Skip to content

Bogojavljenje (B) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Novorođenom Isusu dolaze stranci, mudraci s istoka, donose mu darove i klanjaju mu se. Tako se u samim počecima Kristovo spasenje okreće svima narodima. Slava se Gospodnja očitovala svim narodima. Zato ovaj blagdan i nazivamo – Bogojavljenje. Krist je Gospodin nazočan među nama i na ovom euharistijskom slavlju. Zato ćemo ga zamoliti da i nas obasja onom istom svjetlošću kao nekoć mudrace – kraljeve.

  • Gospodine, ti svjetlošću svojega spasenja obasjavaš sve narode po cijelome svijetu. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, ti si svoju Crkvu ustanovio da tvoje ime naviješta, tvoja otajstva slavi i tvoju svjetlost svijetom pronosi. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti svakoga od nas pozivaš da snagom Duha Svetoga budemo odsjaj tvoje slave. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Oštrouman i dalekovidan čovjek uvijek vidi dalje i dublje od običnih ljudi. Božji čovjek – prorok uvijek izdiže pogled iznad trenutnih prilika i vidi ono što Bog pripravlja onima koji ga ljube. I nas danas Božja riječ preko proroka poziva da izdignemo svoj pogled iznad onoga što oči vide i naše ljudsko iskustvo doživljava. Poziva nas da svoj život usmjeravamo upravo po takvoj Božjoj riječi. Razmišljat ćemo danas o prorokovoj, odnosno Božjoj riječi iz prvog čitanja (Iz 60, 1-6).


Jeruzalem – slika Božjih izabranika


Proroštvo iz današnjeg prvog čitanja odnosi se na razdoblje kad je Božji narod bio u izgnanstvu i progonstvu, kad je mnogima izgledalo da su zauvijek ostali i bez svoje domovine i bez vlastite povijesti i bez vlastite samobitnosti i samosvijesti. Izgledalo je da je svemu kraj. Međutim, u takvim teškim trenucima prorok naviješta spasenje. I to ne tako da će se oni vratiti u svoju zemlju, nego da će štoviše njihov glavni grad – Jeruzalem postati središte i sjedište Gospodnjeg naroda i cijeloga svijeta. Čuli smo kako pjesničkim prorok riječima naviješta: “Ustani, zasini, Jeruzaleme jer dolazi svjetlost tvoja, i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer, gle, zemlju, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i Slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k sjaju zore tvoje.” U očima onosvjetskih silnika to je izgledalo ludo i neostvarivo, u očima kolebljivaca među izabranim narodom bila je to tek pusta želja. Međutim, u očima proroka, u očima onih koji su se otvarali Božjoj riječi bilo je jasno: Bog se želi proslaviti preko malenih i prezrenih, Bog prezire ovosvjetsku silu nego se proslavlja u malenima. Tako se i zbilo. Narod se vratio u svoju domovinu, obnovio hram i grad Jeruzalem, ali je trebalo pričekati “puninu vremena” da se pokaže kakvu je to slavu Bog namijenio tome gradu i tome narodu.


Riječ tijelom postala i objavila se narodima


Nedokučivi su putovi Gospodnji! Riječ je Tijelom postala, Sin se Božji utjelovio u Rimskoj provinciji Palestini, rodio se kao Židov, sin naroda koji je od Rimljana bio podjarmljen i koji nije imao vlastitu državu, a o nekoj svjetskoj važnosti te malene neslobodne provincije nije moglo biti ni govora. Pa ipak, onaj kojega su vjekovi iščekivali, pravi Sin Božji rodio se u Betlehemu, hodao prašnjavim putovima Palestine, umro i uskrsnuo u Jeruzalemu. Isus nas je poučio što znači biti poslušan do smrti, smrti na križu. On nam je svojom poniznošću pokazao da se Bog oholima protivi a poniznima daje svoju milost. U Isusu Kristu vidimo kako Bog onoga koji je bio najponizniji – Isusa – uzdiže iznad svakog stvorenja. Grešni, oholi i umišljeni ne vide veličinu u Malenome. Međutim, mudraci s Istoka, tajanstveni posjetioci koje obično nazivamo kraljevima, a koji, zapravo, predstavljaju sve druge, nežidovske narode prepoznaju Božju veličinu u tome djetetu, ti Božji ljudi prepoznaju velikoga kralja u liku siromašnog, malenog i neznatnog djeteta. I u Isusu duboko se klanjaju Bogu koji raspršuje oholice, a uzvisuje neznatne.


Crkva – novi Jeruzalem


U malenom, a ipak uzvišenom gradu Jeruzalemu prepoznajemo sliku Crkve. Crkva je, naime, na izvan sastavljena od običnih ljudi. Tijekom povijesti pokazala se mnogo i premnogo puta da je Crkva sastavljena i od slabih i od grešnih ljudi, podložnih slabostima. Na neki se način to i danas može očitovati. Međutim, mi znamo i vjerujemo, Crkva je ipak Tijelo Kristovo, hram Duha Svetoga. Crkva je majka oko koje se okupljaju sinovi i kćeri spasa, Crkva je ono mjesto u kojoj djeluje sila Duha Svetoga, Crkva je žarište u kojoj se slavljenjem sakramenata i naviještanjem riječi Božje ostvaruje Kristovo spasenje. Zato smo ponosni. Ponosni s pravom. Jer u zajednici vjernika – Crkvi slušamo živu Božju riječ. U Crkvi se slave otajstva po kojima se ostvaruje Kristovo spasenje. I zato se i mi radujemo mnogim sinovima i kćerima koji se u Crkvi rađaju, u Crkvu ulaze i Boga proslavljaju. I takvoj Crkvi i danas kliče prorok: “Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju! Gledat ćeš tada i sjati, igrat će ti srce i širiti se…”

dr. Zvonko Pažin

dr. Zvonko Pažin

Župnik u Čepinu i profesor liturgike na KBF-u u Đakovu
dr. Zvonko Pažin

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Pronaći bogatstvo u Isusu – razmišljanje uz ... Slavimo danas svetkovinu Bogojavljenja, ili kako je u našoj predaji uvriježeno reći Triju kraljeva. Evanđeoski tekst nam pripovijeda o Mudraci...
Bogojavljenje (B) – homilija Uvod i pokajnički čin Današnja se svetkovina naziva Bogojavljenje. Bog se, naime objavljuje svim narodima i svakom čovjeku dobre volje....
Snaga Božje objave – razmišljanje uz svetkov... Svetkovina Bogojavljenja koju danas slavimo spomen je na pohod trojice mudraca Isusu u Betlehem kako bi mu se poklonili prinoseći svoje darove...
Meditacija uz Bogojavljenje (B) NIPOŠTO NISI NAJMANJI Što je veliko, a što maleno? Koliko li nas je puta postidjela Božja riječ kad je u pitanju naše shvaćanje veličin...
Sučeljavanje kraljeva – razmišljanje uz svet... U suvremenom svijetu vrlo su popularna sučeljavanja osoba iz javnog života, bilo pred televizijskim ekranima, bilo na neki drugi način. Na pos...