Skip to content

7. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđelja


Ljubite neprijatelje svoje


Mt 5, 38-48

“Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.” “Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!”


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Isus predlaže jedan novi odnos s Bogom koji nadilazi starozavjetni savez. Nakon što je izrekao Blaženstva, započinje hod udaljavanja od tadašnjeg uvriježenog odnosa prema Bogu. To vidimo u njegovim riječima: „Čuli ste da je rečeno“ – umjesto da kaže – kao što je trebao reći – „starima“, on započinje novi hod. Ovo je četvrti put da koristi izraz „Čuli ste da je rečeno“. Ovdje, pak, nastavlja: „Oko za oko, zub za zub!“ Ovaj zakon, poznat kao zakon odmazde, u Mojsijevo vrijeme bijaše zapravo jedan napredak jer je osveta – do tada – bila neograničena i strašna. Naime, u Bibliji je poznata Lamekova pohvala: Post 4,23: „Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.“ Isusova rečenica je preuzeta iz knjige Ponovljenog zakona 19,21: „Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.“ Radi se o zakonu koji ne poznaje milosrđe, samilost te ide za naplatom onome koji je učinio zlo. Isus se distancira od svega toga te traži korak dalje: „A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!“ Taj Isusov poziv ne znači biti pasivne osobe koje prihvaćaju svaku samovolju. Kršćanin ne smije takav biti! Štoviše, znači prekinuti krug nasilja, predložiti inicijative dobra, ljubavi i mira koji iskorjenjuju mržnju i nasilje koji salijeću svakog čovjeka.

Isus nastavlja: „Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi“ – to ne znači biti glup. Isus ne traži od nas da budemo glupi, blesavi, nego do kraja dobri. Doista, prema Ivanovu evanđelju, jedini put kada je Isus primio pljusku nije okrenuo i drugi obraz nego je rekao: „Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo, ako ne, zašto me udaraš?“

Prema tome, Isus traži da na nasilje ne odgovaramo nasiljem jer ono samo raste i postaje nasilje bez kraja koje opet rađa većim nasiljem. Zbog toga Isus ne traži – ponavljam – da budemo glupi i naivni, nego dobri te da iskorijenimo nasilje većim dobrom.

Vjernik je onaj koji, pred nasiljem drugoga, pokušava ovako reagirati: „Gledaj, tvoja želja učiniti mi zlo nikada neće biti veća od moje želje činiti ti dobro i voljeti te!“ To je Isusov poziv.

„Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.“ Isus se nadovezuje na zakone koji su tjerali ljude na prisilne radove. Kao da želi reći: svojom ljubavlju razoružaj agresivnost drugoga, jer ako na agresivnost odgovoriš agresivnošću, ona će biti još veća i neće dobro završiti. „Tko od tebe što zaište, podaj mu!“ Dati ne znači izgubiti nego zaraditi jer se zna: kada se daje, Otac nagrađuje još više. „I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.“ Treba biti osjetljiv za potrebe drugih bez vlastite računice i probitka.

Zatim Isus dira u jedan od temelja hebrejske duhovnosti: „Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega.“ Na zapovijed ljubavi prema bližnjemu dodaje se i zapovijed mrziti neprijatelja. Ljubiti bližnjega bijaše ograničena i relativna ljubav. Usko shvaćanje zapovijedi „ljubi bližnjega“ odnosi se na onoga koji pripada mom obiteljskom klanu; šire poimanje – koji pripada mom plemenu; šire opet – koji pripada Izraelskom narodu. I to je to! Bijaše to ograničena ljubav. Mržnja neprijatelja ne bijaše normalna u tom društvu, no bijaše napose opravdavana Božjom mržnjom prema grešnicima. Tipični primjer je Psalam 139, 19-22: „De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek’ odstupe od mene! Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.“ Nikada se s tolikim guštom ne mrzi kao kada se mrzi u Božje ime, jer se pri takvoj mržnji osjećamo opravdani.

S Isusom prestaje takav stav: „A ja vam kažem: ljubite neprijatelje.“ Isus predlaže ljubav većeg stupnja koja ne samo da ne poznaje ograničenja – ljubi bližnjega – nego ide iznad toga. To je Isusova ekskluzivna novost – ljubav koja uključuje čak i neprijatelja!

Za – ljubiti – Isus nije koristio grčki izraz ‘fileo‘, od kojega dolazi filozofija, filantropija, a znači dobrohotnu ljubav koja prima nešto zauzvrat. Isus koristi glagol ‘agapao‘, kojega svi poznajemo, a označava ljubav koja je neovisna o kvaliteti onoga koji je prima i neovisna od njegova odgovora. Riječ je o ljubavi koja ne gleda zasluge osobe koju se ljubi, nego o ljubavi koja se rađa zbog potrebe drugoga neovisno od odgovora koji može dati na tu ljubav.

Velikodušna ljubav se pretvara u molitvu: „Molite za one koji vas progone“ – jasno je da je neprijatelj onaj koji progoni kršćansku zajednicu. Stoga Isus traži korak dalje – ljubav koju on predlaže postat će stvarna tek kada se pretvori u ljubav prema progoniteljima. Ako se to ostvari, preobražava se postojanje vjernika: „da budete sinovi svoga Oca“.

U kulturi Isusova vremena biti sin znači sličiti ocu svojim ponašanjem i djelovanjem. Stoga, Ocu sliči onaj tko ljubi neprijatelja i moli za njega a to je ujedno kvaliteta Božje ljubavi koja je usmjerena prema svima, čak i prema onima za koje se smatra da su neprijatelji.

Isus zatim slikovito prikazuje kakva je ta Očeva ljubav: „On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima“ – ponuda života upućena svima. Bog Isusa nije samo dobar, on je isključivo dobar; ne gleda na zasluge ljudi nego na njihove potrebe. On nije Bog koji nagrađuje pravedne a zle kažnjava, nego svima – i zlima i dobrima – nudi  svoju ljubav.

Zatim Isus daje drugi primjer: „On daje da kiša pada pravednicima i nepravednicima“. Tim, dakle, svima razumljivim primjerima – sunce i kiša – želi reći da je Božja ljubav ona ljubav od koje se nitko ne može osjećati isključenim. Isus ne pravi diskriminaciju između zaslužnih i nezaslužnih, između čistih i nečistih, nego je njegova ljubav usmjerena prema svima.

Nastavlja Isus: „Ako ljubite… i pozdravljate“ – a za primjer uzima kategoriju ljudi najudaljenijih od Boga – „carinike“ – nečisti do srži svog bića te „pogane“ – koji vjerovahu u druga božanstva, „ako ljubite i pozdravljate one koji vas ljube i pozdravljaju, što osobito činite? Isti ste kao i oni koji su duboko u sebi nečisti i kao oni koji su bez Boga, kao pogani“.

I evo završnog poziva: „Budite savršeni…“ – znači biti cjelovit, potpun – „kao što je i Otac vaš nebeski“.

Evo, nakon svega rečenog možemo razumjeti što znači Isusov poziv na savršenost. Znači biti dobri do kraja. To nije neka vrlina, posebno herojstvo moguće samo za neke, nego „biti dobri do kraja“ je sposobnost i mogućnost svake osobe.

Kada se to počne ostvarivati, život se vjernika isprepleće s Božjim te postaju jedno. Time čovjek Bogu omogućuje da mu bude Otac te može iskusiti njegovu intimnu, duboku prisutnost u svakom događaju svog postojanja i vlastita života.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Molitvom se razoružavamo – uz evanđelje 7. n... Mt 5, 38-48 Reče Isus svojim učenicima: »Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljus...
Ne opirati se Zlomu – razmišljanje uz 7. ned... I iz današnjeg evanđeoskog odlomka (Mt 5, 38-48) imamo prigodu osjetiti koliko je Isusov nauk bio neobičan, te daleko zahtjevniji od legalisti...
7. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Ponekad nam se može učiniti da je gotovo nemoguće činiti ono na što nas potiče Božja riječ. Veliki i sveti ljudi ...
Savršenstvo evanđeoskih odredbi – razmišljan... Današnji evanđeoski odlomak nastavak je Isusova govora učenicima o novosti i uzvišenosti njegovih pravila života u odnosu na starozavjetna. Odlomak ka...
Meditacija uz 7. nedjelju kroz godinu (A) Možda smo koji puta bili nazočni probi nekog orkestra. Sviraju sve sami profesionalci, školovani glazbenici. Usred jednog stavka dirigent počne lupkat...