Skip to content

Božja riječ ispunjenju teži – uz evanđelje 6. nedjelje kroz godinu (A)


Mt 5, 17-37


Reče Isus svojim učenicima: »Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.« Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu. Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar. Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića. Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao. Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub. Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je.


Sve više smo okruženi i preplavljeni informacijama. Ove i one riječi do nas stižu na različite načine. Poruke, vijesti, slike, tonovi, reportaže, različiti medijski pripravci i “kemikalije” očekuju našu pažnju i naš odgovor. Računaju s nama i našim unutarnjim svijetom želja, potreba, snova i strasti. Žele se nastaniti u nama i pokrenuti nas u željenom smjeru, ali ne uvijek radi našega dobra. U toj mreži informacija čovjek se može predati suvremenosti na način da zaboravi, izbjegava ili mimoilazi sve što je do sada bilo i ono što su ljudi u svom povijesnom hodu ostvarili, pa tako i pitanja vjere i morala. Čini se da se kršćanima lako događa da u ime suvremenosti zaborave svevremenost Božje riječi i lakše se prepuštaju riječima koje pogoduju niskim strastima i pojednostavljenoj slici života. Budući da smo danas okruženi obiljem poruka sa svih strana, onda se nameće pitanje komu dati svoje povjerenje i što zavrjeđuje naše povjerenje. Mnogo toga izaziva zbunjenost, ali mnogo toga izaziva i povlačenje želja i čežnje za Bogom. Blagostanje i udobnost lako dovodi do jednostranog pogleda na život, pa i riječi koje izgovaramo mjerimo u ovisnosti prema shvaćaju blagostanja. Štoviše, svaki dan nastaju nove mogućnosti u ostvarivanju lakšeg i bržeg dolaska do životnog cilja. No, posvuda je vidljivo, čovjek se lako nađe iznevjeren od samoga sebe, okoline, očekivanja i planova. Gradeći život na površnim temeljima, savijajući gnijezdo na cesti religijskih prašuma, prepoznaje da je promašio ili da se dao zavesti lažnim obećanjima. Zato je i nama današnjim kršćanima teško ostati uspravan na vjetrometini različitih glasova koji nas privlače i odvlače pogled od istine. Usto, iako ne posvuda jednako, guše strast za Bogom i stišavaju odjek njegove riječi, što lako dovodi do plitkog načina življenja u kojem štošta nedostaje od životne dubine.

Isusova riječ izgovorena je u konkretnim uvjetima jednoga naroda. Mi je danas čujemo u našim uvjetima. Kako onda, tako i danas, želi doprijeti do nas i utjecati na naše življenje, ostaviti trag u našem životu i u nama poticati čežnju iz koje bi i drugi mogli kušati što znači život oslonjen na Boga. Božja riječ nije kratkoročna krema za pomlađivanje naših osjećaja, nego snaga koja daje osjećaj za vrijednosti koji se promiču i prepoznaju u ponašanju koje izaziva i druge osvaja.


Važnost unutarnjeg čovjeka


Kad je tomu tako, onda je vrijedno uočiti da Isus dotiče i pitanje našega govora, naših riječi koje vezujemo uz istinu i naše stavove. Stajati uspravno iz istine svoje riječi, znači nastojati da riječi izriču naše nutarnje raspoloženje i naš stav, a ne da se riječima prilagođavamo izvanjskim stavovima kako bismo odgovorili na očekivanja okoline ili da nam riječi posluže kao maska kojim se sretno nosimo s licima koja nas okružuju. Naše riječi moraju se vezivati na Isusov zahtjev da naše “da” zaista bude “da” i da naše “ne” zaista bude “ne”. Vjerodostojnost s obzirom na riječi nije laka. Cijena je ponekad previsoka i plaća se u ratama do kraja života. Ipak, riječima je dana mogućnost da druge ozdravljaju i ranjavaju, da otvaraju i zatvaraju obzorje nade i da druge privode u provaliju ili ih pridižu iz stanja posrnulog življenja.

Ako je u Bogu jedina naša nada, onda se pitamo kako se danas postaviti pred zahtjevnim Isusovim riječima? Je li moguće s njima računati? Je li riječ o zastarjeloj i neuporabljivoj slici života? U kontekstu nedjeljnog evanđelja možemo reći da ni danas nije manje važno pitanja odnosa Isusovih riječi i njegovih djela prema Zakonu i Prorocima, odnosno prema testovima Staroga zavjeta. To ističem jer je krajnje promašeno, ali ne i danas rijetko, kad se iz Isusova Govora na gori izvlače zaključci o Isusu koji brani slovo Mojsijeva zakona pa se tim shvaćanjem potiče i promiče koncept kršćanstva koje ne priznaje produbljivanje smisla Božje riječi, kršćanstvo koje se guši u legalizmu i ne računa s povijesnim utjecajem života, kulture i civilizacije na kršćanstvo, i to kršćanstva koje svakom vremenu, kulturi i civilizacije omogućava da bit vjere nikada ne dođe na manje, nego da se pokaže odgovornom u odgovorima koji dolaze iz suvremenim pitanja, rana, promašaja, ljubavi, itd.

Kad Isus kaže da nije došao dokinuti Zakon i Proroke, onda hoće reći da nije došao razoriti Zakon i Proroke, tj. starozavjetne reference koje su neodvojive od Boga i čovjeka. Došao je biti ispunjenje smisla Zakona i Proroka, ali ne na način pukog proširivanja pravila ili kazivanja, predavanja, izlaganja i moraliziranja, nego na način da se na Isusovoj koži vidi kamo su usmjereni Zakon i Proroci. Savršeni sklad Isusovih riječi i djela predstavlja prozor kroz koji valja motriti kamo se to zaputio Zakon i Proroci i gdje se s njima došlo kad se odstupalo od duha kojim su nastajali. Nezrelost i sljepoća vjere Isusovih suvremenika za Božje sućutno i brižno držanje prema ljudima razumljivo su se oslanjali na slovo Zakona i u nekritičkom i uskogrudnom držanju pronalazili religijsko i društveno uporište, no Isus svojim životom postaje ispunjenje koje pokazuje da sav Zakon i Proroci teže prema ljubavi koju tvori sebedarje, darivanje i praštanje.


Protiv zaborava kvalitete srca


Nedjeljni ulomak je, kako vidimo, ovaj put nešto duži. Nije moguće dotaknuti sve oštrice i usmjerenja teksta. Dijelovi Isusova Govora na gori dragocjeni su ključ za razumijevanje cjeline teksta. Primjerice, Isus prinošenju žrtvenog dara ne pretpostavlja obredno čišćenje, nego pročišćenje onečišćenih bratsko-sestrinskih odnosa. Zaključak: svako “da” Bogu daleko je od Boga kad ne dolazi iz blizine međuljudskih odnosa. Naše “da” Bogu pretače se u veliko “ne” Bogu kad se za polazište ima i njeguje “ne” čovjeku. Tako Isus u određenom smislu govori o prinosu toksične žrtve, jer svaki prinos Bogu, držanje pred Bogom, kao i naši motivi iz vjere, zatrovani su ukoliko ne dolaze iz čistoće odnosa s drugima. Mir s Bogom ne ide preko neizmirenih odnosa s ljudima. Stoga je razumljivo da se valja izmiriti s vidljivim bratom da bi se došlo do mira s nevidljivim Bogom. Zato se iz Matjeva ulomka vidi u kolikoj je mjeri potrebno bdjeti nad srcem kako se iz odbacivanja Boga i čovjeka ne bi prešlo u stanje onečišćenog i oštećenog života koji se nalazi u raspadajućem stanju i svojim smradom truje sve oko sebe. Isus naglasak pomiče na ono unutarnje u nama. Daje nam da vidimo odakle dolazi naše ponašanje, što ga uzrokuje i gdje bi se trebalo početi mijenjati. Pismoznanci i farizeji bili su primjer vjernog vršenja Zakona i vjernosti Savezu. No, vidimo da ih Isus ne uzima za primjer usklađenosti života sa Zakonom. Isus govori o potrebi pravednosti koja je veća od njihove, što će reći da se traži vjernost Duhu Božjem kojim je Zakon nadahnut, a ne slovu Zakona. Ta veća pravednost vodi u Kraljevstvo, a veća pravednost znači život iz ljubavi.

Preljub u srcu predstavlja jednu od zahtjevnijih Isusovih riječi, ali i primjer koji ukazuje na Isusovo pomicanje naglasaka na ono unutarnje iz čega se rađa vanjsko ponašanje. Isus ide mnogo dublje. Pitanja vezana uz naše strasti i osjećaje, potrebu za blizinom, bračnim i obiteljskim gnijezdom, ugodom i zanosom, Isus pomiče prema pitanju srca. Bogomdani i usrećujući impulsi naše seksualnosti trebaju se voditi principom ljubavi, svojevrsnom nadogradnjom iz cjeline gledanja na čovjeka, a ne pukom sljepoćom strasti. Istina, to nikada nije bilo lako. Nije ni danas. Štoviše, izgleda da je već odzvonilo čistoći srca i da se poput požara širi banalizacija seksualnosti i njezino svođenje na “trošenje” osobe.  Bilo bi glupo misliti da prepuštanje strastima nije bio i ostao lakši put, a nadasve ondje gdje se tomu najmanje nadamo. No, Isus zna da je moguć pristup iz čista srca, iz središta bića natopljenog ljubavlju, da je moguće nastojati oko življenja očovječene seksualnosti i onda poticati odnose koji ljude ne pretvaraju u objekte strasti i potrošni materijal. Po tom pitanje nikomu neće biti lako. Prepuštanje većinskom ponašanju i pozivanje na argument većinskog ponašanja znak je manjka motivacija koje nastaju iz zrele nutrine. Očito je da Isusova riječ govori o ozbiljnosti života, a povratak Evanđelju uvijek znači radost koje ne isključuje ozbiljnost življenja, ma koliko bilo zahtjevno živjeti po Evanđelju u kulturi minimalizma, površnosti, individualizma, moći i nadmoći gluposti i populizma osoba i stavova.

Don Ivica Huljev

Don Ivica Huljev

Župnik u Komiži i urednik stranice kroz-samariju.net
Don Ivica Huljev

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Zakona oslobođeni? – razmišljanje uz 6. nedj... Počesto i u naše vrijeme pojedinci koji ne prihvaćaju konkretne i ozbiljne zahtjeve koje vjera stavlja pred ljude, usuđuju se tumačiti Evanđel...
6. nedjelja kroz godinu (A) – komentar evanđ... Čuli ste da je rečeno starima, a ja vam kažem Mt 5, 17-37 "Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinut...
6. nedjelja kroz godinu (A) – homilija Uvod i pokajnički čin Isus je naviještao Kraljevstvo Božje. Njegovi su sunarodnjaci – uključujući i apostole! – očekivali, da će on usp...
Pravednost po mjeri kraljevstva nebeskog – r... U današnjem evanđeoskom tekstu postoje dvije temeljne linije misli prema kojima se upravlja i naše razmišljanje. Naime, dok s jedne strane izriče Isus...
Meditacija uz 6. nedjelju kroz godinu (A) AKO HOĆEŠ, MOŽEŠ Kad smo išli u prvi razred osnovne škole s divljenjem smo gledali one iz drugog razreda. Zamisli, oni već uče tablicu množenja! To n...