Skip to content

6. vazmena nedjelja (A) – homilija


Uvod i pokajnički čin


Što je sveto i što je svetinja? Neki će se zaklinjati da je njihov nogometni klub svetinja. Za drugoga će to biti njegov narod, za neke, opet, njihova djeca. Za ljude može biti svetinja njihov posao, brak, karijera… Što je stvarno sveto, veliko, postavljeno iznad svega i što uvijek ostaje, i nakon tisuće i tisuće godina? Mi kršćani imamo svoje svetinje i htjeli bismo da nam stvarno budu svete, da ih kao svetinje poštujemo. Iako to znamo, lako to zaboravljamo. Današnja nas riječ na to podsjeća.

  • Gospodine, ti si jedini svet, ti si jedini Gospodin, ti si prije svih vjekova i ostaješ dovijeka. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si slika Boga nevidljivoga, ti si Prvorođenac svakog stvorenja. U tebi je sve stvoreno na nebesima i na zemlji. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti nas pozivaš da svoje svetinje častimo. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Poznao je kako pobožni Židovu i danas strogo i doslovno obdržavaju drugu zapovijed: Ne izusti uzalud imena Gospodina Boga svojega i to tako da sveto Božje ime Jahve nikada ne izgovaraju, kako piše u Bibliji, nego umjesto toga vele Gospodin. U stara bi vremena bio kamenovan onaj tko bi se usudio pogrditi ime Božje. I danas je u, nekim slučajevima, poštovanje prema nekim simbolima i institucijama zakonom propisano. Tako u svim državama postoji zakon o zaštiti zastave, grba, himne i inog znakovlja jedne države. Zakonom je kažnjivo vrijeđanje drugog čovjeka.


Krist neka vam bude svet


Tako i nama danas progovara sveti Petar (1Pt 3, 15-18): Gospodin – Krist neka vam bude svet u srcima vašim. U ono je vrijeme to bila velika riječ: Gospodin Isus. Prema Židovima je to značilo da kršćani priznaju Kristovo božanstvo, odnosno Presveto Trojstvo, a prema poganima je to značilo da za kršćane nije car bio Gospodin, nego da je Krist jedini Gospodin, jedini kojemu se valja klanjati. Poznati su brojni mučenici koji su život izgubili samo zao što nisu htjeli prinijeti žrtve bogovima ili što cara nisu htjeli priznavati kao božanstvo. I u našim su krajevima poznati sveti Irenej, sveti Euzebije i Polion, sveti Sinerot i mnogi drugi. I ne tako davnim vremenima jednoumlja blaženi je Alojzije Stepinac bio osuđen jer nije htio razvrgnuti jedinstvo Kristove Crkve. Drugi su ostajali bez određenih položaja u društvu samo zato što su se priznavali vjernicima. Ti su ljudi poštovali svoje svetinje. Danas, kada nema otvorenih progona, važno je da ne zaboravimo poštovati vlastite svetinje. Nije nevažno kako govorimo o svojim svetinjama i kako ih častimo, odnosno ne častimo. Donedavno se smatralo strašnom bogohulna psovka, a danas tako olako dopuštamo da se pogrđuju naše svetinje. Koji puta se to pravda umjetničkom slobodom, koji puta slobodom govora… Međutim, ako pustimo po strani one druge, postavljamo si pitanje, koliko je u meni sveto ime Isusovo, koliko su meni osobno svete kršćanske svetinje? Dopuštamo sebi i ružan govor i bogohuljenje. Zar su to tek riječi na koje se ne bismo trebali osvrtati? Ne varajmo se. Veli Isus: Iz obilja srca usta govore (Lk 6,45). Ukoliko netko nešto ružno kaže ili učini meni i mojoj obitelji, bit ću duboko povrijeđen. A kako se osjećam kada su u pitanju naše kršćanske svetinje? Jesu li to nama doista svetinje? Pa ako naše svetinje nisu nama svete, kako možemo očekivati da ih drugi poštuju? Evo primjera: ako meni kao kršćaninu nedjelja nije sveta pa onda idem u kupovinu baš nedjeljom, kako se možemo ljutiti na državu koja to svojim zakonima dopušta? Uvijek valja započeti od vlastitog dvorišta. Trebali bismo uznastojati da u najrazličitijim vidovima našega život bude vidljivo da Boga poštujemo. To će biti križ u našoj kući, to će biti primjerena riječ, to će biti molitva, to će biti redovita nedjeljna misa, to će biti čestit i moralan život, to će biti javno, jasno i glasno izražavanje svojih uvjerenja, kada to bude potrebno…


Spremni na odgovor


Petar dalje razvija svoju pouku. Veli: Gospodin – Krist neka vam bude svet u srcima vašim, te budete spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama; ali blago i s poštovanjem… To je naša kršćanska zadaća. Kršćaninu je Krist svet i sveto je evanđelje koje je on donio. I to duboko proživljava. A ako se ukaže prilika, svatko od nas svoje uvjerenje, Kristovo evanđelje – može i treba posvjedočiti onome koji pita. Nije točno da bi vjera trebala ostati strogo privatna stvar. Čovjekovo duboko uvjerenje po naravi stvari ne može ostati privatna stvar. Čovjek nužno govori o onome čega mu je srce puno. Čovjekov životni stav i čovjekovo uvjerenje jednostavno ne mogu – sve kad bi se i htjelo! – ostati sakriveni. Stoga je velik propust ne svjedočiti vlastitu vjeru, kada dođe zgodan čas. Ne varajmo se. Isus jasno govori: Tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela (Lk 9,26). Jer, prečesto se događa u našem društvu da glasna manjina nadglasa tihu većinu, jer, nažalost, kako veli Isus, sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti (Lk 16,8). Naravno, u svojem svjedočenju uvijek izražavamo poštovanje i ljubav prema onima kojima svjedočimo. Sve to treba biti, kako to danas Petar kaže, blago i s poštovanjem.


Uspješnije je trpjeti čineći dobro, nego čineći zlo


Naravno, netko će odmah reći da blagost i poštovanje u ovome svijetu često nisu na cijeni, pa onda blag čovjek propada, a silnik se uzdiže. Zar zaboravljamo kako je Krist postupao? U istoj poslanici u nekoliko prethodnih redaka Petar ističe Isusov primjer: Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim. On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše; on koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio (1 Pt 2,21-23). Zar je bilo drugačije u prvoj Crkvi, u vremenu kada je napisana Prva Petrova poslanica? Zar su kršćani tada ognjem i mačem branili svoja prava? Zato, i za nas danas vrijedi Petrova riječ: Uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo. Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. To je ključ. Čovjek je u ovome svijetu izložen patnji, ovakvoj ili onakvoj, većoj ili manjoj, prije ili kasnije. Svaki čovjek, bez iznimke. Pa kad već trpimo, veli Petar, bolje je da trpimo čineći dobro, nego čineći zlo. A ako trpimo čineći dobro, slični smo Isusu. A on je, istina, u tijelu bio ubijen, ali je oživljen, uskrsnuo je i time pobijedio svako zlo i svaki grijeh, pobijedio je samu smrt. To daje duboki smisao našem životu, to nas ispunja mirom, to nas sokoli. Tada ćemo, po Isusovim riječima biti sol zemlje, svjetlost svijeta, evanđeoski kvasac u svijetu.

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu.
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Osposobljeni za cjelovitu ljubav – razmišlja... Svi ćemo se složiti da je ljubav najvažniji sadržaj života. Nema čovjeka kojemu nije primarni cilj, smisao i plan: ljubiti i biti ljubljen. Lj...
6. vazmena nedjelja (A) – komentar evanđelja... Ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja Iv 14, 15-21 "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.  I ja ću moliti Oca i...
6. vazmena nedjelja (A) – nacrt za homiliju Snimio: Igor Brautović Uvod i pokajnički čin Slavimo svetu misu, ponosimo se svetim krštenjem, Knjigu Božje riječi nazivamo Svetim Pismom...
Šesta vazmena nedjelja (A) Dj 8,5-8.14-17 Nakon Stjepanovog pogubljenja, novozaređeni đakoni i helenistički judeokršćani uslijed progona napuštaju Jeruzalem (8,1) i pronose Rij...
Šesta vazmena nedjelja (A) – komentar evanđe... JA ĆU MOLITI OCA I ON ĆE VAM DATI DRUGOGA BRANITELJA Iv 14,15-21 "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.  I ja ću moliti Oca i on će vam dat...