Skip to content

Carnet – primjer javnoga financiranja bez mjerila

Digitalni obrazovni sadržaji nisu uređeni propisom ni normom. Nema metodologije, mjerila, minimalnih tehničkih zahtjeva ni jasne namjene. Nisu ni obvezatni, pa je upitno zašto se na njih troše javna sredstva, znatno potrebnija drugdje u odgoju i obrazovanju. Nije razumljiv njihov odnos prema odobrenim učilima koja su, kao i brojni drugi otvoreni poučni sadržaji, već besplatno dostupna. Jednostavno, pojam nije jednoznačan, utvrđen ni ustaljen.

Hrvatska akademska i istraživačka mreža bila je zaslužna i vrijedna ustanova, ali je izgubila na izvrsnosti i vjerodostojnosti. Umnažanjem svojih poslova i zadaća s tri temeljne, zbog kojih je osnovana, na čak 19, godine 2015. postala je neprepoznatljiva, neusredotočena i sama sebi svrhom. Neslijeđenje najbolje prakse i nerazumno trošenje novca učinili su je dvojbenom ustanovom u sustavu odgoja i naobrazbe. Carnet sustavno djeluje nesukladno Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije ne čineći što bi trebao, a čineći što ne bi trebao.

Carnetovo javno nadmetanje za otkup digitalnih obrazovnih sadržaja iz biologije, fizike, kemije i matematike za VII. i VIII. razred osnovne škole te I. i II. razred opće gimnazije ne opravdava trošak, nema vidljivu svrhu ni korist, kao ni odobrenje zakonodavne vlasti.

Hoće li, tko i kad odgovarati zbog 14,5 milijuna kuna spiskanih na to i zbog 46 milijuna kuna iz Državnoga proračuna za „digitalnu zrelost školâ“? A to je samo predigra („pilot-projekt“) za ono što se planira nakon toga, pothvat e-Škole, teži od milijardu kuna (140 milijuna eura). Tko preko Carneta izvlači novac?


Zvonimir Stanić na čelu je Carneta od 20. listopada 2004.

I. Digitalni obrazovni sadržaji nisu obveza


1. Carnet je 18. studenoga 2016. oglasio javno nadmetanje Usluga izrade otvorenih digitalnih obrazovnih sadržaja 33-16-VV-OP u kojem otkupljuje otvorene digitalne obrazovne sadržaje za biologiju, kemiju, fiziku i matematiku VII. i VIII. razreda osnovne škole te I. i II. razreda opće gimnazije. Rok za dostavu bio je 28. prosinca 2016., ali je 23. prosinca 2016. rok produljen do 12. siječnja 2017. Nakon toga je 4. siječnja 2017. rok još jednom produljen, do 20. siječnja 2017.

2. No, digitalni obrazovni sadržaji nisu pravno uređen pojam, nisu propisani ni jednim zakonom ili kakvim drugim propisom, pa nisu ničija obveza, dužnost, niti je pristup njima ičije zakonsko pravo. Stoga nema zakonske ni moralne obveze da se njihovo stvaranje plaća iz javnih sredstava, kakav je proračun Hrvatske akademske i istraživačke mreže (Carnet). 


II. Nema norme


3. Činjenica da digitalni obrazovni sadržaji nisu propisani upućuje na nepokrivenost zakonom onoga što Carnet razvija, ali i na nepraktičnost i nemjerljivost. Ne postoji nikakva norma, strukovna usuglašenost, a time i obvezatnost, koja bi određivala kad su ti sadržaji korisni i preporučljivi, u kojim se računalnim programima trebaju izrađivati (i nedavno su rađeni u zastarjelim programima), kakvi moraju biti, jesu li dostupni slobodno ili u nekom sustavu s prijavom, besplatno, uz plaćanje, pretplatu…

I čemu točno služe. Digitalizaciji nastave? Samoučenju? Prelasku s tiskanih učila na tablete? Dopunskomu učenju?

Jesu li samodostatni za držanje nastave? Ili će se rabiti zajedno s odobrenim učilima?

Bi li se primjenjivali uz prethodno pribavljenu suglasnost učitelja i roditelja kao nastava u digitalnom obliku, ili samo kao dopunski izvori znanja?

Nije li za poučavanje i učenje biologije važniji herbarij od tableta? I za svladavanje kemije kušalica (epruveta)? I za fiziku svaki pokus? I u matematici razmišljanje i rješavanje, od pribjegavanja gotovim rješenjima, a to je neizbježno čim se komu u ruke dȃ tehnologija?

Učiteljica fizike u dvjema zagrebačkim osnovnim školama Dubravka Salopek Weber kaže:

  • „Uporaba digitalnih obrazovnih sadržaja bez čvrstih pravila i bez mjere ne će rezultirati boljim znanjem učenika.“
  • „Nema nikakva smisla da se svi redom sadržaji forsiraju isključivo u digitalnom obliku.“
  • „Pogrješan je način na koji se uporaba digitalnih obrazovnih sadržaja u nas potiče.“
  • „Riječ je o javnim sredstvima, koja se troše nenamjenski, na honorare onima koji organiziraju tobožnja stručna usavršavanja i na njihova turistička putovanja po svijetu. Istina, dio novaca potroše i učitelji na vlastiti turizam. Na kojem ništa ne nauče. Nedavno mi je, vrativši se iz Litve, jedna matematičarka pričala kako su je kolege s podsmijehom gledali kad im je na kraju seminara rekla da nije ništa naučila. ‘Ovo je turizam, ne učenje’, poučio ju je kolega iz druge zemlje. A ta se putovanja plaćaju dvostruko, jer izočnim nastavnicima treba platiti zamjene.“
  • „Moja škola na kraju Savske ceste već više od godinu dana ima digitalnu učionicu, koja je plaćena 300.000 kuna. Nitko se iz predmetne nastave njome ne služi.“

Nastavnik matematike u pazinskoj gimnaziji Šime Šuljić ističe:

  • „Kad se potroše veliki novci i učionice elektronički opreme, na terenu se događaju naopake stvari: loši učitelji rade još manje, interaktivne (pametne) ploče pretvaraju u projekcijsko platno, sjede i diktiraju.“
  • „U javnosti se podgrijava očekivanje da će stvaranjem zbirkâ nastavnih materijala na mreži nestati potreba za udžbenicima, a djeca kao intergalaktički putnici odlaziti i dolaziti iz škole s tabletom, bez školske torbe, knjiga, bilježnica i pernica. Tomu se nisu priklonili ni iznimno bogati narodi!“
  • „U svijetu po učionicama postoji nešto laptopa ili tableta, ponešto čuvalištâ datotekâ koje samo povremeno rabe, ne sprječavajući prevlast radnih listova, papira, olovaka i bojica.“
  • „Golem će se novac potrošiti na digitalne obrazovne sadržaje – ‘u ništa’.“

III. Već su besplatno dostupni


4. Ono što se, premda nije definirano, može shvatiti pod digitalnim obrazovnim sadržajima, naveliko je sadržano na više portala na hrvatskom jeziku, kao što su: enciklopedija.hr Leksikografskoga zavoda, Hrvatski obiteljski leksikon, Slobodna enciklopedija hr.wikipedia.org, i više specijaliziranih portala, kao što su: Hrvatski jezični portal hjp.znanje.hr, Rječnik stranih riječi, Hrvatski pravopis Babić-Moguš, Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zbirka nastavnih materijala razredne nastave, Nacionalni portal za učenje na daljinu Nikola Tesla, E-škole, Portal za škole, Geogebra – dinamična matematika, digitalni materijali koji su već izrađeni, plaćeni i postavljeni na stranice niza škola ili poduzeća (primjerice Proven), itd.[1]

5. Dapače, sadržaji hrvatskih učila u digitalnom obliku ne samo da su korisni i poželjni, nego su već široko dostupni. Sva učila (udžbenici i druga nastavna sredstva) nekoliko nakladnika hrvatskih udžbenika za osnovu školu javno su i besplatno dostupna. Tako svi učenici hrvatskih osnovnih škola, uz pomoć svojega elektroničkoga identiteta, koji im je Carnet dodijelio prvoga dana institucijskoga školovanja (upisom u e-dnevnik), mogu preuzeti svaki udžbenik nakladnika Školske knjige u digitalnom obliku, obogaćen višemedijskim sadržajima. Nadalje, svaki posjednik knjige nakladnika Profil Klett pomoću koda ulijepljena u udžbenik može također preuzeti taj udžbenik u digitalnom obliku. Zašto onda i za čiji interes Carnet raspisuje natječaj i nabavlja nešto što je svim učenicima i učiteljima već dostupno?

6. Prema tržišnim udjelima pojedinih nakladnika učila za četiri petine osnovaca iz biologije, fizike, kemije i matematike digitalno su i besplatno dostupna (v. točku 39.). A ako digitalno dostupna učila trebaju biti dopunski izvor znanja, onda su dostupna svim učenicima, jer se oni, koji rabe udžbenike nakladnika koji nema digitalne inačice svojih učila, mogu služiti digitalnim učilima drugih nakladnika kao dopunskim izvorom znanja.


IV. Računi se ne poklapaju


7. Iako će Carnet možda prikazivati projekt 33-16-VV-OP kao dio širega pothvata, dijelom ili u cijelosti financirana sredstvima Unije, hrvatski porezni obveznici definitivno ga sufinanciraju, jer se plaće djelatnika Carneta isplaćuju iz Državnoga proračuna.

Možebitna tvrdnja da na tom projektu rade ljudi zaposleni na teret europskih fondova, unaprijed nije uvjerljiva, a) jer nije smanjen razmjerni dio plaća vodećim ljudima Carneta na teret Državnoga proračuna, i b) jer te fondove opet svojom uplatom sufinancira Republika Hrvatska, a nju njezini porezni obveznici, pa se zaobilazno dolazi na isto – riječ je o javnim sredstvima! Za njihovu potrošnju mora postojati opravdanje i javni interes. Novci iz europskih fondova nisu s Marsa, nego su vrijednost koju ulažu i hrvatski porezni obveznici. Mehanizam jest složen, ali ne čini te novce besplatnima i nesvrhovitima. Činjenica da se vodstvo Carneta nije odreklo dijela svoje plaće na račun Državnoga proračuna kako bi uzimalo razmjerni dio plaće iz europskih fondova za vođenje toga i drugih europskih projekata čini izlišnim prigovor da hrvatski porezni obveznici nemaju pravo propitivati i tražiti polaganje računa.

8. U razgovoru za T-portal 24. siječnja 2017. obnašatelj dužnosti Carnetova ravnatelja Zvonimir Stanić rekao je: „Ukupna vrijednost pilot projekta e-Škole gotovo je 307 milijuna kuna. Od toga se 46 milijuna kuna sufinancira iz nacionalnih sredstava Hrvatske, više od 193 milijuna kuna iz Operativnoga programa Konkurentnost i kohezija (Europski fond za regionalni razvoj) te 67 milijuna kuna iz Operativnoga programa Učinkoviti ljudski potencijali (Europski socijalni fond). Do sada je potrošeno gotovo 73 milijuna kuna. […] U 2017. […] će biti izrađen i repozitorij digitalnih obrazovnih sadržaja, […] preostalih 180 scenarija učenja, a bit će dostupan i dio digitalnih obrazovnih sadržaja (DOS).“ Postavlja se pitanje tko je Carnetu odobrio da potroši 46 milijuna kuna iz hrvatskoga proračuna?

9. Posljednje dostupno Mišljenje Državne revizije o poslovanju Carneta odnosi se na 2004. i 2005. godinu i nije dobro.

10. Sukladno Vladinoj Odluci o provođenju dubinske analize rashoda državnog proračuna Republike Hrvatske od 23. listopada 2014. (Narodne novine, br. 124/14), Vladinim Rješenjem od 20. studenoga 2014. imenovano je Povjerenstvo za analizu poslovanja agencija, zavoda, fondova i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima u sastavu: Dubravka Jurlina Alibegović, predsjednica, i članovi: Tomislav Paunović, Josip Vučković, Kristina Ferara Blašković, Anita Protulipac, Višnja Šolić Domjanović, Zrinka Starešinić, Tatjana Kovač Klemar, Stanko Kordić, Vesna Miletić, Milan Frenštacki Živković, Mira Čokić i Jasenka Mičetić. Povjerenstvo je u ožujku 2015. izvijestilo (napomene u uglatim zagradama moje su ažuriranje):

  • Carnet nije poštovao ni provodio Zakon o registru zaposlenih u javnom sektoru (Narodne novine, broj 34/11), to jest nije obračunavao plaće u sustavu Centraliziranoga obračuna plaća (COP). [U međuvremenu Carnet je ušao u COP.]
  • U Carnetu je bila prilično visoka prosječna plaća po zaposlenom. [Takva je i ostala, vidi točku 38.]
  • Interne nagrade i stimulacije čine veliki dio dodataka na plaću. U resoru Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa po tom se ističe Carnet. Godišnje nagrade i bonuse treba ukinuti osobito pravnim osobama koje se financiraju iz Državnoga proračuna. [Usprkos zaključcima Povjerenstva, to se nije dogodilo; vidi točke 36.–38.]
  • Potrebno je smanjiti izdatke za najam uredskoga prostora koji u djelokrugu odgoja, obrazovanja i znanosti najviše plaća Carnet – 14,86 eura po četvornom metru. [Carnet se nije preselio, ostao je na adresi Josipa Marohnića 5 u Zagrebu, tj. u zgradi katastarske čestice 4300/2 katastarske općine Trnje, čiji je vlasnik Sveučilište u Zagrebu –Sveučilišni računski centar Srce (zemljišnjoknjižni uložak 3040 Općinskoga građanskoga suda u Zagrebu. Nije poznato je li smanjio najam.]
  • U Carnetu se navodi iznimno velik prosječni iznos intelektualnih usluga. U ukupnom iznosu zabrinjava iznos koji agencije, u kojima je trebao biti zapošljavan najkvalitetniji kadar, ujedno troše na intelektualne usluge. [Usprkos upozorenju Povjerenstva, to se nije dogodilo, u 2015. Carnet je potrošio više od 7,5 milijuna kuna na autorske ugovore i ugovore o djelu, sve na teret Državnoga proračuna.]

Na 105 stranica Izvješća o radu Carneta u 2015. godini ni o čemu od toga, pa ni o poduzetim popravnim mjerama, nema ni slova.


V. Carnet ne radi što treba


11. Carnet ne radi ono što bi trebao prema Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (Narodne novine, broj 124/14). Ta Strategija, naime, predviđa da Hrvatska akademska i istraživačka mreža (Carnet):

  • a) u Drugoj cjelini (Rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje), u sklopu 7. cilja (Provesti cjelovitu kurikulnu reformu) i 5. podcilja (Razviti i uvesti cjelovit sustav vrjednovanja, ocjenjivanja i izvješćivanja o razini usvojenosti odgojno-obrazovnih ishoda) sudjeluje u provedbi 39. mjere („2.5.7. Eksperimentalno uvođenje hibridnoga modela vrjednovanja i ocjenjivanja“). Pokazatelji provedbe te strateške mjere su: „Izrađen detaljan plan i program eksperimentalnoga uvođenja hibridnoga modela u odgojno-obrazovni sustav. Formirani školski timovi. Eksperimentalna provedba. Znanstvena i stručna evaluacija eksperimentalne provedbe.“ Posebno stručno povjerenstvo s Nevenom Budakom na čelu u Izvješću od 26. travnja 2016. (str. 44) ističe da je provedba te mjere „planirana u 2017.“, dakle nije ni započela.
  • b) u Drugoj cjelini, u sklopu 7. cilja i 6. podcilja (Razviti digitalne obrazovne sadržaje, alate i metode korištenja informatičko-komunikacijske tehnologije u učenju i poučavanju) bude nadležna za 46. mjeru („2.6.4. Eksperimentalno primijeniti različite modele korištenja IKT-a u učenju i poučavanju“). Pokazatelji provedbe te strateške mjere su: „Studija o modelima korištenja IKT-a u učenju i poučavanju, evaluacija primjene, prijedlog nacionalnih rješenja“. Posebno stručno povjerenstvo s Nevenom Budakom na čelu u Izvješću od 26. travnja 2016. (str. 45) ističe da je ta mjera „u provedbi“, iako nije mjerljivo opisano što se i gdje sve „eksperimentalno primjenjuje“. No, tableti će uskoro biti napušteni jer danas mobiteli mogu raditi više, brže i lakše nego tableti, a praktičniji su i bolji za neke funkcije. Hoće li Hrvatska postati stovarište za tablete, kao što je u doba rata bila odredište za darivanje lijekova kojima je istekao uporabni rok?
  • c) u Drugoj cjelini, u sklopu 12. cilja (Osigurati optimalne uvjete rada odgojno-obrazovnih ustanova) i 23. podcilja (E-škola: cjelovita informatizacija odgojno-obrazovnoga procesa i procesa poslovanja škola) bude sunositelj provedbe 148. mjere (7.5.1. Uspostava podatkovnih centara za pružanje usluga odgojno-obrazovnim ustanovama). Pokazatelji provedbe te strateške mjere su: „Broj uspostavljenih podatkovnih centara za potrebe odgojno-obrazovnih ustanova. Postotak odgojno-obrazovnih ustanova koje se koriste uslugama podatkovnih centara. Razina zadovoljstva korisnika.“ Posebno stručno povjerenstvo s Nevenom Budakom na čelu u Izvješću od 26. travnja 2016. (str. 84) ističe da je ta mjera „u provedbi“, iako ne navodi ništa što je u njezinu ostvarenju učinjeno.
  • d) u Drugoj cjelini, u sklopu 12. cilja i 23. podcilja (E-škola: cjelovita informatizacija odgojno-obrazovnoga procesa i procesa poslovanja škola) bude sunositelj provedbe 149. mjere (7.5.2. Razvoj usluga za informatizaciju poslovanja odgojno-obrazovnih ustanova). Pokazatelji provedbe te strateške mjere su: „Broj uspostavljenih usluga kao potpora poslovanju škola. Postotak odgojno-obrazovnih ustanova koje se koriste uspostavljenim uslugama. Razina zadovoljstva korisnika.“ Posebno stručno povjerenstvo s Nevenom Budakom na čelu u Izvješću od 26. travnja 2016. (str. 84) ističe da je ta mjera „u provedbi“, iako ne navodi što je u njezinu ostvarenju učinjeno.
  • e) u Drugoj cjelini, u sklopu 13. cilja (Ustrojiti sustav osiguravanja kakvoće odgoja i obrazovanja) i 29. podcilja (Vanjsko vrjednovanje ishoda učenja) bude sunositelj provedbe 166. mjere (8.6.2. Definirati nadležnosti za upravljanje i primjenu okvira vanjskoga vrjednovanja). Pokazatelji provedbe te strateške mjere su: „Definirane nadležnosti. Razina koordinacije upravljanja i primjene vanjskoga vrjednovanja.“ Posebno stručno povjerenstvo s Nevenom Budakom na čelu u Izvješću od 26. travnja 2016. (str. 89) ističe da je provedba te mjere „planirana“ i to u nenavedenom roku, u svakom slučaju nije ni započela.
  • f) u Drugoj cjelini, u sklopu 13. cilja i 30. podcilja (Uspostava digitalnoga sustava za vrjednovanje i praćenje ostvarivanja ishoda učenja) bude sunositelj provedbe 170. mjere (8.7.1. Razviti i uspostaviti IKT sustav za digitalno vrjednovanje ishoda učenja). Pokazatelji provedbe te strateške mjere su: „Razina operativnosti sustava za digitalno vrjednovanje ishoda učenja. Razina zadovoljstva korisnika, učitelja i učenika.“ Posebno stručno povjerenstvo s Nevenom Budakom na čelu u Izvješću od 26. travnja 2016. (str. 89–90) ističe da je provedba te mjere samo „planirana“, u svakom slučaju nije ni započela.

Planiranje bilo kakvih novih vrjednovanja, bez promjene drugih sastavnica u sustavu, uzaludno je trošenje energije, jer je problem hrvatskoga školstva znanje i slabo zanimanje učenikâ, a ne vrjednovanje. Ne postoji logistika za digitalizirano hibridno vrjednovanje jer je internet prespor. Premda ima školâ koje su spojene na optički kabel, stara računala u njima ne mogu brže raditi. Koliko stoji održavanje planiranoga modela vrjednovanja? Kad bi on trebao biti uspostavljen? Jesu li mjere u Strategiji smislene, posljedica promišljena, proračunski odgovorna planiranja? Ne bi li smjernice, ciljeve i mjere Strategije trebalo pojednostavniti, konkretizirati i provesti namjesto da zauvijek ostanu popis nečijih neostvarenih i neostvarivih želja?

Projekti koji se već godinama opravdavaju europskim birokratima očito su bezvrijedni i promašeni, jer od njih hrvatski učenici nemaju koristi. Nikakve.

U svakom slučaju, od svojih šest zadaća prema postojećoj Strategiji, Carnet nije poduzeo ni ostvario ništa.

Čime se namjesto toga Carnet bavi?

Onim čime se ne bi trebao baviti i na što ne bi trebao neodgovorno trošiti novac poreznih obveznika.


VI. Carnet radi što ne treba


12. Carnet se bavi onim što mu Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije nije povjereno. Ta Strategija u drugoj cjelini (Rani i predškolski odgoj, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje), u sklopu 7. cilja (Provesti cjelovitu kurikulnu reformu) ima 6. podcilj: „Razviti digitalne obrazovne sadržaje, alate i metode korištenja informatičko-komunikacijske tehnologije u učenju i poučavanju“. O tom se u Strategiji kaže:

„Kroz programe EU-a (Sokrates, Minerva, eContent, Lifelong Learning Program – LLP) zemlje EU-a… ulažu u razvoj digitalnih obrazovnih sadržaja na svim stupnjevima obrazovanja… Iako hrvatska iskustva nisu proizvela cjelovite elektroničke sadržaje za cijeli osnovni i srednjoškolski kurikul, ona ipak nisu zanemariva. Odgojno-obrazovne ustanove i pojedinci samostalno su proizvodili potreban im sadržaj, a na nacionalnoj je razini inicijativom MZOŠ-a pokrenut Nacionalni portal za učenje na daljinu Nikola Tesla na kojem su pohranjeni digitalni obrazovni sadržaji. Na portalu se nalaze sadržaji iz matematike i fizike. Međutim, ti sadržaji pokrivaju samo dio kurikula osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja. Također, navedeni materijali nisu prilagođeni učenicima s posebnim potrebama. Stoga treba razviti digitalne obrazovne sadržaje, alate i metode za korištenja IKT-a u učenju i poučavanju te obrazovati učitelje, posebno u dijelu digitalnih kompetencija. Kao preduvjet potrebno je definirati standarde za digitalne obrazovne sadržaje, što uključuje pedagoške modele primjene IKT-a u učenju i poučavanju te modele izrade digitalnih obrazovnih sadržaja i posebno otvorenih obrazovnih resursa…“

Nakon što se razviju „standardi“ (a Carnet nije ni nositelj, ni provoditelj toga), 44. mjera u Strategiji, obrojčena kao 2.6.3., predviđa: „Izraditi digitalne sadržaje za repozitorije usklađene s kurikulnim dokumentima“. Međutim, ni ta mjera nije u djelokrugu Carneta, nego sveučilištâ, znanstvenih instituta, nakladnikâ i ostalih zainteresiranih stručnjaka.

13. Vlada Republike Hrvatske 1. ožujka 1995. osnovala je Hrvatsku akademsku i istraživačku mrežu – Carnet s tri zadaće: 1. „razvoj, izgradnja i održavanje računalno-komunikacijske infrastrukture koja će povezati obrazovne i znanstveno-istraživačke ustanove međusobno u jedinstveni informacijski sustav“, 2. „povezivanje Carnet-mreže s međunarodnim mrežama“ i 3. „razvoj i izgradnja informacijskih čvorišta i mreža“ (članak 4. stavak 1. Uredbe, Narodne novine, broj 16/95), sve uz jasnu smjernicu: „Djelatnost Carneta ne obavlja se radi stjecanja dobiti“ (članak 4. stavak 2.).

Carnet je godine 2015., bez provođenja javne rasprave, bitno proširio djelatnost, pa prema članku 4. Vladine Uredbe od 26. veljače 2015. (Narodne novine, broj 23/15) i prema članku 9. Statuta od 17. srpnja 2015., osim te tri, sada ima još 16 (slovima: šesnaest) drugih djelatnosti! No, ni među njima se ne spominju digitalni obrazovni sadržaji.

Carnet nije ni u Sudskom registru zabilježen kao nakladnik knjiga, u tiskanom ili elektroničkom obliku, ili otkupljivač digitalnih obrazovnih sadržaja. „Ostala izdavačka djelatnost“ za koju je Carnet sada registriran, ne dopušta mu objavljivanje tiskom ili na internetu knjiga, zvučnih knjiga, učila, udžbenika, radnih bilježnica, vježbenica, zbirka zadataka, atlasa, rječnika, enciklopedija.


VII. Nedefiniran pojam DOS-a


14. Iako se pojam „digitalni obrazovni sadržaj“ spominje u mjeri 2.6.3. Strategije, on zapravo ni u njoj ni drugdje nije definiran. Uzalud je tražiti definiciju što je to „digitalni obrazovni sadržaj“. Nema odgovora ni ako se taj pojam prevede na engleski: „digital training content“.

Na engleskom postoji pojam OER – open educational resources. On je preveden na više jezika: slovački otvorené vzdelávacie zdroje, slovenski viri za prosto izobraževanje, poljski otwarte zasoby edukacyjne, ruski открытые образовательные ресурсы (ООР), talijanski risorse didattiche aperte, francuski ressources éducatives libres (REL), kastilski recursos educativos abiertos (REA). Nosiva imenica su sredstva ili resursi (a ne sadržaji), nosivi opisni pridjev otvoren (a ne digitalan), a nosivi posvojni pridjev potječe od imenicâ edukacija (na engleskom, poljskom, francuskom i kastilskom), odnosno didaktika (na talijanskom). No, „edukacija“ se na hrvatskom ne može svesti na obrazovanje, mora uključivati i odgoj. Tako se pokazuje da pojam „digitalni obrazovni sadržaj“ nikako ne odgovara pojmu „open educational resources“.

Engleska riječ resource potječe od francuske ressource i znači: izvor (potpore ili pomoći), sredstvo, bogatstvo, zaliha, pomoć; u prenesenom smislu: duševna snaga, utočište, okretnost, snalažljivost, sposobnost, spretnost.

Prema engleskoj Wikipediji, „otvoreni odgojno-obrazovni izvori“ (OOI) slobodno su (besplatno) dostupne, otvoreno licencirane (autorski nezaštićene tvorevine) isprave i mediji koji služe za poučavanje, učenje i ocjenjivanje, kao i u istraživačke svrhe. Oni su vodeći smjer razvoja u odgoju i naobrazbi na daljinu (u području otvorenoga učenja na daljinu) kao posljedica pokreta otvorenosti naobrazbe. Ne postoji ujednačena uporaba oblika otvorenih datoteka u OOI-u. Razvoj i promicanje otvorenih odgojno-obrazovnih izvora često je potaknuto željom da se osiguraju alternative ili poboljšaju odgojno-obrazovni uzorci.“

15. Carnet je 7. lipnja 2016. donio Plan rada za 2016. godinu, u kojem se ne spominju „digitalni obrazovni sadržaji“. Dakle, ova nabava nije bila planirana ni sredinom godine. Plan rada za 2017. nije dostupan.

16. Na Carnetovim mrežnim stranicama može se naći Prijedlog kriterija i preporuka za izradu kvalitetnih digitalnih obrazovnih sadržaja. Riječ je o PDF-u opsega 14 stranica koji je napravljen 15. prosinca 2015. Nema naznake tko ga je sastavio, tko recenzirao, je li i kad prošao kakvu raspravu. U tom prijedlogu nema definicije „digitalnih obrazovnih sadržaja“.


VIII. Domet i narav otvorenih
odgojno-obrazovnih izvora


17. Zamisao otvorenih odgojno-obrazovnih izvora ima brojne radne definicije. Pojam je skovan godine 2002. na Unescovoj tribini o otvorenim tečajevima (Forum on Open Courseware) i označava „poučavanje, učenje i istraživanje gradiva u bilo kojem mediju, digitalnom ili drukčijem, koji se nalaze u javnoj domeni ili su pušteni pod otvorenom licencijom koja dopušta nenaplatni pristup, uporabu, prilagodbu i preraspodjelu drugima bez ograničenja ili s vrlo malim ograničenjima. Otvoreno licenciranje temelji se na postojećem okviru prava intelektualnoga vlasništva kakvo je određeno mjerodavnim međunarodnim konvencijama i poštuje autorstvo djela“.

Često se navodi određenje Zaklade Williama i Flore Hewlett prema kojoj su otvoreni odgojno-obrazovni izvori „sredstva poučavanja, učenja i istraživanja koji se nalaze u javnoj domeni ili su objavljeni pod licencijom intelektualnoga vlasništva koji dopuštaju slobodnu uporabu i prenamjenu. U otvorene odgojno-obrazovne izvore pripadaju gotova predavanja, nastavni materijali, moduli, udžbenici, video-uradci, testovi, programi i bilo koji drugi alati, materijali ili tehnike koji se rabe radi podupiranja pristupa znanju.“

OECD (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj) – čija Hrvatska nije članica – određuje da su otvoreni odgojno-obrazovni izvori: „digitalizirano gradivo, besplatno i slobodno ponuđeno nastavnicima, učenicima i samoukima za uporabu i ponovnu uporabu u poučavanju, učenju i istraživanju. Otvoreni odgojno-obrazovni izvori uključuju učenje sadržaja, softverske alate za razvoj, primjenu i raspodjelu sadržaja, i sredstva za provedbu kao što su otvorene ovlasti“.

Navedena određenja iznose na vidjelo neke od napetosti koje postoje u otvorenim odgojno-obrazovnim izvorima:

  • Narav: neke definicije ograničavaju otvorene odgojno-obrazovne izvore na digitalne oblike, a druge smatraju da bilo koji odgojno-obrazovni resurs može biti uključen u nju.
  • Izvor: Dok neke od definicija traže da izvor bude napravljen s izričitom odgojno-obrazovnom svrhom, drugi to proširuju uključujući bilo koje sredstvo koje se može rabiti za učenje.
  • Razina otvorenosti: Većina definicija zahtijeva da izvor bude smješten u javnom dijelu internetskoga prostora. Drugi traže da bude dostupan samo u odgojno-obrazovne svrhe, ili da isključuje trgovačku uporabu. Nasuprot tomu, Carnetova Riznica digitalnih nastavnih materijala nije javno dostupna ni otvorena.

Stoga nema smisla ulaganje javnih sredstava u „digitalne obrazovne sadržaje“ bez društvenoga suglasja te političke i pravne odluke što se s njima hoće, čemu služe, koje su im norme i koji im je odnos prema učilima koja su odobrena sukladno zakonu.


IX. Odnos učilâ i otvorenih
odgojno-obrazovnih izvora


18. Zakon o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine, broj 27/10, 57/11 i 101/13) u članku 2. određuje što su: udžbenik, dodatak udžbeniku, dopunsko nastavno sredstvo (radna bilježnica, vježbenica, zbirka zadataka, zemljopisni i povijesni atlas, multimedijska pomagala i sredstva informacijske tehnologije) i pomoćna nastavna sredstva. No, taj zakon nema skupno ime za sve te proizvode koje, da bi se mogli rabiti u školi, prema članku 56. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 87/08 – 152/14), prethodno treba odobriti Ministarstvo obrazovanja.

18.1. U Prijedlogu od 29. svibnja 2013. radi ocjene ustavnosti i zakonitosti Pravilnika o obvezatnim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima (Narodne novine, broj 65/13) udruga Nastavnici organizirano istaknula je:

„hrvatskim pravom nije određen krovni nazivnik koji bi izrekao bliži rod (genus proximum) za ‘udžbenike’ i ‘dopunska nastavna sredstva’. Možda bi, ali to je dužnost zakonodavca, pogođena riječ bila učilo, imenica srednjega roda koja znači sredstvo, pomagalo za praktičnu i zornu školsku nastavu (Rječnik hrvatskoga jezika, ur. Jure Šonje, Zagreb, 2000., str. 1290). Nakladnici i knjižari rabe izraz udžbenički komplet, iako to podrazumijeva da se učilo za pojedini predmet uvijek sastoji od više dijelova /radi veće zarade oni bi to i željeli/. No, za mnoge predmete propisano je da je dovoljan samo jedan knjižni naslov (udžbenik) pa među trgovcima rašireni pojam ‘udžbenički komplet’ nije prikladan. Radi jasnoće, zakonodavac bi morao normirati zajednički nazivak za radne materijale koji su obvezni u nastavi“ (str. 8–9).

Zakonodavac to još nije utvrdio.

18.2. Predmet nadmetanja koje je Carnet otvorio 18. studenoga 2016. jest:

  1. „nabava usluge izrade otvorenih digitalnih obrazovnih sadržaja (DOS) za matematiku, kemiju, fiziku, biologiju za 7. i 8. razred osnovne škole te 1. i 2. razred srednje škole (opće gimnazije), a koji pokrivaju cjelokupne kurikule ili nastavne programe te nastavne planove navedenih predmeta za navedene razrede koji su vrijedeći u trenutku potpisa ugovora u sklopu ovoga predmeta nabave i“
  2. „izrada priručnika za primjenu DOS-a za nastavnike, revidiranje DOS-ova i priručnika za nastavnike sukladno rezultatima evaluacije korisnika i projektnoga tima te eventualnim promjenama kurikulâ odnosno nastavnih programa, pružanje druge razine potpore za korištenje DOS-eva te edukacija naručitelja i edukatora za korištenje izrađenih DOS-eva i priručnika za nastavnike“ (točka 2.1., str. 4).

Dakle, Carnet je naručio digitaliziranu inačicu učila, pa i priručnika za učitelje, a ne dopunski izvor znanja!

18.3. Prvi Carnetov uvjet ponovo je neživotan, nestvaran, nedopušten, pravno nemoguć, ništavan, neodređen, neodrediv i nepoznat jer sadržava budući uvjet, da digitalni obrazovni sadržaji pokrivaju cjelokupne uputnike ili nastavne planove i programe pojedinoga predmeta koji će biti na snazi na dan potpisa ugovora, nakon izbora ponuditelja na tom nadmetanju. Kako itko može unaprijed znati koji će nastavni plan i program ili uputnik biti na snazi nakon završetka nadmetanja? U Carnetu očito nisu naučili lekciju Zašto Carnet prejudicira Ministrove odluke o prijedlozima uputnika?. Ili ne razumiju načelo vladavine prava prema kojem se mogu primjenjivati samo pravila koja su trenutačno na snazi, a ne ona koja će tek biti utvrđena, odnosno možda biti utvrđena.

18.4. Udžbenik je, prema određenju iz članka 2. točke 2. Zakona o udžbenicima, nastavno sredstvo koje „služi učenicima kao jedan od izvora znanja za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ciljeva utvrđenih nacionalnim i predmetnim kurikulom“. Digitalni obrazovni sadržaji koje je Carnet naručio da „pokrivaju cjelokupne kurikule ili nastavne programe“ ne bi bili ništa drugo nego učila u elektroničkom obliku. Time Carnet preko noći želi postati nakladnik udžbenikâ, otkupljujući prava od nakladnikâ tiskanih udžbenika. Zabrinjavajuće je ako iza svega stoji zamisao o monopolističkom položaju Carneta na tržištu učilâ.


X. Digitalnom zrelošću protiv dozrijevanja


19. Naručitelj digitalnih obrazovnih sadržaja posve je ispustio iz vida nužnu odgojnu sastavnicu poučavanja i učenja Biologije, Fizike, Kemije i Matematike u dječjoj dobi od 12 do 16 godina. Obrazovanje bez odgajanja, posebice u tim godinama, štetno je, a ne korisno.

20. Naprotiv, namjesto ljudskoga dozrijevanja i zrelosti, kao osnovne svrhe školskoga sustava, Carnet nudi i zagovara „digitalnu zrelost školâ“ (16.6.2016., 21.10.2016., 19.12.2016.), a to je pogrješan nadomjestak, loš surogat za temeljnu školsku djelatnost, tj. odgajanje, duhovni i umni rast, činjenje učenika zrelijim. Tako se temeljni cilj odgoja – zrelost ljudske osobe, napušta preprogramirajući sustav da bude sam sebi svrhom u što većoj digitalizaciji.

Da prijenos svrhe i smisla pri tom bude postupan i što neprimjetniji, zadržavaju se ključne riječi poput zrelosti, ali im se iznutra mijenja značenje. Zrelost je, naime, 1. osobina onoga tko je zreo; 2. odraslost, stanje potpuno razvijena organizma; 3. dozrelost, zrelina, zreloća; 4. stanje ploda na vrhuncu prirodnoga ciklusa; 5. obilježje ili odlika onoga što je zrelo; 6. visok stupanj umnoga razvoja. Stoga u hrvatskom jeziku škola, pravna osoba, ustanova, zgrada, ne može biti „zrela“, niti dosegnuti „zrelost“, pa ni u prenesenom smislu. To je nasilje nad hrvatskim jezikom.

21. U Carnetu ističu da su digitalno zrele one škole koje su „na visokom stupnju integriranosti informacijsko-komunikacijskih tehnologije u život i rad škole“. Stoga Carnet „razvija okvir digitalne zrelosti škola, dokument koji definira područja i razine digitalne zrelosti školâ“ (19.12.2016.).

22. Hrvatski je odgojno-obrazovni sustav u 2016. doživio najezdu šupljih okvira. Uz započeti, a neizgrađeni Hrvatski kvalifikacijski okvir, u prethodnoj, prijestupnoj godini salijetali su nas: 1. Okvir nacionalnoga kurikula, 2. Okvir vrjednovanja procesa i ishoda učenja, 3. Okvir poticanja i prilagodbe iskustava učenja te vrjednovanja postignuća djece i učenika s poteškoćama, 4. Okvir poticanja iskustava učenja i vrjednovanja postignuća darovite djece i učenika, 5. Okvir digitalne zrelosti škola i 6. Okvir za digitalnu kompetenciju korisnika u školi: učitelja/nastavnika i stručnih suradnika, ravnatelja i administrativnoga osoblja. (Kad već mahom toliko toga prevode s engleskoga, za framework bi bolja istovrijednica bila okosnica, jer je okvir već zauzet kao istoznačnica za frame.)

23. Ni jedan od tih pet „okvira“ ne obvezuje, nije stupio na snagu niti je objavljen u Narodnim novinama. No, ta sitnica odgovorne u Carnetu očito ne zabrinjava, pa spokojno ističu: „Hrvatski okvir digitalne zrelosti škola sastoji se od pet područja i pet razina digitalne zrelosti škola.“ Razine su: „digitalno neosviještene, digitalne početnice, digitalno osposobljene, digitalno napredne i digitalno zrele“. I nastavljaju: „Da bi škola bila sigurna na kojoj je razini digitalne zrelosti, treba provesti propisani postupak vrjednovanja u skladu s okvirom digitalne zrelosti škola.“ Tko je „propisao“ taj okvir digitalne zrelosti? – Nitko. Kakvu je on stručnu i javnu raspravu prošao? – Nikakvu. Carnet čak vrluda između toga kako se on točno zove, to jest stoji li u naslovu te isprave pridjev „hrvatski“ ili ne stoji.

24. Nije objavljeno na kojim se potrebama, izazovima, raščlambi i projekciji temelji taj „okvir“, nego samo da su mu prijedlošci Europska okosnica za digitalno sposobne odgojno-obrazovne ustanove i irski Putokaz elektroničkoga učenja. Doista zabrinjava što u Carnetu ili ne znaju dobro prevoditi, ili ne znaju razlikovati digitalnu opremljenost i uhodanost od „zrelosti“, koja priliči samo biljkama, životinjama i čovjeku, a ne i ustanovama.

25. Neprihvatljivo je polazište Okvira digitalne zrelosti škola da se škola „više ne oslanja samo na entuzijastične pojedince“ (19.12.2016.), jer cijeli ostatak Okvira potvrđuje da je u toj tvrdnji „samo“ suvišna riječ i da je pravi smisao Okvira očit bez te alternative. Okvir zapravo ne predviđa oslanjati se na entuzijastične pojedince, njih se ne gleda kao stupove, pa ni kao krijesnice, jer razina digitalne ponude jednostavno nije ni zamišljena kao pomoć da budu još entuzijastičniji. Okviru trebaju nemaštoviti, podatni, nepoduzetni, čiju umnost nadomješta računalna moć i programiranost.

Odustajanje od izvrsnih učitelja znači sustavno zatiranje onoga što u sustavu najviše vrijedi. Digitalizirane učionice, kabineti, zbornice i hodnici sami po sebi ne mogu biti prostori entuzijazma, a odricanje od oduševljenih pojedinaca nije put da entuzijazam zahvati cijeli kolektiv ni ustanovu. Upravo suprotno, takav je pristup – put umrtvljenju školstva.

To vodi u uravnilovku, obezvrjeđuje, robotizira, dehumanizira, obeshrabruje, ne poštuje i ne vrjednuje marne i zauzete učitelje koji su kralježnica hrvatskoga školstva, odgoja i prosvjete. Naprotiv, takvim se izričajima šalje jasna poruka da hrvatskomu odgojno-obrazovnom sustavu ne trebaju iznadprosječni, uspravni, pošteni, nepodmitljivi, hrabri, odlučni, samozatajni i požrtvovni učitelji, nego samo računalni operatori.

26. Naručivanjem digitalnih obrazovnih sadržaja Carnet zapravo želi u Hrvatskoj uvesti e-školu za koju nema preduvjeta: učitelja, održavatelja sustava i novaca za nabavu potrebne opreme. Zamisao nije zaživjela ni u razvijenim zemljama, kao što je Njemačka. U ozbiljnijim istraživanjima ističe se kako uporaba suvremene tehnologije u odgoju i obrazovanju ne rezultira širim i dubljim znanjima. Stručnjaci, osim toga, ponavljaju da treba izbjegavati pretjeranu uporabu računala u dječjoj dobi, jer šteti razvoju mladih mozgova.[2]


XI. Zaključci


27. Iza nasilničkoga pokušaja Cjelovite uputnične reforme stoji i skupina u Carnetu ili interesna skupina koja je instrumentalizirala Carnet, a koja bi – podmićeno, zavedeno ili uvjereno – htjela ispuniti želju jedne međunarodne tvrtke da hrvatska država postane kupac na veliko, a hrvatska zemlja stovarište njezinih tableta.

28. U osmišljavanju toga pothvata stratezima se postavilo pitanje čime popularizirati, „opravdavati“ i prikriti trošak te čime napuniti pločasta računala, a da to učenicima već nije dostupno na mreži, kućnom računalu, pametnom telefonu, dlanovniku ili mobitelu? Smatrali su da su se domislili ulaganjem u „podizanje kakvoće nastave iz STEM-područja“. Ali znanje iz prirodoslovlja i razvijanje logičnoga mišljenja, računanje i razumijevanje prirodnih zakona ne ulijeva se samo od sebe, ni pomoću pojednostavnjenih virtualnih prikaza, nego entuzijazmom učiteljâ, motiviranošću učenikâ, zornošću i opipljivošću pokusâ i sudjelovanjem u njima. Dakle, redom onim što gola informacija u digitalnom obliku ne može pružiti.

29. Neodgovorno je nastaviti po starom, tvrditi da se mora nastaviti jer je obećano europskim činovnicima i skrivati se iza potpisa bivšega dužnosnika koji je ovaj pothvat proglasio ništa manje nego „projektom od strateškoga interesa“, bez provedena savjetovanja, bez mišljenja javnosti, bez strukovnoga suglasja, bez održane rasprave u najvišem predstavničkom tijelu građana i bez pribavljena odobrenja nositelja zakonodavne vlasti i skrbnika Državne riznice.

30. Stoga je kupnja digitalnih obrazovnih sadržaja pod kodnim imenom 33-16-VV-OP – promašaj i rasipništvo.

31. Osim ravnatelja i upravnoga vijeća, odgovornost za stanje u Carnetu snosi njegov osnivač, Vlada Republike Hrvatske, koja bi nad njim trebala obavljati nadzor putem Ministarstva znanosti i obrazovanja. No, Vlada i Ministarstvo to ne čine. Ne postoje objavljeni pravorijeci Ministarstva ili Vlade o prihvaćanju ili odbijanju Carnetovih izvješća o radu za 1998. i 1999., 2000., 2001. i 2002., 2003., 2004., 2005., 2006., 2007., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016., ni naznaka da se Ministarstvo o njima očituje. A članci 16. Vladinih uredaba od 1. ožujka 1995. i 26. veljače 2015. i članak 27. Carnetova statuta od 17. srpnja 2015. o obvezi Upravnoga vijeća da podnose godišnje izvješće o radu Carneta Ministarstvu znanosti i obrazovanja pretpostavljaju i pravo na povratnu informaciju Upravnomu vijeću i cijeloj ustanovi kako osnivač ocjenjuje njezin rad.

32. Ravnatelja i peteročlano Upravno vijeće Carneta imenuje ministar znanosti i obrazovanja, sukladno članku 15. stavku 2. i članku 18. stavku 3. Statuta Hrvatske akademske i istraživačke mreže od 17. srpnja 2015. Ne postoji javno dostupan očevidnik s podatcima do kada traje mandat članovima upravnih vijeća ustanova koje imenuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

33. Od 26. rujna 2016. Carnet nema ravnatelja, nakon što je dosadašnjemu istekao mandat, a novi još nije imenovan. Sve što se u međuvremenu zbiva u Carnetu, odvija se u razdoblju prijelazne uprave, obnašateljâ dužnosti, koji prema logici stvari ne bi smjeli započinjati nove pothvate kakav je izrada otvorenih digitalnih obrazovnih sadržaja.

34. U svakodnevnu govoru i u pravu izrazi dobar domaćin i pažnja dobra domaćina označavaju stupanj pozornosti koji se zahtijeva u okviru upravljačke djelatnosti domom i domovinom, svakom kućom, okućnicom i kućanstvom. To u Carnetu i nad Carnetom ne postoji, iako je inače općeprihvaćen standard: prema Justinijanovu zborniku građanskoga prava „brižan otac obitelji“ (diligens pater familias), engleski „razuman čovjek“ (a reasonable man) ili „dužna skrb i mar razborita gospodarstvenika“ (due care and diligence of a prudent businessman); njemački „dobar kućanik“ (guter Haushälter) i „brižnost uredna trgovca“ (Sorgfalt eines ordentlichen Kaufmanns), francuski „dobar otac obitelji“ (bon père de famille) i „marljivost promišljena trgovca“ (diligence d’un commerçant avisé), poljski „razborit čovjek“ (rozsądny człowiek) i „skrbnost savjesna trgovca“ (staranność sumiennego kupca), itd.

35. Sve opisano pokazuje iznimno lošu i pogubnu praksu javnih politika u Hrvatskoj. Državna se vlast postojano ponaša kao loš gospodar, nemaran domaćin, suprotno pravilima struke, javnoga morala, odgovornosti u javnom prostoru, a takvo gospodarenje javnim sredstvima nije radi zajedničkoga dobra, ni u skladu s probitcima hrvatskoga naroda, države i nacije.


Prilog I. Rasipnička kuća


36. Prema Izvršenju Državnoga proračuna Republike Hrvatske za 2015. godinu, Posebni dio, po proračunskim korisnicima, Ekonomska klasifikacija (podatci o izvršenju u 2016. još nisu objavljeni) porezni su obveznici uplatili Carnetu:

Bruto plaće za redovit rad                                          18.470.268,21 kn

Ostali rashodi za zaposlene                                            163.100,57 kn

Naknade troškova zaposlenima                                   1.764.780,30 kn

Naknade troškova osobama izvan radnoga odnosa     1.045.573,23 kn

Intelektualne i osobne usluge                                      6.509.596,50 kn

Zbrojeno                                                                    27.953.318,81 kn

Dakle, 28 milijuna kuna!

37. No, tu se tek otvara škrinja nedoumica. Prema Izvješću Povjerenstva za unaprjeđenje reforme odgoja i obrazovanja od 3. studenoga 2016. (str. 4) ti se izdatci odnose na 110 zaposlenika Carneta u 2015. godini. Međutim, na službenoj Carnetovoj stranici O nama stoji da Carnet ima „139 zaposlenih i oko 20 vanjskih suradnika“ (zadnja izmjena 21. studenoga 2016.), a na stranici Opći podatci stoji da Carnet ima „141 zaposlenika“ (zadnja izmjena 12. siječnja 2017.). U razgovoru za T-portal 24. siječnja 2017. obnašatelj dužnosti Carnetova ravnatelja Zvonimir Stanić rekao je: „Carnet je za potrebe učinkovite provedbe projekta [e-Škole] zaposlio još 28 osoba. […] Provedba projekta e-Škole započeta je u ožujku 2015. pa smo sada u visokoj fazi realizacije“.

Kada je i po čijem dopuštenju angažirano dvadeset vanjskih suradnika i zaposleno još tridesetak ljudi?

I koliko točno: 29, 31 ili 28?

Ako su oni zaposleni s početkom provedbe projekta u ožujku 2015., zašto je u jesen 2016. Carnet Šustarovu Povjerenstvu priopćio da je na kraju 2015. imao samo 110 zaposlenika?

Posebice ako je neprijeporno da se cijeli projekt, pa i zarade tih pedesetak dodatnih ljudi, sufinancira iz Državnoga proračuna?

38. Ako je Carnet, kako stoji u Izvješću Šustarova povjerenstva, u 2015. imao 110 zaposlenih, a njima je za redovit rad isplaćeno 18,5 milijuna kuna bruto (na što je još plaćeno 3,2 milijuna kuna doprinosa na plaće), to znači da je prosječna plaća za redovit rad u Carnetu bila 167.911,50 kn godišnje, tj. mjesečno 13.992,63 kn. Kad se odbije doprinos za mirovinsko osiguranje, tadašnji porezi i prirez, Carnetov zaposlenik bez djece, s prebivalištem u Zagrebu, primao je prosječno 8.996,32 kn neto.

U istom je razdoblju prosječna mjesečna isplaćena neto-plaća u Hrvatskoj u usporedivim djelatnostima bila višestruko manja:

Djelatnost Prosječna mjesečna neto-plaća u Hrvatskoj 2015. U Carnetu istodobno
Uredske djelatnosti 4.693 kn +92 %
Tiskarstvo 5.347 kn +68 %
Prosvjeta 5.532 kn +63 %
Knjižničarstvo 5.654 kn +59 %
Javna uprava 6.129 kn +47 %
Zdravstvo 6.720 kn +34 %
Nakladništvo 6.800 kn +32 %
Informacije i komunikacije 8.052 kn +12 %
Bankarstvo 8.119 kn +11 %
Telekomunikacije 8.945 kn +1 %

Osim neto-plaće, svaki Carnetov zaposlenik u prosjeku je godišnje primio po 1.482,73 kn božićnice, uskrsnice ili regresa za godišnji odmor.

Zatim je primio prosječno 16.043,48 kn godišnje ili 1.336,96 kn mjesečno naknade za službena putovanja, prijevoz, dnevnice, odvojen život i seminare.

Sveukupno, u prosjeku mjesečno 10.456,84 kn na ruke svakomu zaposleniku!

Osim toga, Carnet je osobama, koje nisu njegovi radnici, za intelektualne usluge po svakom svojem zaposleniku platio godišnje 9.505,21 kn ili mjesečno 792,10 kn. Također je po svakom zaposleniku platio 59.178,15 kn godišnje ili 4.931,51 kn mjesečno za intelektualne i osobne usluge, pri čemu nije jasno je li i koliki dio toga plaćen samim zaposlenicima ili s njima povezanim osobama. Sve to o trošku Državnoga proračuna. Za rezultate koji na tržištu ne vrijede ni približno toliko.


Prilog II. Nakladnici učilâ u digitalizaciji


39. Dana 1. lipnja 2014. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa objavilo je Konačne liste odabranih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava prema odabiru stručnih aktiva u osnovnim i srednjim školama. Kad se zbroje svi podatci, dobiva se da su tržišni udjeli pojedinih nakladnika tada bili kako je navedeno u tablicama koje slijede. A budući da su osnovnoškolska učila dvaju nakladnika digitalno dostupna, njihovim se zbrojem dobiva i postotak koliko učenika ima na raspolaganju svoja učila i u digitalnom obliku.

Udjeli se od lipnja 2014. nisu mijenjali, ali su se neki nakladnici spojili: Profilu se pripojio Klett, a Elementu Neodidacta.

Sedmi razred osnovne škole

Predmet Biologija Fizika Kemija Matematika
Učenikâ 43.486 43.187 43.252 43.094
Alfa 8.321 6.602 7.584 8.032
Profil 18.039 9.722 14.587 24.600
Školska knjiga 17.126 26.863 21.081 10.462
Alfa 19 % 15 % 17 % 19 %
Profil 42 % 23 % 34 % 57 %
Školska knjiga 39 % 62 % 49 % 24 %
Digitalno dostupno 81 % 85 % 82 % 81 %

Osmi razred osnovne škole

Predmet Biologija Fizika Kemija Matematika
Učenikâ 45.105 44.610 44.822 44.762
Alfa 9.671 6.782 7.658 9.627
Profil 13.870 9.387 15.203 23.935
Školska knjiga 21.564 28.441 21.961 11.200
Alfa 21 % 15 % 17 % 22 %
Profil 21 % 21 % 34 % 53 %
Školska knjiga 48 % 64 % 49 % 25 %
Digitalno dostupno 79 % 85 % 83 % 78 %

Prvi razred gimnazije

Predmet Biologija Fizika Kemija Matematika
Učenikâ 13.578 13.841 13.687 13.831
Alfa 7.658 6.579 2.094 0
Element 0 0 0 10.532
Neodidacta 0 1.465 0 0
Profil 2.367 1.803 8.397 1.089
Školska knjiga 3.553 3.994 3.196 2.210
Alfa 56 % 48 % 15 % 0 %
Element 0 % 0 % 0 % 76 %
Neodidacta 0 % 10 % 0 % 0 %
Profil 18 % 13 % 61 % 8 %
Školska knjiga 26 % 29 % 24 % 16 %

Drugi razred gimnazije

Predmet Biologija Fizika Kemija Matematika
Učenikâ 13.446 13.862 13.652 13.540
Alfa 4.930 6.158 2.073 0
Element 0 0 0 10.286
Neodidacta 0 1.766 0 0
Profil 4.097 1.885 6.907 1.085
Školska knjiga 4.419 4.053 4.672 2.169
Alfa 37 % 44 % 15 % 0 %
Element 0 % 0 % 0 % 76 %
Neodidacta 0 % 13 % 0 % 0 %
Profil 30 % 14 % 51 % 8 %
Školska knjiga 33 % 29 % 34 % 16 %

Dodatak I. Carnetov prvi komentar


40. Gornji sam tekst 25. siječnja 2017. dostavio Zvonimiru Staniću, obnašatelju dužnosti ravnatelja Hrvatske akademske i istraživačka mreže, kako se Carnet službeno zove, da se može očitovati, osobito o točnosti svih iznesenih činjenica. Popratno sam napisao:

„Poštovani gospodine Staniću,

Proteklih devet mjeseci niste ozbiljno uzeli u obzir ono na čem ste mi bili zahvalili i što ste bili najavili proučiti.

Šaljem Vam novu studiju. Napisana je poodavno, i od tada malo dopunjena, a s njom nisam htio izlaziti u javnost ne želeći ni pomagati ni štetiti bilo čijoj kandidaturi za čelnika Carneta. [Natječaj je bio raspisan 25. listopada 2016., novi ravnatelj još nije proglašen.]

Kanim je učiniti javno dostupnom u subotu 28. siječnja.

Rado ću ispraviti sve što je u njoj mojom neobaviještenošću možebitno činjenično netočno.

Želim Vam svako dobro!“

41. Dosadašnji čelnik Carneta potvrdio je 26. siječnja 2017. da u tekstu nema netočnosti.

„Poštovani gospodine Radelju,

Kao što ste i sami upoznati, pilot-projekt e-Škole nalazi se u visokoj fazi provedbe. Naš cjelokupni tim, zajedno s projektnim partnerima ulaže veliki trud i napor u pravodobnu provedbu projektnih aktivnosti. Iznimno nam je stalo ostvariti uspješne rezultate u pilot-projektu kako bismo mogli nastaviti s provedbom ovoga projekta na još široj razini (s više uključenih škola).

Svaka potpora stručne, ali i opće javnosti nam je iznimno važna, stoga Vam još jednom zahvaljujem na konstruktivnim prijedlozima vezanim uz projekt čiji je konačni cilj poboljšanje obrazovnoga sustava. Kolege koje sudjeluju u provedbi pilot-projekta upoznate su s Vašim stajalištima te uvažavaju njihovo značenje i korist za njegovu provedbu.

Zvonimir Stanić, o. d. ravnatelja Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet“


[1] Usp. Šime Šuljić, Mijenja li uporaba računala nužno nastavu, Matematika i škola (Zagreb), 10 (2008.) 47, str. 88–90;

Children, Adolescents, and the Media, Pediatrics, 132 (2013.), vol. 132;

Ensuring the Quality of Digital Content for Learning Recommendations for K12 Education, SETDA Policy Brief, prepared in partnership with Foresight Law + Policy, March 2013.;

Michael Trucano, A few myths and misconceptions about digital teaching and learning materials in Africa (30.9.2013.);

Mari Hysing – Ståle Pallesen – Kjell Morten Stormark – Reidar Jakobsen – Astri J. Lundervold – Børge Sivertsen, Sleep and use of electronic devices in adolescence, results from a large population-based study, British Medical Journal Open, 5 (2014.) 1;

Cindy May, A Learning Secret: Don’t Take Notes with a Laptop, Scientific American (3.6.2014.);

Šime Šuljić, Grlom u ajpede (2.12.2014.);

Dubravka Salopek Weber, Digitalni materijali u nastavi fizike, prezentacija (18.4.2015.);

Šime Šuljić, Promašaj zvan ICT curricula (4.3.2015.);

Ivan Novosel, Promašaj zvan ICT Curricula (3), (10.3.2015.);

Martis, Promašaj zvan ICT curricula (4) Predmetno područje: Hrvatski jezik, (16.3.2015.);

Students, Computers and Learning, Making the Connection, OECD, 2015., 204 str.

[2] Usp. Nicholas Carr, Zaglupljuje li nas Google?, Europski glasnik (Zagreb), 14 (2009.) 14, str. 529–538;

Nicholas Carr, Plitko : što Internet čini našem mozgu, Zagreb: Jesenski i Turk, 2011., 325 str.;

Susan Greenfield, iPad još ne treba dati učenicima jer može štetiti razvoju mozga (20.9.2013.);

Nicholas Carr, Stakleni kavez : kako računala mijenjaju nas, Zagreb: Jesenski i Turk, 2016., 271 str.;

Goran Šimić, Istraživanja pokazala: Od računala u nastavi više štete nego koristi (2.9.2016.): „Mnogi se profesori žale da primjena računala u nastavi pridonosi smetenosti učenika i njihovoj neusredotočenosti na predavanje. Suprotno tomu, zagovaratelji primjene računala u nastavi drže da su za dosađivanje i pomanjkanje učeničke koncentracije odgovorni predavači i njihova nezanimljiva predavanja. Činjenica je da još uvijek ne postoje valjani rezultati i pokazatelji kako zapravo računala u nastavi utječu na učenike i njihovo praćenje nastave. […] prijenosna računala na neki način otežavaju učenicima i studentima da zapamte što su upravo čuli i/ili naučili na predavanju. […] učenici teže mogu razumjeti složene ideje i pojmove dok su usredotočeni na zapisivanje bilješki na računalu. U tom smislu, zapisivanje rukom pokazalo se boljim i učinkovitijim načinom […]. Uporaba računala u nastavnim programima na školama i fakultetima bi trebala biti svedena na razumnu mjeru o kojoj bi trebali odlučiti predavači nastavnici“;

Goran Šimić, Računala ne mogu nadomjestiti kvalitetne nastavnike i profesore (4.10.2016.): „Gotovo sva dosadašnja istraživanja potvrđuju kako povećano korištenje računala u nastavi ne može nadomjestiti kvalitetne nastavnike i profesore. Za uspješno učenje i općenito napredak djece u svladavanju novih zadataka i životnih situacija nije dovoljno suhoparno prenošenje činjenica, što se može postići i pomoću računala i interneta. Svako učenje sadržava i odgojnu sastavnicu, a za to je potreban učitelj koji je kvalitetan i kao osoba, jer takav učitelj nije puki bezosjećajni nositelj ili prenositelj informacija (kao npr. elektronički mediji), nego je i osoba koja djecu odgaja, voli i uči ih vrjednotama. Učenik osjeti i usvaja vrijednosti i kroz neverbalnu komunikaciju. Nažalost, moj je dojam da baš taj pedagoški aspekt učenja s vremenom postaje lošiji jer sve više slabi povezanost između učenika i učitelja. Još donedavno se ta povezanost mogla opisati i kao privrženost, dok smo u današnje vrijeme sve više svjedoci porasta nasilja učenika prema učiteljima. U tom je možda bit i sam korijen problema koji zasigurno ne će moći nadomjestiti veće korištenje računala, baš suprotno. Jedna od najvažnijih negativnih općih posljedica uporabe računala je smanjivanje socijalnih aktivnosti i interakcija. Kao glavne mane uporabe računala u učionici većina dosadašnjih istraživanja navodi ometanje pažnje, kao i opasnost od korištenja računala za druge stvari. Dobro je dokumentirano i da pretjerana uporaba računala smanjuje vještinu izražavanja, kao i grafomotorike. Opasnost predstavlja i činjenica da je internet pun nepouzdanih izvora. Osobno mislim da učenici ne smiju biti prepušteni sami sebi, niti ih treba učiti da će im računala riješiti sve probleme. Uvijek im treba objasniti kontekst i što se u okviru tog konteksta od njih očekuje. Učenje je puno složeniji proces od pukoga pamćenja činjenica, ono mora biti učenje s razumijevanjem, a da bi bilo takvo mora biti strukturirano, jer je takva biološka narav naših sustava pamćenja. Tu činjenicu odražava američka sveza ‘building blocks of knowledge’ – novo znanje se mora logično nadovezivati i nadograđivati na ono prethodno usvojeno. To nije jednostavno postići, pogotovo kroz dulja vremenska razdoblja i kod nenadzirana učenja, tj. kada ne znamo na koje ćemo postojeće znanje povezati ono novo koje želimo podučiti. […] znanje nije obavijest ili suhoparni podatak. Neka obavijest ili podatak postat će znanje tek kada ga učenik bude mogao najprije tumačiti, a zatim nakon nekoliko ponavljanja i ugraditi tako da postane postojana u njegovom vlastitom mentalnom okruženju, za što su potrebna tri do pet ponavljanja u razdoblju od šest do osam tjedana. Tek će tada ovako usvojeno znanje biti moguće iskoristiti u bilo kojoj budućoj prilici za rješavanje nekoga konkretnoga problema ili pak usvajanje još složenijega ili apstraktnijega poimanja“;

Katharina Zweig, Die digitale Schule muss reifen, VDI-Nachricten, Ausgabe 45, 10. November 2016: „Grundsätzlich ist digitale Bildung mehr als nur der Einsatz von Apps und E-Books. Bis 2030 könnten Sensoren Schüler beim Lernen beobachten und gezielt Hilfsmaßnahmen anbieten. […] Manche behaupten, man könnte den Menschen teilweise ersetzen, Pädagogen hingegen sagen, dass der Mensch zum Lernen den Menschen braucht. Ich glaube, dass es eher unterstützende Systeme sein werden und wir darauf achten müssen, inwieweit wir algorithmische Entscheidungen im Schulunterricht haben wollen. […] Eine entscheidende Frage ist auch: Wer sorgt für die Qualität der Algorithmen? […] Bundesbildungsministerin Johanna Wanka stellt den Ländern 5 Mrd. € zur Verfügung, um die Digitalisierung an den Schulen voranzutreiben. Das sind rund 125 000 € pro Schule. Mit der einmaligen Ausstattung der Schulen ist es aber nicht getan. Man braucht Fachleute, die administrieren. Wissenschaftler warnen vor dem zu frühen Einsatz digitaler Schulmedien. Wir dürfen nicht vergessen, dass Menschen zunächst einmal haptische Wesen sind und dass wir uns mit uns selbst und unserer Umwelt beschäftigen sollten, bevor wir uns in virtuelle Welten begeben. Dabei befinden wir uns in einer Zwickmühle: Kinder haben direkten Zugang zu digitalen Medien, eine Welt, in der sie sich gerne und oft bewegen; andererseits brauchen sie Zeit, um die echte Welt zu begreifen. Wir müssen von Anfang an die Medienkompetenz schulen. Junge Menschen haben aber ein sehr naives Verständnis von dem, was auf Webseiten geboten und angeboten wird. Auch haben sie wenig Ahnung davon, wie guter Journalismus funktioniert. Es kommt auf die Stärkung der Persönlichkeit, auf Kommunikationstraining, das richtige Recherchieren von Informationen und die Vermittlung von Werten. Ich meine nicht, dass Eile geboten ist, jeden Schüler sofort mit Hardware auszustatten.“

Jeff Guo, Giving children computers basically does the opposite of what you expect (14.12.2016.)

mr. Petar Marija Radelj

mr. Petar Marija Radelj

Teolog, arhivist, prevoditelj i urednik knjiga.
mr. Petar Marija Radelj

Latest posts by mr. Petar Marija Radelj (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Zašto Carnet prejudicira Ministrove odluke o prije... Dana 25. travnja 2016. članovima Izvršnoga povjerenstva javne ustanove Hrvatske akademske i istraživačke mreže: ravnatelju Zvonimiru Staniću, njegovoj...
Mjesto odgoja u Cjelovitoj uputničnoj reformi 1. Nova didaktička teorija obrogira pedagogiju Bavljenje odgojem (grčki παιδεία ) od samih je početaka ropski posao. Civilizacijski i s...
Prognani odgoj U raspravi se prikazuje važnost odgoja i problem njegova zanemarivanja u postojećoj odgojno-obrazovnoj politici, odgojnim znanostima i školstvu. Izlaž...
Blažen(k)a političarka Pedijatar primarius dr. sc. Darko Richter osvrće se na autorski tekst ministrice Blaženke Divjak: „Moj manifest. Blaženka Divjak piše za Magazin: Moj ...
Pregled isprava i rasprava o Cjelovitoj uputničnoj... Na izvoru. Snimio Igor Brautović. Cjelovita kurikulna reforma, skraćeno CKR, pojam je koji je prvi put objavljen u Radnom materijalu strategi...