Skip to content

4. nedjelja kroz godinu (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Središnji dio Isusovog naviještanja i najvažniji njegov govor svakako je Govor na gori, odnosno njegova blaženstva. Blaženstva, koja ćemo danas čuti u evanđelju, u istočnoj liturgiji imaju posebno mjesto. Naime, u određenom trenutku đakon i poslužitelji obilaze oko oltara pjevajući blaženstva. Naime, blaženstva u sebi sažimaju svekoliko evanđelje koje treba naviještati cijelome svijetu, što onda simbolizira ophod oko oltara. Htjeli bismo danas plodonosno čuti i prihvatiti evanđeoski navještaj i dostojno proslaviti ova sveta otajstva. Zato ćemo s pokajati za svoje grijehe i propuste i zamoliti Gospodina za oproštenje.

  • Gospodine, Ti si dao da tvoj sin radi našega spasenja postane čovjekom. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si se ponizio i postao poslušan do smrti na križu. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti i nas pozivaš da idemo putem poniznosti i jednostavnosti. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Ljude koji su doista genijalni, ljude koji svojim umom i svojom sposobnošću obilježe jedno razdoblje ljudske povijesti ne rijetko ljudi ne razumiju. To je očigledno zato što ti ljudi svojom pronicavošću vide i dalje i dublje od običnih ljudi, pa tako ostaju neshvaćeni. Slično se i nama ponekad može učiniti da Isus neke stvari upravo naopako postavlja, tj. govori sasvim suprotno od onoga što bi čovjek očekivao. Isus nas iznenađuje. Upravo nam današnje evanđelje (Mt 5, 1-12a) može poslužiti kao primjer. Tko bi to odmah i od prve razumio i prihvatio Isusov govor o tome da je blago onome tko je siromašan, progonjen, gladan i žedan pravednosti. Doista, nije lako do kraja dokučiti tu Isusovu poruku. Slobodno možemo reći: kad bismo razumjeli i prihvatili Isusova blaženstva, onda bismo razumjeli i prihvatili svekoliko njegovo evanđelje. Zato ćemo mi danas pokušati dublje zaći u tri od navedenih osam blaženstava.


Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko


Površnom slušatelju moglo bi se učiniti da Isus prezire bogatstvo a veliča siromaštvo. I, stvarno, bilo je u povijesti Crkve ljudi koji su bili uvjereni da je automatski Bogu mio siromah samo zato što je siromah, a da se Bogu gadi bogat čovjek. Međutim, sve što je Bog stvorio, dobro je. Konačno, i Isus je jeo i pio, imao je novca, gostio se u bogatijim kućama, imao je posebno kvalitetnu haljinu… Pa kako onda razumjeti ono što Isus danas govori o siromasima.

Valja odmah zapaziti da Isus veli “siromah duhom”. Kakvi su to ljudi “siromasi duhom” koje Isus naziva blaženima. To su ljudi kojima ništa od ovozemnih bogatstava i probitaka nije bitno i nije najvažnije u životu. Razumljivo je da čovjek radi, da privrjeđuje, da napreduje, da se trudi oko rasta standarda svoje obitelji. Nevolja je u tome kada čovjeku bilo koji ovozemni probitak postane najvažniji. Pa onda će zbog zarade ili zbog probitka zanemariti oca i majku, vlastitu obitelj, pogazit će Božje zapovijedi… Naprotiv, siromah Duhom sa zahvalnošću prima od Boga sve njegove darove, siromah duhom poput Pavla zna obilovati, ali zna i oskudijevati. Siromah duhom je čovjek koji je dobro shvatio onu Isusovu izreku da ne živi čovjek samo o kruhu. To znači, čovjek živi o kruhu, ali ne samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. A mi, slabi i grešni ljudi, toliko puta zbog zarade, zbog posla zanemarujemo ono što ne bismo trebali zanemarivati. Valja nam se doista potruditi da stvari posložimo na svoje mjesto, pa da i mi budemo blaženi, jer smo siromašni duhom.


Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju


U politici i općenito u međuljudskim odnosima izgleda da osvajaju zemlju i da vladaju zemljom oni koji su silni, koji se znaju nametnuti, koji nastupaju silom vojske i oružja… U našim prilikama vidimo nasilje promidžbenih poruka, nasilje onih koji se laktovima probijaju u privredi i politici… A Isus stavlja stvari obratno. Veli da će krotki baštiniti zemlju, da će krotki vladati. Kako? Najbolji nam je primjer sam Krist Gospodin. Prigodom njegovog svečanog ulaska u Jeruzalem, na njemu su se ostvarile proročke riječi da je on krotak, jer jaši na miroljubivoj životinji – magarcu, a ne na konju, koji označava rat i nasilje. On je bio kao krotko janje koje vode na klanje. Kad su ga ružili i optuživali, on nije otvarao svojih usta. Kada su ga na njegovu križnom putu žene žalile, on je njih tješio. On koji je gospodar neba i zemlje, on pravi lik Božji, nije mahao ni mačem i žezlom. Isus je bio krotak.

Poruka je za nas jednostavna. Trebamo nasljedovati krotkoga Krista Gospodina. Kad god nastojim sebe staviti na prvo mjesto, kad god nastojim bilo kakvom silom i prisilom postići svoje ciljeve, kad god pokazujem da ne zamjećujem svoje bližnje, ispadam iz Isusovih blaženstava. Naprotiv, kada primjećujem druge i njihove potrebe, kada nastojim biti blag i krotak prema svima, na meni se ostvaruje Kristovo blaženstvo.


Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati


Kada je riječ o mirotvorcima, ne treba odmah zamišljati nositelje Nobelove nagrade za mir. Potreba za mir je izuzetno naglašena u svakom vremenu. Toliko je napetosti, toliko nespretnosti, toliko nemira. Tako lako planemo, tako lako kažemo prejaku ili uvredljivu riječ… Nažalost, tako je lako unijeti nemir, unijeti razdor. Tako je lako produbiti svađu, povećati razdor, ustrajavati u inatu…

Naprotiv, Božji čovjek strpljivo gradi mir. Mi gradi prvenstveno tako da u svakom čovjeku nastoji otkriti barem tračak dobra, tako da u svakom čovjeku prepozna Božje lice, da za svakog čovjeka vjeruje da se može Bogu vratiti, ili, da pojednostavimo, mirotvorac, Božji čovjek nastoji ljubiti svakog čovjeka onako kako ga ljubi i Bog. Jer, sotona, đavao – grčki “diabolos” – i jest onaj koji razgrađuje, koji unosi razdor, mržnju nadmetanje, nepovjerenje, sukob, rat. Ovo je izuzetno važno. Svatko od nas može doprinijeti da mir u što većoj mjeri zaživi u prvom redu u svakome od nas, zatim u našim obiteljima i među svim ljudima. Tako ćemo biti blaženi i mi i oni oko nas. Tako ćemo doprinijeti da oko nas uzraste Božje kraljevstvo.

Evo, ova nas blaženstva poučavaju da prestanemo gledati svijet isključivo našim grešnim ljudskim očima, nego da započnemo svijet oko sebe promatrati Božjim očima. A on je dobrostiv, on je krotak, on je mirotvorac, on svoga jedinorođenoga Sina za nas daje.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

4. nedjelja kroz godinu (A) Blaženstva - pogled na novi svijet, u vječnost Jednom, kad prođu nebo i zemlja, oni koji uđu sa Gospodinom u vječnost neće više imati nej...
Poradi Isusa – razmišljanje uz 4. nedjelju k... Odlomak današnjeg Evanđelja (Mt 5, 1-12a) donosi nam poznati Isusov proglas blaženstava kojim je otvorio svoj govor na gori. Njegove riječi su...
4. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđ... Blago siromasima duhom Mt 5, 1-12 Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavat...
4. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Ljudi teže za prvim mjestima, zlatnim medaljama i medaljama za zaslužne građane. Neki su tražili da još za njihov...
Krist Kralj (A) – nacrt za homiliju Uvod i pokajnički čin Na početku knjige Otkrivenja Ivan navodi Gospodinove riječi: "Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koj...