»Otoci žude za naukom njegovim.« (Iz 42, 4c)

Homilije

2. nedjelja kroz godinu (A): Jaganjac

2. nedjelja kroz godinu (A): Jaganjac

Aktualne homilije, Homilije u godini A
Koja je životinja najčešća u heraldici, to jest u grbovima? Jasno, lav. Koje simbole uzimaju različite skupine? Naravno da navijači nogometnog kluba nose ime „Kohorta“, što označava vojnu postrojbu, a riječ „Torcida“ označava ubojicu bikova u španjolskim koridama… Neki će uzeti simbol stisnute šake, drugi će staviti mač ili sablju, treći vučju glavu, na istoku će to često biti zmaj koji riga vatru. A evo, simbol Isusa Krista u Bibliji jest – janje. Janje? Prisjetimo se. Prigodom izlaska iz Egipta, pripovijeda Biblija, svaka je židovska obitelj zaklala janje i njegovom krvlju poškropila dovratnike i nadvratnik svoje kuće. Kad je kritične noći anđeo zatornik prolazio Egiptom da pobije egipatske prvorođence, mimoilazio je kuće gdje je vidio krv. Janje je platilo glavom da bi židovski prv
Zar si pozvao mene?

Zar si pozvao mene?

Homilije za spomendane i svagdane
Čitanja: 1Sam 9, 1-4.17-19; 10, 1a; Ps 21, 2-7; Mk 2, 13-17 Istina je da čovjek sebe ne može vidjeti, niti u potpunosti procijeniti. Svoj lik čovjek može vidjeti samo u ogledalu, ali i to je odraz. Tko to može ocijeniti svoj karakter, svoje sposobnosti, tko to može ocijeniti svoje ponašanje? Čovjekov sud o samom sebi jest uvijek, kako se to veli, subjektivan. Jer, vjerujemo, da bismo nešto mogli dobro ocijeniti, trebamo se odmaknuti i sagledati sa svih strana. Zato se nerijetko događa da se čovjek iznenadi sudu drugih o sebi, pa ga često ne prihvaća i ne odobrava. Eto, i Bog nas tako iznenađuje. Isus danas poziva carinika Mateja da ga slijedi. Nije to bilo odmah po sebi razumljivo. Naime, što god o Isusu govorili i njegovi sljedbenici i njegovi protivnici, svi su priznali da je on
Od iskustva do svjedočenja – razmišljanje uz 2. nedjelju kroz godinu (A)

Od iskustva do svjedočenja – razmišljanje uz 2. nedjelju kroz godinu (A)

Aktualne homilije, Homilije u godini A
Dan nakon Gospodinova krštenja na Jordanu dogodio se ponovni susret s Ivanom Krstiteljem (Iv 1,29-34). Prilikom tog susreta Ivan je posvjedočio pred svojim učenicima da je on sam bio kršten Isusovom prisutnošću, to jest da se taj događaj u njega tako utisnuo da mu je obilježio cijeli život. Krstitelj praktički svjedoči kako je pustio Isusa u svoj život, što nije bilo nimalo lako, jer je i on morao proći kroz svoja traženja i iščekivanja, dvojbe i pojašnjenja, dok nije došao do potpune jasnoće glede Isusa i njegova mesijanskog poslanja. Ivan je morao proći cijeli proces prepoznavanja spasenjskih činjenica oko sebe, pa onda i uklanjanja barijera iz svojega života dok se u njemu nije dovršio proces konačne spoznaje kojom je otkrio Mesiju u Isusu iz Nazareta koji se došao krstiti. U cijelo
Nisu oni odbacili tebe, nego mene…

Nisu oni odbacili tebe, nego mene…

Homilije za spomendane i svagdane
Čitanja: 1Sam 8, 4-7.10-22a; Ps 89, 16-19; Mk 2, 1-12 Ima jedna zločesta poslovica koja otprilike ovako kaže: Hoćeš dobro? Neću. Hoćeš zlo? Hoću u obje ruke! To nekada doživljavamo od svoje djece, a takvi smo i mi i to ne baš tako rijetko. Uzaludne su opomene, uzaludna su upućivanja na loša iskustva drugih koji su tako postupali. Ne. Mi se želimo sami opeći. Eto, sličnih problema ima i Bog s nama. Takav primjer nalazimo danas u Prvoj knjizi o Samuelu. U vrijeme ovoga proroka Izraelom su u Božje ime vladali suci, dakle različite vođe, bez kraljevske časti i bez kraljevske loze. I onda su Izraelci došli proroku Samuelu – posljednjem od tih sudsamuelaca – i zatražili da im on postavi kralja, kako je u svih drugih naroda. Samuel nije bio sretan zbog te njihove želje. Govorio im je:
Kad se čini da odgovora nema…

Kad se čini da odgovora nema…

Homilije za spomendane i svagdane
Čitanja: 1Sam 4, 1-11; Ps 44, 10-11.14-15.24-25; Mk 1, 40-45 Priznajem, ponekad mi prilično zasmeta kad netko samouvjereno i s visoka tumači Božju riječ, kao što liječnici nisu sretni kad vide kako neki nadriliječnici olako govore o liječenju i lijekovima. Najčešća zloraba Božje riječi se sastoji u tome da neki samozvani tumači vjeruju i naučavaju kako samo treba s vjerom moliti i – Bog će nam dati ono što s vjerom tražimo. Pa onda nalaze primjere iz evanđelja, možda baš iz odlomka koji danas možemo čuti na misi. Dođe k Isusu gubavac i moli ga za zdravlje. Isus, ganut, uputi ga da se, prema židovskim propisima, ide pokazati svećenicima. I čovjek na putu ozdravi. Kako to samo jednostavno izgleda! Međutim danas u prvom čitanju imamo drugačiji primjer. U Prvoj knjizi o Samuelu opisuje
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša

Homilije za spomendane i svagdane
Grčka mitologija poznaje lik mladića Kairosa, koji označava prigodu koju treba na vrijeme iskoristiti. Naime, Kairos je bio veoma brz i imao je čuperak kose na čelu, a potiljak mu je bio ćelav. Tko taj čuperak nije na vrijeme uhvatio, uzaludno mu je bilo trčati za njim, jer čuperka nije bilo na potiljku. Mi kršćani, naravno, vjerujemo da nikada nije kasno za Bogom poći. Osim toga, Bog pred nama ne bježi, nego nam milosno prilazi, prigiba nam se. Međutim, Bog nas uvijek poziva sada, i naš je odnos prema Bogu uvijek sada i ovdje, jer, konačno, ne možemo znati kad će biti sljedeća prilika i hoće li je uopće biti. U tome nam je smislu veoma poučna jedna dosta poznata zgoda opisana u Prvoj knjizi o Samuelu (1 Sam 3, 1-10.19-20). Dječak Samuel je spavao u hramu. Čuo je glas koji ga je doziv
2. nedjelja kroz godinu (A): Posvećeni i sveti

2. nedjelja kroz godinu (A): Posvećeni i sveti

Aktualne homilije, Homilije u godini A
Čitanja: Iz 49, 3.5-6; Ps 40, 2.4ab.7-10; 1Kor 1, 1-3; Iv 1, 29-34 Na početku svake svoje poslanice – kako je u ono vrijeme bio običaj – Pavao redovito označava kome je namijenjena. Tako Prva poslanica Korinćanima ovako započinje: „Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten Crkvi Božjoj u Korintu – posvećenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima…“ On što mnoge kršćane jako iznenađuje svakako su atributi koje Pavao pridijeva kršćanskoj zajednici u Korintu. Naziva ih posvećenima i svetima. Svetima? Rekli bismo da ne može samo tako neki običan vjernik biti svet. Dobro, sveti su Leopold, Antun, Majka Terezija i ostali nama poznati sveci iz kalendara, a neki redoviti vjernik tek je grešnik koji svetost nikada neće i ne može dostići. A je li ona zajednica vjer
Sa zlom se ne raspravlja, s napašću se ne igra

Sa zlom se ne raspravlja, s napašću se ne igra

Homilije za spomendane i svagdane
Znamo kako je Isus već kao dvanaestogodišnji dječak živo i dugo raspravljao u hramu s pismoznancima. Tijekom svoga javnog djelovanja neumorno je naviještao, razgovarao s protivnicima i pristalicama. Međutim, u nekim je slučajevima Isus bio kratak i odrješit. Nije se upuštao u rasprave. Takav jedan slučaj opisuje se u današnjem evanđelju (Mk 1, 21-28). Isus je u sinagogi u Kafarnaumu naučavao, međutim, veli današnji odlomak, ... u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. U ovom odlomku izgleda kao da je nečisti duh htio izazvati Isu
Dar djeteta očima Ane i Penine

Dar djeteta očima Ane i Penine

Homilije za spomendane i svagdane
Danas na misi započinjemo čitati prekrasnu Prvu knjigu o Samuelu (1Sam 1, 1-8). Na samom početku pripovijeda se o svećeniku Elkani koji je imao dvije žene, što je u ono vrijeme bilo uobičajeno. Jedna od njih, Penina, imala je djece, a druga, Ana, nije ih imala. U ono se vrijeme neplodnost smatrala najvećom nesrećom. Smatralo se, naime, da čovjek, kada umre, na neki način nastavlja živjeti u svojoj djeci, a onaj koji bi umro bez potomstva, smatrao se velikim nesretnikom. K tome, mnogi su bili uvjereni da se to zlo čovjeku događa zbog nekog njegovog javnog ili potajnog grijeha. Jer, koga Bog voli, činilo im se očitim, tome daje i najveći dar – potomstvo. Ani je bilo još i teže. Njezin je muž imao djece, ali ne i ona. K tome, njezina joj je suparnica zanovijetala i ponižavala je govoreći
Biti popustljiv – razmišljanje uz Krštenje Gospodinovo (A)

Biti popustljiv – razmišljanje uz Krštenje Gospodinovo (A)

Homilije u godini A
Danas na blagdan Krštenja Gospodinova razmišljamo o kratkom evanđeoskom izvješću svetog Mateja kojim je opisao ovaj događaj kojim je Isus započeo svoje javno djelovanje (Mt 3, 13-17). Vidimo da se između Isusa i Ivana Krstitelja vodila svojevrsna rasprava jer je Krstitelj odbijao krstiti Isusa koji je od njega to izričito tražio. Ivan je znao za uzvišenost onoga tko pred njim stoji i da on nema potrebu za krštenjem obraćenja i pokore, te je zato odlučno odbijao krstiti ga. Ivan ga je odvraćao od takve namisli, no nije pomagalo. Isus je jednostavno odlučio pristupiti krštenju Ivanovu kao što su pristupali i svi ostali ljudi, bez obzira što nije imao potrebu za tim. Ali tako da do kraja pokaže svoju ljudskost kojom je prihvatio sve uvjete ljudskoga života, a time i svjesno poniziti se pr