Skip to content

4. vazmena nedjelja (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Toliko puta velimo u molitvama da je Bog naš otac, a mi njegova djeca, da često nismo ni svjesni stvarnog značenja te stvarnosti. Bog nas je doista uzeo u svoju božansku obitelj. Veliko je to otajstvo i nadspoznatljiva mudrost i milost Božja!

  • Gospodine, ti si prvog čovjeka stvorio na svoju sliku. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si nas svojom smrću i uskrsnućem uzdigao na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. Kriste, smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da u svijetu budemo znak tvoje ljubavi i tvojeg izabranja. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Stari su duhovnici rado pripovijedali ovu legendu o sv. Ivanu Apostolu. Ivan Apostol bio je već veoma star, a svi su drugi apostoli već dugo bili mrtvi, nakon što su podnijeli mučeništvo. Bio je ostao, dakle, samo Ivan, posljednji od apostola. I sada, kako je bio veoma star, nije više mogao hodati, pa su ga njegovi učenici nosili ne nekoj nosiljci i upijali svaku riječ koja je od njega dolazila, jer u to vrijeme, naravno, u Crkvi nitko nije uživao ugled kakav je on imao kao jedini preživjeli Isusov apostol. Jednom tako, pripovijeda legenda, Ivana su nosili, a on je iznenada rekao: „Dječice, stanite, imam vam sada nešto veoma važno reći!“ Istog su časa, naravno stali, spustili ga na zemlju i žurno se okupili oko njega, da im ne bi promakla koja riječ. A on sporim i svečanim glasom progovori: „Dječice, ljubite se među sobom!“ A oni će na to: „Ali, oče Ivane, ta to si nam na stotine puta već rekao!“ Ivan će na to: „Neka, neka! To je jedino važno što trebate znati.“

I stvarno, evo nam opet Ivana koji po tko zna koji puta govori o ljubavi (1Iv 3, 1-2).


Djeca Božja


Prisjetimo se. Bog je stvorio čovjeka da bude njegov prijatelj. Postavio ga je da mudro upravlja zemljom. Čovjek je stvoren kao vrhunac svega stvorenja. I onda se čovjek po svojoj ludosti udaljio od Boga, prekinuo tu vezu prijateljstva. I evo Božjeg čudesnog zahvata: Bog šalje svoga Sina da čovjeka spasi. I onda se događa da čovjek nije samo vraćen na prvotno dostojanstvo prijatelja Božjeg, nego je čovjek u Isusu Kristu – Bogočovjeku postao pravo Božje dijete čiji je brat Isus Krist. Zato se Ivan čudi i oduševljeno kliče: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. Doista. tko to može do kraja pojmiti, razumjeti, obrazložiti? To da nas Bog stavlja u svoj bok, poziva za svoj stol, uzima u svoju božansku obitelj, da nas čini dionicima božanske naravi Isusa Krista, jednom riječju, tko može pojmiti činjenicu da Ivan može posvjedočiti da se djeca Božja zovemo i jesmo? To je čudesno, to je nadspoznatljivo, to nadilazi svako ljudsko poimanje i svako ljudsko očekivanje.


A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega


A evo, nažalost, i druge strane toga čuda. Budući da je to tako nevjerojatno da čovjek postane dijete Božje, svijet ne priznaje i svijet odbacuje one koji to prihvaćaju i po tome žive. Zato Ivan veli: A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Čovjeku opterećenu grijehom i ohološću ovo se čini bajkom, pa to ne prihvaća. Doista, to se događa i svakome od nas kad dopustimo da nas obvlada zlo i grijeh, kad nas naše slabosti i propusti učine nesposobnima za Božji i duhovni svijet. A mi doista i stvarno pripadamo Bogu i Božjem kraljevstvu! Od Boga stvoreni, Kristovom smrću i uskrsnućem spašeni, po krstu posvećeni i uzdignuti na dostojanstvo Božjih sinova i kćeri. I što više budemo živjeli u toj svijesti, i što više naš život bude odražavao tu stvarnost, tim ćemo više biti znak spasenja ovome svijetu.


Vidjet ćemo ga kao što jest


Velikani vjere živjeli su radosno u ozračju ove stvarnosti. Naime, to Božje izabranje nevidljivo je očima ovoga svijeta, ali je duboko stvarno i – naravno – bit će u punini i očitovano. Zato Ivan veli: Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.

To je naša radost. Prisjetimo se. slavimo Kristovo uskrsnuće kao veličanstvenu pobjedu mira i ljubavi nad mržnjom i zlobom. Slavimo pobjedu milosti nad grijehom, slavimo pobjedu Božjeg kraljevstva nad kraljevstvom ovoga svijeta. Krist je spasio i preobrazio zemlju i cijeli svemir. To onda, naravno, znači da smo mi Kristom zahvaćeni, da smo nositelji njegova spasenja, da smo u punoj mjeri dionici neba i Nebeskog kraljevstva. Već sada smo u punoj mjeri sinovi i kćeri Božje. Znamo i vjerujemo, to će se naše stanje očitovati u vječnosti, ali ono bitno već se u nama dogodilo i događa se: djeca smo Božja!

Tako je poruka današnje Ivanove poslanice – poruka radosti. Veliko je naše dostojanstvo, veliko – iako očima ovoga svijeta nevidljivo. Međutim, mi znamo da u svome odabranju živimo. Zato molimo Gospodina da živimo u skladu s tim velikim odabranjem, da bi se onda, jednoga dana, u punini očitovali to što jesmo i to što Crkva jest, kad će Bog biti sve u svemu, upravo kako to veli Pavao:

„Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno – sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu“ (1 Kor 15,26-28).

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Dati Kristov život za ovce – razmišljanje uz... U uskrsnome vremenu u kojemu slavimo Kristovu pobjedu nad smrću i raspadljivošću, Sveto pismo i sveta liturgija nam nude razne slike kojima ga...
4. vazmena nedjelja (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Gotovo je nevjerojatno što sve kruži u našem kršćanskom svijetu i među nama kršćanima. Toliko nam se prirodnih li...
4. vazmena nedjelja (B) – komentar evanđelja... PASTIR DOBRI ŽIVOT SVOJ POLAŽE ZA OVCE Iv 10,11-18 »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nij...
4. vazmena nedjelja (B) Dj 4,8-12 Današnje prvo čitanje iz Djela apostolskih zapravo je nastavak onoga od prošle nedjelje. Ako moć Uskrslog Trpećeg Sluge istin...
Meditacija uz 4. vazmenu nedjelju (B) PASTIR Daleko smo mi od tih vremena. Kad mi treba automobil, okrenem ključ, vozim, nakon toga ga ostavim pred kućom ili u garažu i bavi...