5. vazmena nedjelja (A) – homilija
Uvod i pokajnički čin
Kad je ono Isus počeo propovijedati, ljudi nisu htjeli prepoznati njegovu veličinu. Nazarećani su se čudili da tako lijepo može govori netko koga poznaju od malih nogu kao običnog čovjeka. Čudili su se i pismoznanci da netko može činiti velike znakove, a da nije iz njihovih krugova. Čak je i jedan njegov budući učenik za nj rekao: Iz Nazareta da može biti što dobro? (Iv 1,46). Na koncu su Isusa odbacili i glavari svećenički i Pilat i svjetina, dok su ga učenici napustili. Pa ipak, osuđeni i prezreni Isus je na svojim ramenima ponio grijeh svega svijeta i uništio ga svojim uskrsnućem. Isus je onaj kamen koji su graditelji odbacili a koji je postao kamenom zaglavnim. Neka nam on obrati srca da mu budemo uvijek vjerni.
- Gospodine, ti uvijek progovaraš malenima i neznatnima, koji te traže iskrena srca. Gospodine, smiluj se!
- Kriste, došao si ne da budeš služen, nego da služiš i život svoj za nas položiš. Kriste smiluj se!
- Gospodine, ti nas pozivaš da svaki od nas prikazuje svoj život tebi na slavu. Gospodine, smiluj se!
Nacrt za homiliju
Kad je David, najmlađi među svojom braćom, trebao biti izabran za kralja, Bog progovara proroku Samuelu: Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu (1 Sam 16,7). I doista, često ljudi, gledajući samo na vanjštinu, ne vide prave vrijednosti.
Kamenu živomu, što ga ljudi odbaciše…
Tako danas Petar u svojoj poslanici (1Pt 2, 4-9) govori kako se na Isusu ostvarilo drevno proroštvo koje veli: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo: kakvo čudo u očima našim! (Ps 118,22-23). Tako Petar veli: Pristupite Gospodinu, Kamenu živomu, što ga, istina ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen. Danas se često upotrebljavaju dvije riječi prevedene iz engleskog: Dobitnik i gubitnik. Dobitnik je, naravno, onaj koji je u očima ovoga svijeta uspješan: mlad, privlačan, sposoban, bogat, uspješan u svojim aktivnostima. To su onda, redovito, najbolji športaši, najsposobniji poslovni ljudi, najmoćniji političari, oni koji se po nekim sposobnostima izdižu iznad ostalih. Gubitnici su, naravno, oni koji gube utrke, koji su stari, bolesni, koji su izgubili prvenstvo, posao, koji više nisu u modi, koje je vrijeme pregazilo. I svi se onda, prema tome američkom modelu, trebaju iz petnih žila truditi da budu dobitnici, a ne gubitnici. To je onaj takozvani američki san da budeš uspješan, bogat slavan… I onda, ako to izostane, evo potištenosti, tuge, žalosti i ispunjenosti besmislom, nakon čega se čovjek sve niže i niže spušta. Svijet voli pobjednike, a jao pobijeđenima, rekli bi stari Rimljani. I što je u ovome svijetu najgore, većina današnjih dobitnika vrlo brzo postaju gubitnici, jer dolazi starost, bolest, mijenja se ukus mnoštva, dolaze novi, mlađi, uspješniji…
A evo, vidimo Krista koji je po shvaćanju ovoga svijeta potpuni gubitnik. Bio je odbačen. Prošao je svijetom čineći dobro. Govorio je samu mudrost, ta on je vječna Božja riječ, on je sama Mudrost. Usmjeravao je ljude da otkriju Božju ljubav i Božje spasenje. I odbacili su ga. Rimljani su ga prezreli, glavari narodni odbacili, puk mu okrenuo leđa, a i njegovi vlastiti učenici su se razbježali. Pravi gubitnik, rekao bi današnji amerikanizirani svijet. Pa ipak, znamo i vjerujemo, upravo po tom svom krajnjem poniženju, po svojoj muci i smrti Isus ustaje iz groba i potpunoma pobjeđuje i grijeh i smrt. U svojoj ljudskoj naravi prelazi u božanski svijet. Doista, Isus je onaj kamen kojega graditelji odbaciše, a koji postade kamenom zaglavnim!
Zato Petar nama veli, da pristupamo takvome Kristu, koji je pobjednik unatoč ljudske osude. Zato mi prihvaćamo kao istinite Isusove riječi koje nas poučavaju. I ne gubimo nadu u različitim nevoljama. Jer, iako svaka rana boli iako je svaka strahota strašna – i Isusu je bilo strašno u Maslinskom vrtu! – ipak smo ispunjeni nadom. S Kristom trpimo, da bismo s njime bili i proslavljeni. Veli Pavao da je bog lude i slabe ovoga svijeta izabrao da posrami mudre i jake…
… Pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni Dom
Petar dalje veli: Pa se kao živo kamenje ugrađujte u duhovni dom, za sveto svećenstvo, da prinosite Bogu žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusu Kristu. Krist je svoj život prinio Ocu kao žrtvu za nas. Tako je on jedni, pravi Veliki svećenik koji prinosi Bogu sama sebe. Smisao našeg kršćanskog života jest da i u tome Krista nasljedujemo. U Crkvi i po Crkvi mi smo s njim jedno tijelo. Kristova žrtva za nas je spasonosna, ali i žrtva svakoga pojedinoga od nas združuje se s jedincatom Kristovom žrtvom. Po dragovoljnom prihvaćanju nevolja i križeva mi postajemo suradnici Kristovi u pomirenju svijeta s Bogom. Krist nas čini sudionicima svoga velebnog djela spasenja. Isus je u toj velebnoj zgradi temeljni kamen, a mi se nadoziđujemo svojim životom po evanđelju. Naše životne nedaće, naši križevi nisu nesreća, nego djelatni dio Božjeg nauma spasenja.
Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo
Konačno, Petar zaključuje: Vi ste rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk… To je temelj našeg dostojanstva. Dionici smo Kristova spasenja, dionici Kristova svećenstva. A to se na poseban način očituje kada slavimo svetu euharistiju. Što se zbiva? Nakon što završi služba riječi u misi, na oltar se donose naši darovi: kruh i vino. U tim darovima mi zapravo Bogu donosimo i prinosimo sami sebe: sve naše nastojanje oko dobra, sav naš rad i tegobe, sve naše patnje podnesene radi Krista, sve naše nastojanje oko toga da evanđelje zaživi u našem životu i u našem okruženju. Svaki od nas to prinosi Bogu. Ne prinosimo kao nekoć Židovi janjce i junce, nego same sebe, svoj život. I na taj način postajemo dionici Kristova svećeništva, postajemo dionici općeg svećeništva vjernika. Svećenik onda – kao predstavnik Krista-Glave sve te darove sabire i prinosi Bogu. Ti darovi onda postaju Tijelo i Krv našega Gospodina, po tim darovima mi se sjedinjujemo s Kristovim djelom spasenja, odnosno njegovom mukom i smrću. Toliko je uzvišena naša uloga, toliko smo veliki u Božjim očima!
Dao Bog da to bude očito i u našem životu, da budemo znak spasenja u ovome svijetu.