Skip to content

9. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evanđelja

Paolo Veronese, Isus ozdravlja satnikovog slugu


Ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere


Lk 7,1-10

U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«

Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.«

Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Luka pokušava pozitivnim izrazima predstaviti satnika iz Kafarnauma, koji od Isusa moli pomoć za svog bolesnog slugu preko starješina mjesta, koji ga prikazuju iznenađujuće dobrohotno: «voli naš narod i sinagogu nam je sagradio» (Lk 7,4).

Unatoč tome, ipak je riječ o jednom poganinu, plaćeniku koji pripada garnizonu postavljenom kao straža u Kafarnaumu, carinskom mjestu, od strane tetrarha Heroda Antipe.

Istina, Isus je u izrečenom navještaju došao do toga da je rekao: «Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima» (Lk 6,27), ali nije spominjao pogane, s kojima se ne smije imati nikakav odnos. Osim toga, on je vojnik, a vojnici su poznati po zlostavljanjima, ucjenama i otimačini kojima su narod podvrgavali.

Čini se da je satnik dobra osoba, ali zar ne biva naučavano da «najbolji među poganima zaslužuje smrt»?  Pogani su po svojoj prirodi grešnici  i samo preostaje moliti da se nad njih izlije bijes Gospodinov da ih što prije uništi.

Za pogane nema spasa i, iako je satnik cijenjen zbog svog ponašanja, dobro je da se previše ne miješa u stvari Izraela jer, kako biva naučavano, «poganin koji se zanima za proučavanje Zakona dostojan je smrti, jer je rečeno: Mojsije nam je odredio Zakon, baština zbora Izraelskog (Pnz 33,4), to jest baština je za nas, a ne za druge».

No, za Isusa ne postoje neprijatelji, nego samo osobe potrebne ljubavi i života.  Kao što uopće nije oklijevao pred gubavcem koji mu se bijaše približio te ga je očistio niti je trebao dva puta promisliti hoće li pozvati carinika Levija da ga slijedi, Isus prihvaća molbu starješina i upućuje se prema satnikovoj kući.

Možda Isus ne zna da je «Židovima zabranjeno družiti se sa strancem  ili k njemu ulaziti» (Dj 10,28)?

Ako to Isus ignorira, upravo će satnik biti onaj koji će ga na to podsjetiti, i kada «bijaše već kući nadomak», posla mu da mu kažu da ne ulazi u kuću: «Gospodine, ne muči se! Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego reci riječ da ozdravi sluga moj» (Lk 7,6-7).

Satnik je vojnik, osoba naviknuta zapovijedati, i pred neočekivanim Isusovim potezom osobno doći k njemu, ostaje zbunjen: bijaše neshvatljivo uznemiravati važnu osobu kako bi učinila uslugu nekomu manje vrijednom od nje, a još manje da neki Židov uđe u kuću poganina. Isus može izliječiti i snagom svoje riječi.

Satnik polazi od vlastita iskustva osobe koja vrši vlast kako bi prepoznao viši Isusov autoritet  te zna da je dovoljna jedna zapovijed kako bi se razriješila situacija: «Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini» (Lk 7,8).

A Isus?

Isus mu se divi.

Jedini put da Isus izražava svoje divljenje prema nekomu je prema poganinu («Čuvši to, zadivi mu se Isus» Lk 7,9).

Isus biva zadivljen tim odgovorom, koji biva nazvan kao “vjera”, i na svečani ga način pohvaljuje izjavivši da nikada nije pronašao sličnu vjeru u Izraelu: «Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere» (Lk 7,9).

I pripovijedanje neočekivano završava, dajući čitateljima do znanja da «kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava» (Lk 7,10), ali ne dajući više nikakvu pojedinost.

Ono što je sigurno jest da ne bijaše nikakav susret između Isusa i satnika. Ne samo da Isus nije prišao sluzi ozdraviti ga, nego uopće nije izgovorio riječ spasa koju je satnik zatražio.

Ali, tko je onda ozdravio slugu satnika i kako je ozdravio?

Po Isusu?

Satnikovom vjerom?

Ljubavlju prema svome sluzi?

Jedna potankost Lukina propovijedanja objašnjava kako se dogodilo ozdravljenje. Onaj koji je u cijelom izvještaju bio nazivan «sluga», u ustima satnika postaje «dječak», izraz koji označava veliku nježnost prema njemu («bijaše mu veoma drag» Lk 7,2): nije više odnos između gospodara i njegova sluge nego između oca i sina.

Ljubav je ta koja liječi i ozdravlja.

Zbog toga od strane Isusa nije bilo potrebno nikakvo direktno djelovanje: dječak je povratio zdravlje zahvaljujući satnikovoj ljubavi i vjeri.

Dakle, bolje se razumije pohvala satnikove vjere koju Isus učini. Za Isusa vjera nije Božji dar ljudima, nego odgovor ljudi na Božju ljubav, a satnikova vjera, rođena kao odgovor na Isusovu spremnost ozdraviti njegova slugu, donosi ozdravljenje.

No, najviše zaprepašćujući podatak koji proizlazi iz priče jest da poganin, nevjernik, biva predložen kao model vjere za cijeli Izrael, vjerni narod u pravom smislu riječi.

Previše je.

Isusa treba zaustaviti, a to će doći od onoga od koga se najmanje nada.

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Za dom dostojan Gospodina – razmišljanje uz ... Današnji odlomak (Lk 7, 1-10) opisuje zanimljivu situaciju u kojoj je došla do izražaja vjera jednog rimskog satnika do te mjere da je Gospodi...
9. nedjelja kroz godinu (C) 1Kr 8, 41-43 Prvo čitanje, iz Prve Knjige o Kraljevima, dolazi iz sekcije u kojoj se u pozitivnom vidu predstavlja Salomonovo kraljevan...
Isus Krist, Kralj svega stvorenja (C) – kome... Gospodine, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje Lk 23, 35-43 Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govor...
33. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evan... Svojom ćete postojanošću spasiti život svoj Lk 21, 5-19 I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni dar...
32. nedjelja kroz godinu (C) – komentar evan... Bog nije Bog mrtvih, nego živih Lk 20, 27-38 Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: "Učitelju! Mojsije nam...