Skip to content

Biti vjerodostojan glasnik – razmišljanje uz 2. nedjelju došašća (B)


Druga nedjelja došašća stavlja nam pred oči lik Ivana Krstitelja čije je djelovanje neposredno prethodilo početku Isusova javnog djelovanja. Jer je on pripremao narod da dočeka pojavak Gospodnji, zato je figura koja može i nama pomoći da se pripravimo za blagdan Božića kojim slavimo Isusovo rođenje, to jest pojavak među ljudima. Prva je kršćanska zajednica Ivanovo djelovanje prepoznala kao istinsko proročko djelovanje. Doživljavajući Ivana kao vjerodostojnog Božjeg navjestitelja, prva Crkva je držala da ga se može najbolje opisati riječima proroka Izaije koji veli: Evo šaljem glasnika svoga pred licem svojim da ti pripravi put! Ivan je doista kao bio glasnik bio onaj za kojega se moglo reći da je pripremao put Gospodinu. Njegovo poslanje kao glasnika i nama vjernicima dragocjen je pokazatelj i putokaz jer i sami živimo s jedne strane u trajnom iščekivanju i pripravi, što nam je neophodno poradi naše slabosti i grješnosti, a s druge strane Krist je već među nama, samo što uvijek ne prepoznajemo na pravi način i u pravom intenzitetu njegovu svetu prisutnost. Ivan koji je prvi od ljudi prepoznao njegovu prisutnost u svijetu, nije to učinio po nikakvoj magijskoj formuli, nego je primio tu spoznaju kao dar od Boga, a koja je ujedno bila i rezultat cijeloga njegova života i nastojanja.

Ivan je, doista, po Božjem poticaju, posvetio svoj život i vrijeme slušajući Božju riječ, ne umišljajući sebi nikakvu posebnu veličinu. O tome nam svjedoči njegov život u poniznosti i odricanju, kao i poziv na obraćenje koji je upućivao svome narodu, a koji je dolazio iz dubine njegova srca i iskustva pred Bogom.

Premda je Ivan bio glas koji viče u pustinji, on o Bogu svjedoči na sasvim običan način. Ivan nije pravio nikakve posebne manifestacije, ni vratolomije. Nije se služio privlačnim vratolomijama ni čarobnim formulama, nije izazivao pozornost čudaštvom, pa ni čudotvornošću, nego je vikao čista srca srcima ljudi zanesen istinom Spasiteljeve blizine. Budio je savjesti i svijesti na obraćenje, to jest ukazivao im je na prisutnost Božju u vlastitoj nutrini koju treba poravniti za Boga. Jer put o kojem je govorio prorok nije bila izvanjska infrastruktura, nego je prije svega to bio put u ljudskome srcu, svijesti i savjesti koji se pripravlja i poravnava pozornošću za Božju riječ i prihvaćanjem njegove svete volje.

Bog koji dolazi za sebe traži takvoga glasnika koji je kadar osjetiti u srcu njegovu prisutnost. Samo ako ima Boga u srcu glasnik može i oko sebe prepoznati njegovo djelovanje, milosni trenutak u kojem se na svijet izlijeva očitovanje Božjeg milosrđa. Povjeravajući sebe i svoj život glasnicima poput Ivana, Bog se ne saopćava na način čudaka ili nekoga tko privlači pozornost. Izabirući sebi glasnike, Bog u njihovim srcima pokreće osjetljivost za svoju riječ, čini ih pozornima na poticaje svoga Duha, potiče ih da se oblikuju i razvijaju sukladno božanskim smjernicama i zakonima. Pravi glasnik upija stoga njegovu prisutnost, odiše svetošću i odvažnošću, te shvaća nezamjenjivu važnost riječi koju mu je Bog spustio u srce. Nakon toga pomno gaji taj sveti osjećaj u srcu i čini sve da ga zadrži kao najveću dragocjenost, poradi koje se odriče svega što mu nudi svijet. Zato je i Ivan znao da se glasnikom Božjim postaje kroz mukotrpan proces odricanja od sebe i svoje ljudske volje i navika, te susljednim prihvaćanjem Božjih vidika i vidokruga življenja. Osim toga mogao je postati glasnikom, jer je i sam vršio ono što je od njega zahtijevao Božji glas, što je osjećao u sebi kao zahtjev Božje riječi pred kojom se poklonio. Pozoran je na Božja obećanja do mjere da je mogao i u srcima drugih ljudi pripravljati put Gospodinu koji je već prije pripravio u svome srcu. Nakon što je u sebi poravnio stazu pokorom i odricanjem, mogao je i u srcima drugih ljudi vjerodostojnim pozivom na obraćenje poravnavati pristup k Bogu. Samo nakon što je u njegovu srcu zvonko odjeknuo Božji glas, mogao mu je postati gorljivim glasnikom.

Jer Bog koji dolazi, dolazi tiho, na sasvim ljudski način, sa svom jednostavnošću i poniznošću čovjeka koji dragovoljno i s ljubavlju prihvaća. Njegova poniznost i diskretnost zbunjuje mnoge koji ga nisu očekivali i ne očekuju u takvom ruhu. Zato je potreban glasnik kako bi ljudska srca i savjesti bili pripravljeni prepoznati Boga u neobičnom ruhu i obličju u kojem se suobličio čovjeku. Neophodan je bio glasnik koji je razumijevao Božju objavu na vjerodostojan proročki način i odvažno je tumačio ljudima. Poradi takvih zahtjeva glasničke službe, očito je da svatko ne može biti Božji glasnik, ne što Bog ne bi htio da o njemu ljudi svjedoče, nego zato što nije svatko spreman živjeti za poziv i poslanje glasnika.

Polazeći od Ivanove glasničke službe, prepoznajemo stoga nekoliko glavnih obilježja dobrog Božjeg glasnika. Glasnik neminovno treba dobro poznavati volju svoga Boga, u protivnom ne može vjerodostojno prenijeti njegovu riječ. Osim toga vrlo je bitno da zna jasno i razgovijetno glasom oblikovati i izraziti misao i riječi Boga koji ga šalje da narodu naviješta poruku spasenja. Jedna od bitnih odlika njegova služenja je zato vjernost riječi kojoj postaje glasnikom. Jedio ako zadovoljava spomenute uvjete.

Zadaća glasnika koju je on imao u svijetu i svome vremenu, zadaća je koja čeka svakoga od nas, jer kršćanin je pozvan biti navjestitelj Kristove prisutnosti u svijetu i njegova dolaska onima koji ga nisu upoznali ili ga poznaju površno i krivo. U svakom slučaju ne možemo bježati od odgovornosti da Isusa danas ljudi upoznaju i po našem svjedočenju i našoj odgovornosti. Razmatrati nam je stoga Ivanov lik i djelovanje kako bismo i sami razabrali što nam je činiti da i mi postanemo Kristovi vjerodostojni glasnici.

dr. Ivan Bodrožić

dr. Ivan Bodrožić

Svećenik i profesor patrologije na KBF-u u Zagrebu i urednik stranice patrologija.com
dr. Ivan Bodrožić

Latest posts by dr. Ivan Bodrožić (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Navjestitelj utjehe narodu Božjemu – razmišl... Evanđelist sveti Marko, započinjući svoje Evanđelje Isusa Sina Božjega, što čitamo ove druge nedjelje došašća (Mk 1,1-8), ističe prije svega l...
2. nedjelja došašća (B) – homilija Uvod i pokajnički čin U prometu uglavnom slijedimo znakove i putokaze, da bismo putovali sigurno i da ne bismo zalutali. Kada kupimo ne...
2. nedjelja došašća (B) – nacrt za homiliju... Uvod i pokajnički čin U drevnim vremenima nije bilo izgrađenih putova. Zato, kada bi neki grad trebala pohoditi neka važna osoba, kao n...
Meditacija uz 2. nedjelju došašća (B) OZBILJNOST OBRAĆENJA Evo ga: glas koji viče. Viče u pustinji. Onaj glas o kojem govori još drevni Izaija čuje se konačno u judejskoj pu...
Druga nedjelja došašća (B) – komentar evanđe... PRIPRAVITE PUT GOSPODINU, PORAVNITE MU STAZE Mk 1,1-8 Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega.  Pisano je u Izaiji proroku: Evo ...