Skip to content

6. vazmena nedjelja (A) – komentar evanđelja


Ja ću moliti Oca i on će vam
dati drugoga Branitelja


Iv 14, 15-21

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.  I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.” 


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


U Ivanovom evanđelju nastavlja se Isusov dug oproštajni govor upućen njegovim učenicima. Po prvi put Isus traži ljubav prema njemu samom. Ali to čini samo nakon što je do kraja očitovao svoju sposobnost ljubavi, učinivši se slugom za svoje – nakon što im je oprao noge.

Isus kaže: „Ako me ljubite“ – dakle, po prvi put traži ljubav prema sebi – „zapovijedi ćete moje čuvati“. Postoji samo jedna jedina zapovijed koju je Isus dao svojim učenicima i to za vrijeme posljednje večere – ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, odnosno kao što ih je on služio. Stoga Isus kaže: „Ako me ljubite, služite jedni druge.“

Isus ne traži ljubav s obzirom na njega samoga nego ta ljubav prema njemu je ljubav koja se prenosi na druge u konkretnom služenju. Prema tome, kao odgovor na tu ljubav, Isus naviješta da će moliti Oca „i on će vam dati drugoga Branitelja“ – grčki izraz koji nije lako prevesti, a znači „onaj koji dolazi u pomoć, onaj koji pomaže, koji brani“ – zaštitnik. Ne radi se o imenu Duha nego o njegovoj službi. Isus, dok bijaše živ, on sâm bijaše pastir koji je štitio svoje stado te bijaše spreman za njega i život dati. Sada, kada ga više nema, to će činiti njegov Duh.

A to će biti jedna prednost. Naime, reče Isus: „da bude s vama zauvijek“. Dok Isus nije mogao zauvijek ostati sa svojim učenicima, njegov će Duh biti zauvijek u njegovoj zajednici. Činjenica da ostaje zauvijek znači da djelovanje tog Duha ne biva u opasnim trenucima ili teškim situacijama nego im prethodi. To kršćanskoj zajednici daje potpunu sigurnost i spokoj. Tog Duha Isus opisuje kao „Duha Istine“. Upravo po Duhu upoznaje se istina o Bogu i tko je Bog. Bog je ljubav koja se velikodušno stavlja na služenje drugima. Ta ljubav je uvijek u korist ljudi. Istina je, dakle, ljubav koja postaje služenje.

„Kojega svijet ne može primiti.“ Ne radi se o stvorenom svijetu. Ovdje je „svijet“ sustav moći, vlasti koja nije u skladu s ljubavlju koja postaje služenje. Doista, kaže: „jer ga ne vidi i ne poznaje“. U ovom evanđelju, oni koji ne poznaju Isusa, oni koji ne poznaju Oca – to su religiozne vlasti. Tko živi u svijetu moći, u svijetu vlasti uopće ne može shvatiti što znači ljubav koja postaje služenje. A to je Bog!

„Vi ga poznajete jer kod vas ostaje.“ Evanđelist koristi isti glagol za Duha koji ostaje u Isusu. „I u vama ja.“ Kao što Duh ostaje u Isusu, tako i taj Duh ostaje u zajednici vjernika. Zatim Isus daje jednu sigurnost – navješćujući  svoju smrt – „Neću vas ostaviti kao siročad: doći ću k vama.“ Ne radi se o njegovoj odsutnosti nego o još intimnijoj prisutnosti. „Još malo i svijet me više neće vidjeti“ – svijet moći i vlasti neće ga više fizički vidjeti – „no vi ćete me vidjeti“. Što to znači? Sklad s Isusovim životom čini ga prisutnim, živim i živućim unutar njegove zajednice.

„Jer ja živim i vi ćete živjeti.“ Tko u svom životu hrani druge, uvijek će doživljavati onoga koji se učini kruhom da bi druge hranio. „U onaj ćete dan“ – dan njegove smrti i izljeva Duha  – „spoznati da sam ja u Ocu svom“ – u punini božanskog stanja – „i vi u meni i ja u vama“.

Ostvaruje se ono što je evanđelist od početka navijestio: Bog je ljubav koji traži da bude primljen kako bi se stopio s ljudima i dao im svoju sposobnost ljubavi čime zajednica postaje jedino vidljivo svetište u kojem sjaji Božja ljubav. U zajednici vjernika Bog preuzima ljudski lik a ljudi preuzimaju božanski.

Zaključuje Isus: „Tko ima moje zapovijedi“ – ističe da su njegove zapovijedi, a ne one Mojsijeve. Jedina zapovijed  – ostvarenje zapovijedi ljubavi koja se pretvara u služenje – za Isusa je važnija od svih ostalih (Mojsijevih) zapovijedi. „I čuva ih, taj me ljubi.“

Dakle, ljubav prema Isusu nije usmjerena prema njemu kao osobi nego prema drugima u ostvarenju zapovijedi to jest u vlastitom poosobljenju Isusovih vrijednosti dopuštajući da se božansko u njima sve više razvija. To je sklad ljubavi Božje i ljudi te ljudi s Bogom.

Zaključak: „A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.“ Isus, dakle, potvrđuje da, ukoliko se ostvaruje taj dinamizam primljene ljubavi koja se pretvara u služenje, zajednica će biti jedino svetište u kojem se očituje Očeva ljubav. Što veći bude odgovor ljudi živeći takvu ljubav prema drugima, to će veći biti Očev odgovor novim izljevom Duha i novom sposobnošću ljubavi prema svojima.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Šesta vazmena nedjelja (A) – komentar evanđe... JA ĆU MOLITI OCA I ON ĆE VAM DATI DRUGOGA BRANITELJA Iv 14,15-21 "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.  I ja ću moliti Oca i on će vam dat...
Osposobljeni za cjelovitu ljubav – razmišlja... Svi ćemo se složiti da je ljubav najvažniji sadržaj života. Nema čovjeka kojemu nije primarni cilj, smisao i plan: ljubiti i biti ljubljen. Lj...
6. vazmena nedjelja (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Što je sveto i što je svetinja? Neki će se zaklinjati da je njihov nogometni klub svetinja. Za drugoga će to biti...
6. vazmena nedjelja (A) – nacrt za homiliju Snimio: Igor Brautović Uvod i pokajnički čin Slavimo svetu misu, ponosimo se svetim krštenjem, Knjigu Božje riječi nazivamo Svetim Pismom...
Šesta vazmena nedjelja (A) Dj 8,5-8.14-17 Nakon Stjepanovog pogubljenja, novozaređeni đakoni i helenistički judeokršćani uslijed progona napuštaju Jeruzalem (8,1) i pronose Rij...