Skip to content

4. korizmena nedjelja (B) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Znamo kao to izgleda – i u filmovima i u stvarnosti – kada nasljednik olako i lakomisleno rasipa imanje koje su njegovi preci stjecali trudom i naporom. Znamo i sami kako će mlad čovjek razmjerno lako slupati automobil koji nije zaradio… Istina je, koji puta ne znamo cijenu onoga što posjedujemo i što nam je dano. Danas nas Božja riječ podsjeća da smo otkupljeni neprocjenjivom Isusovom krvlju, te da bismo, svjesni velike cijene našega otkupljenja, trebali i živjeti u skladu s Isusovim evanđeljem. Olako smo vrijeđali Božju ljubav. Pokajmo se za svoje grijehe, da budemo dostojni ovih velikih otajstava.

  • Gospodine, predanošću svoga Sina ti si nas izbavio od vječne smrti. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, bio si Ocu poslušan sve do smrti na križu. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da živimo dostojno poziva kojim smo pozvani i vrijedni otkupljenja koje nam je podareno. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Djeca redovito i nisu svjesna onoga što jesu, što imaju i što im je omogućeno. Za njih je posve razumljivo da imaju hranu i odjeću, da maju svoju sobu i svoje računalo, da imaju za džeparac… Roditelji itekako dobro znaju što znači sve to priskrbiti. Tako i mi, poput djece, i ne razmišljamo što nam Bog sve daje i što za nas čini. Znamo, Bog nas je stvorio, ali nas je i spasio i otkupio po svojemu Sinu Isusu Kristu. O tome spasenju danas nam u Ivanovu evanđelju progovara sam Gospodin Isus (Iv 3,14-21).


Tako ima biti podignut Sin Čovječji


Bog je čovjeka stvorio na svoju sliku, da mu bude prijatelj. Međutim, ljudi su se izopačili, pogrđujući svojim zlim djelima Boga, svoje bližnje, ali i same sebe. I evo, unatoč svemu tome, Bog želi ljude spasiti tako da opet budu njegovi prijatelji, štoviše, da budu njegova djeca. To je već po sebi čudesno, ali evo, dolazi ono još čudesnije, a to je cijena našega spasenja. Veli danas Isus: Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji. Znamo dobro što je to značilo: Isus je radi našega spasenja podignut na drvo križa, odnosno, spasio nas je tako da je bio svome Ocu poslušan sve do smrti na križu. Velika je cijena našega spasenja, upravo kako veli apostol Petar: Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane (1 Pt 1,18-19). Upravo kako Crkva pjeva u Vazmenoj noći: O neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. Veliko je i uzvišeno naše dostojanstvo. Kad bismo stvarno, ali stvarno bili toga svjesni, tko bi se od nas usudio i pomisliti na bilo kakvo zlo, a kamoli počiniti ga! Kada čovjek, milošću Božjom, na osobit način ovoga postane svjestan, njegov se život bitno mijenja. To su oni stvarno Božji ljudi koji hode u Božjoj prisutnosti i zrače Božjom ljubavlju… Nije čudo da se u starijoj kršćanskoj duhovnosti naglašavalo upravo to strahopoštovanje i velika pobožnost prema Isusovoj muci i smrti. Ta neizreciva je i neizmjerna cijena našega spasenja: Isusova smrt i uskrsnuće!


Onaj koji vjeruje u njega ima život vječni


Veli dalje Isus: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Isus je došao zbog grešnika, ne zbog pravednika. Prema tome, koliki god bili naši grijesi, kakve god bile naše mane, ako se s vjerom obratimo Isusu, bit ćemo spašeni. Što znači s vjerom? Svakako ne da čovjek samo kaže da vjeruje ili da tvrdi kako postoji Bog i Kristovo spasenje, pa da nastavi živjeti kako mu se prohtije. Povjerovati Isusu znači prihvatiti kao istinito njegovo evanđelje te onda svim srcem nastojati živjeti prema istom evanđelju. Prisjetimo se. Isus u jednoj prispodobi veli da je onaj koji čuje riječ a ne vrši je, to jest ne živi po njoj nalik čovjeku koji gradi kuću na slabim temeljima: već kod prve bujice takva se kuća ruši. Tako i naša vjera treba biti ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6). Bog sve čini: prašta grijehe, daje snagu za novi život, a naše je samo da u to čvrsto povjerujemo i onda, dakako, nastojimo po tome i živjeti. Potrebna je iskrena nakana i odlučnost, pa ćemo onda iskusiti da je istinito ono što veli Ivan apostol u svojoj poslanici: Ljubav je Božja ovo: zapovijedi njegove čuvati. A zapovijedi njegove nisu teške (1 Iv 5,3).


A tko ne vjeruje već je osuđen


Sad dolazi ono što zvuči strašno. Veli na koncu Isus: Tko vjeruje (u Sina Božjega), ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen… Stara crkvena mudrost veli: Bog koji te je bez tebe stvorio, ne želi te spasiti bez tebe. Za naše spasenje bitna je naša vlastita suradnja. To je ono otajstvo, ona strašna tajna koja vjernike oduvijek muči: zašto Bog dopušta da čovjek ide u propast? Eno one strašne Isusove riječi upućene Judi koji ga je nakanio izdati. Veli mu Isus: Što činiš, učini brzo! (Iv 13,27). S istom zebnjom u srcu koji puta gledamo i slušamo naše drage koji uporno ustrajavaju na lošem putu: ne žele se odreći svoga zla… Hoće se reći da Bog nikoga ne gura u propast, da Bog nikoga ne osuđuje, nego svatko sam sebe gura u propast, ustrajava li u svome grijehu, baš kao što vrstan učitelj ne daje loše ocjene lijenu učeniku, nego ih on sam zavrjeđuje svojim nemarom. Kad je u pitanju vječno spasenje svakog pojedinog čovjeka, pa i onoga za kojega nam se čini da ustrajava u zlu, s pouzdanjem gledamo u Boga koji – vjerujemo – zna i može iznaći načina da spasi svakog čovjeka, baš kao što se zadnje minute spasio onaj dobri razbojnik. Zbog toga zdušno molimo za obraćenje grešnika. Pri tome, naravno, ne zaboravljamo i sebe same. Neka nas sve Bog očuva od tvrdoglavosti, bešćutnosti i ustrajanja u zlu. Ako sagriješimo, neka nam Bog oprosti i neka nam podari snage da u grijehu ne ostajemo, nego da se vijek iznova podižemo.

Evo, duboko smo u korizmi. Odrecimo se zla i grijeha. Povjerujmo od srca Kristu i nastojmo svom dušom slijediti njegov evanđeoski nauk. Marljivo slušajmo i čitajmo Božju riječ. Činimo djela milosrđa. Ustrajavajmo u svojim pokorama. Tako ćemo moći radosno dočekati svetkovinu Kristova uskrsnuća te, jednoga dana po Božjem milosrđu, biti dionicima i njegove nebeske proslave.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Proturječje Sina Čovječjega – razmišljanje u... Nedjeljna čitanja ove četvrte korizmene nedjelje (2Ljet 36, 14-16.19-23; Ef 2, 4-10; Iv 3,14-21) pozivaju nas da razmišljamo o određenim događ...
4. korizmena nedjelja (B) – nacrt za homilij... Uvod i pokajnički čin Danas nam Bog šalje veliku poruku nade. On je izbavio svoj narod iz ropstva, onda kad je on već počeo gubiti nadu...
4. nedjelja korizme (B) 2 Ljet 36,14-16.19-23 Ljetopisac u svojem djelu snažno ističe da je Izrael određen za Obećanu zemlju, da njegov narod pripada toj zemlj...
Znakovitost Isusova spasenjskog djela – razm... U današnjem evanđeoskom odlomku sveti nam Ivan prenosi dio Isusovih riječi upućenih učenom i uglednom Židovu farizejske sljedbe Nikodemu koji ...
4. korizmena nedjelja B – komentar evanđelja... Bog je poslao Sina da svijet spasi po njemu Iv 3,14-21 „I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovje...