Blago krotkima

U politici i općenito u međuljudskim odnosima izgleda da osvajaju zemlju i da vladaju zemljom oni koji su silni, koji se znaju nametnuti, koji nastupaju silom vojske i oružja… U našim prilikama vidimo nasilje promidžbenih poruka, nasilje onih koji se laktovima probijaju u privredi i politici… A Isus stavlja stvari obratno. Veli da će krotki baštiniti zemlju, da će krotki vladati. Kako? Najbolji nam je primjer sam Krist. Prigodom njegovog svečanog ulaska u Jeruzalem, na njemu su se ostvarile proročke riječi da je on krotak, jer jaši na miroljubivoj životinji – magarcu, a ne na konju, koji označava rat i nasilje. On je bio – kako veli prorok Izaija – kao krotko janje koje vode na klanje. Kad su ga ružili i optuživali, on nije otvarao svojih usta. Kada su ga na njegovu križnom putu žene žalile, on je njih tješio. On koji je gospodar neba i zemlje, on pravi lik Božji, nije mahao ni mačem i žezlom. Isus je bio krotak.

Krotkost je snažna. Ona nosi ovaj svijet. Evo, pogledajmo krotkost i samozatajnost jedne majke. Koliko blagosti, strpljivosti, susretljivosti… I sve to besplatno, sve to punim srcem i otvorenom dušom, ne tražeći državna, crkvena i ina odlikovanja. Dodajmo tome primjer nama osobito dragoga sveca – Leopolda Mandića. Satima je sjedio u ispovjedaonici, oličenje strpljivosti, krotkosti, blagosti i ljubavi. Krotkost i predanost. One nose naše obitelji, na njima počiva budućnost domovine i cijeloga svijeta…

Kršćani vjeruju da nas je Krist spasio upravo svojom krotkošću i strpljivošću. Sveci poput Leopolda, Alojzija Stepinca i svetoga Franje, slika su Boga koji je milosrdan i krotak. I u našem je životu važna krotkost, nenametljivost, strpljivost, blagonaklonost. Veli Biblija: „Prolazi obličje ovoga svijeta.“ Zemlju i nebo baštine krotki, milosrdni, mirotvorci. „Svijet prolazi i slava njegova“, veli ponovno Biblija. Ostat će samo ljubav. Ona je vječna, jer je vječan i Bog koji je ljubav.