s humorom: „Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?“

Bolje da to nikada nije izrekao! „Izgrdiše ga“. Kada vlasti ne znaju kako odgovoriti, prelaze na uvrede. „I rekoše: Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi.“ Oni ne slijede Živoga nego štuju mrtvoga. Nastavljaju: „Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga…“ – zanimljivo je da u evanđeljima religiozne vlasti, to jest Židovi i poglavari, kada se obraćaju Isusu, uvijek ga izbjegavaju nazvati imenom te koriste prezriv izraz „Ovaj“.

„A za ovoga ne znamo ni odakle je.“ Ne poznaju Isusa jer Boga ne poznaju, ne poznaju Oca, ljubitelja života. Branitelji Boga zakonodavca ne mogu razumjeti djela Stvoritelja koja se ne očituju u doktrini nego u životu. Opet ex-slijepac: „Odgovori im čovjek: Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči.“

I po šesti put vidimo evanđelist inzistira nad „otvoriti oči“ što je nit vodilja ovog ulomka. Ex-slijepac, prosjak sa zdravim razumom, ismijava teološke akrobacije religioznih vođa. Svi su svjesni da se radi o božanskoj intervenciji, osim vlasti. Zdrava razuma reče ex-slijepac: „Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa“. Temeljna činjenica, toliko očita…

Kako je moguće da religiozne vlasti to ne shvaćaju? Doktrina ih je oslijepila. Za njih, ono što ih zanima je doktrina, odnosno obrana njihove institucije, a ne dobro čovjeka. Njih dobro čovjeka uopće ne zanima. Ne žele naučiti nego poučiti. Srdito mu odgovaraju: „Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?” – na početku odlomka bijaše pitanje učenika je li dječak zgriješio ili njegovi roditelji – zbog činjenice da je slijep.

Sljepoća bijaše smatrana jednim prokletstvom jer je onemogućavala proučavanje Zakona. Židovi i glavari ne sumnjaju: rođen je u grijesima i treba ponovno biti slijep da bi sebe opravdali. „I izbaciše ga“ – iz sinagoge. No, to i nije tako velika šteta: odbačen od religije, pronalazi vjeru! Izbačen iz sinagoge, Isus ga traži i nađe ga. Religiozni poglavari su ga ekskomunicirali, a u stvari su oni ti koji su ekskomunicirani.

Na koncu Isus reče farizejima: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: ‘Vidimo’ pa grijeh vaš ostaje.” O kakvoj se to sljepoći radi? Kada se nauk i Zakon stave na prvo mjesto – ne uzimajući u obzir čovjekovo dobro – tada su nauk i Zakon sljepoća koja ne dozvoljava promjene na bolje – ozdravljenje.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

4. korizmena nedjelja A – komentar evanđelja... ONAJ ODE, UMIJE SE PA SE VRATI GLEDAJUĆI! Iv 9,1-41 Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagr...
Da progledaju koji ne vide – uz evanđelje 4.... Iv 9, 1-41 Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi r...
Između straha i zrelosti – razmišljanje uz 4... Evanđeoski odlomak koji nam se nudi u euharistijskom slavlju 4. korizmene nedjelje (Iv 9, 1-41) opisuje izlječenje slijepca od rođenja koje je...
4. korizmena nedjelja (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Što se običnim okom može vidjeti na ljudskom tijelu? Koža, mišići, kosti… Tek se posebnim uređajima mogu vidjeti ...
4. korizmena nedjelja (A) – nacrt za homilij... Uvod i pokajnički čin Osjećamo koji puta da i ne znamo što nam je činiti, a pogotovo da bismo imali snage slijediti Božje zapovijedi u ...