»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!« (Iv 1, 29)

Homilije za spomendane i svagdane

Zar si pozvao mene?

Zar si pozvao mene?

Homilije za spomendane i svagdane
Čitanja: 1Sam 9, 1-4.17-19; 10, 1a; Ps 21, 2-7; Mk 2, 13-17 Istina je da čovjek sebe ne može vidjeti, niti u potpunosti procijeniti. Svoj lik čovjek može vidjeti samo u ogledalu, ali i to je odraz. Tko to može ocijeniti svoj karakter, svoje sposobnosti, tko to može ocijeniti svoje ponašanje? Čovjekov sud o samom sebi jest uvijek, kako se to veli, subjektivan. Jer, vjerujemo, da bismo nešto mogli dobro ocijeniti, trebamo se odmaknuti i sagledati sa svih strana. Zato se nerijetko događa da se čovjek iznenadi sudu drugih o sebi, pa ga često ne prihvaća i ne odobrava. Eto, i Bog nas tako iznenađuje. Isus danas poziva carinika Mateja da ga slijedi. Nije to bilo odmah po sebi razumljivo. Naime, što god o Isusu govorili i njegovi sljedbenici i njegovi protivnici, svi su priznali da je on
Nisu oni odbacili tebe, nego mene…

Nisu oni odbacili tebe, nego mene…

Homilije za spomendane i svagdane
Čitanja: 1Sam 8, 4-7.10-22a; Ps 89, 16-19; Mk 2, 1-12 Ima jedna zločesta poslovica koja otprilike ovako kaže: Hoćeš dobro? Neću. Hoćeš zlo? Hoću u obje ruke! To nekada doživljavamo od svoje djece, a takvi smo i mi i to ne baš tako rijetko. Uzaludne su opomene, uzaludna su upućivanja na loša iskustva drugih koji su tako postupali. Ne. Mi se želimo sami opeći. Eto, sličnih problema ima i Bog s nama. Takav primjer nalazimo danas u Prvoj knjizi o Samuelu. U vrijeme ovoga proroka Izraelom su u Božje ime vladali suci, dakle različite vođe, bez kraljevske časti i bez kraljevske loze. I onda su Izraelci došli proroku Samuelu – posljednjem od tih sudsamuelaca – i zatražili da im on postavi kralja, kako je u svih drugih naroda. Samuel nije bio sretan zbog te njihove želje. Govorio im je:
Kad se čini da odgovora nema…

Kad se čini da odgovora nema…

Homilije za spomendane i svagdane
Čitanja: 1Sam 4, 1-11; Ps 44, 10-11.14-15.24-25; Mk 1, 40-45 Priznajem, ponekad mi prilično zasmeta kad netko samouvjereno i s visoka tumači Božju riječ, kao što liječnici nisu sretni kad vide kako neki nadriliječnici olako govore o liječenju i lijekovima. Najčešća zloraba Božje riječi se sastoji u tome da neki samozvani tumači vjeruju i naučavaju kako samo treba s vjerom moliti i – Bog će nam dati ono što s vjerom tražimo. Pa onda nalaze primjere iz evanđelja, možda baš iz odlomka koji danas možemo čuti na misi. Dođe k Isusu gubavac i moli ga za zdravlje. Isus, ganut, uputi ga da se, prema židovskim propisima, ide pokazati svećenicima. I čovjek na putu ozdravi. Kako to samo jednostavno izgleda! Međutim danas u prvom čitanju imamo drugačiji primjer. U Prvoj knjizi o Samuelu opisuje
Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša

Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša

Homilije za spomendane i svagdane
Grčka mitologija poznaje lik mladića Kairosa, koji označava prigodu koju treba na vrijeme iskoristiti. Naime, Kairos je bio veoma brz i imao je čuperak kose na čelu, a potiljak mu je bio ćelav. Tko taj čuperak nije na vrijeme uhvatio, uzaludno mu je bilo trčati za njim, jer čuperka nije bilo na potiljku. Mi kršćani, naravno, vjerujemo da nikada nije kasno za Bogom poći. Osim toga, Bog pred nama ne bježi, nego nam milosno prilazi, prigiba nam se. Međutim, Bog nas uvijek poziva sada, i naš je odnos prema Bogu uvijek sada i ovdje, jer, konačno, ne možemo znati kad će biti sljedeća prilika i hoće li je uopće biti. U tome nam je smislu veoma poučna jedna dosta poznata zgoda opisana u Prvoj knjizi o Samuelu (1 Sam 3, 1-10.19-20). Dječak Samuel je spavao u hramu. Čuo je glas koji ga je doziv
Sa zlom se ne raspravlja, s napašću se ne igra

Sa zlom se ne raspravlja, s napašću se ne igra

Homilije za spomendane i svagdane
Znamo kako je Isus već kao dvanaestogodišnji dječak živo i dugo raspravljao u hramu s pismoznancima. Tijekom svoga javnog djelovanja neumorno je naviještao, razgovarao s protivnicima i pristalicama. Međutim, u nekim je slučajevima Isus bio kratak i odrješit. Nije se upuštao u rasprave. Takav jedan slučaj opisuje se u današnjem evanđelju (Mk 1, 21-28). Isus je u sinagogi u Kafarnaumu naučavao, međutim, veli današnji odlomak, ... u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. U ovom odlomku izgleda kao da je nečisti duh htio izazvati Isu
Dar djeteta očima Ane i Penine

Dar djeteta očima Ane i Penine

Homilije za spomendane i svagdane
Danas na misi započinjemo čitati prekrasnu Prvu knjigu o Samuelu (1Sam 1, 1-8). Na samom početku pripovijeda se o svećeniku Elkani koji je imao dvije žene, što je u ono vrijeme bilo uobičajeno. Jedna od njih, Penina, imala je djece, a druga, Ana, nije ih imala. U ono se vrijeme neplodnost smatrala najvećom nesrećom. Smatralo se, naime, da čovjek, kada umre, na neki način nastavlja živjeti u svojoj djeci, a onaj koji bi umro bez potomstva, smatrao se velikim nesretnikom. K tome, mnogi su bili uvjereni da se to zlo čovjeku događa zbog nekog njegovog javnog ili potajnog grijeha. Jer, koga Bog voli, činilo im se očitim, tome daje i najveći dar – potomstvo. Ani je bilo još i teže. Njezin je muž imao djece, ali ne i ona. K tome, njezina joj je suparnica zanovijetala i ponižavala je govoreći
Stara godina: zahvalnica – nacrt za homiliju

Stara godina: zahvalnica – nacrt za homiliju

Homilije za spomendane i svagdane
Čitanja: 1 Iv 2,18-21; Ps 96; Iv 1,1-18 Evo nam Stare godine. I gle što nam danas progovara Ivan Apostol u svojoj poslanici: Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi Antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas. Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kad bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas. Naše društvo postaje sve više svjetsko, stručno bi se to reklo "sekularno", dakle, ne nužno kršćansko. Do prije stotinjak godina jedine su priznate vrijednosti bile kršćanske, a onda se počela stvarati država koja je po svojoj naravi odvojena od Crkve. Na svoj je način to dobro. Naime, kršćanske vrijednosti trebaju biti prihvaćene osobno, srcem, a ne silom i prisilom. Međutim, nevolja je našega
Stara godina: zahvalnica – misao za homiliju i molitva vjernika

Stara godina: zahvalnica – misao za homiliju i molitva vjernika

Homilije za spomendane i svagdane
Crkva, zajedništvo zemaljske i nebeske Crkve Čitanja: 1 Iv 2,18-21; Ps 96; Iv 1,1-18 Uvod Večeras želimo reći jednostavno: „Hvala!“ Neka nas Božja riječ i ovo cjelokupno slavlje pouči za što trebamo reći: „Oprosti!“, a za što: „Hvala!“ Misao za homiliju Svaka nam je euharistija zahvalnica, kako nam i sama riječ veli (euharistija = zahvaljivanje). Kada bismo, kao prvo, htjeli zamoliti Gospodina za oproštenje za sve ono što smo krivo učinili ove godine koja je na izmaku i za sve dobro koje smo propustili, podug bi bio popis... A kad bismo htjeli, a upravo to želimo, zahvaliti Bogu za prošlu godinu, zar ne, da bi bilo puno toga, puno važnih, velikih i lijepih stvari? A što nam današnja Božja riječ o tome govori? Evo ponovno smo čuli ono što Ivan piše na samom početku svoga
Drugi dio došašća: 24. prosinca – nacrt za homiliju

Drugi dio došašća: 24. prosinca – nacrt za homiliju

Svagdanje homilije u došašću
Čitanja: 2 Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Ps 89; Lk 1,67-79 Mnogi povjesničari vjeruju da je slavlje Božića – barem kalendarski gledano – povezano s poganskim slavljima u čast Mladog sunca koje se ponovno rađa. Naime, koncem prosinca sunce se počinje uzdizati na obzorju i dani malo po malo postaju sve duži. Zato se prosinac i zove prosinac, mjesec kad sunce "prosine". Vjerojatno se ovaj dan zato i zove Badnjak, dan kada su naši davni preci sjedili uz vatru i bdjeli pomažući tako Mladom suncu da se rodi. To su narodna vjerovanja. Međutim, danas nam i Zaharijih hvalospjev iz Lukina evanđelja govori slično: "Darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine." Starim je poganskim narodima sunce bilo najveće božanstvo. Nisu mogli zamisliti veću silu od sunca.
Drugi dio došašća: 24. prosinca – misao za homiliju i molitva vjernika

Drugi dio došašća: 24. prosinca – misao za homiliju i molitva vjernika

Svagdanje homilije u došašću
Podiže nam snagu spasenja - u Crkvi se ostvaruje spasenje Čitanja: 2 Sam 7,1-5.8b-12.14a.16; Ps 89; Lk 1,67-79 Misao za homiliju U Starom je zavjetu znak Božje prisutnosti bio hram, „boravište Slave Gospodnje“. „Snaga spasenja“ o kojoj govori Zaharija nije više onaj rog žrtvenika, nego Spasitelj, Krist Gospodin. Mi se danas radujemo što sam Spasitelj u Crkvi svojoj boravi, što je, štoviše, Crkva njegovo otajstveno Tijelo. Crkva je boravište Kristovo, mi smo udovi njegova Tijela. Eto kako Bog uvijek nadilazi i naše zasluge i naše želje! Dao Gospodin da se ta Kristova prisutnost na nama i po nama očituje. Molitva vjernika Krist Gospodin, Sin živoga Boga, svjetlo od svjetlosti, obasjat će nas i vidjet ćemo pravdu njegovu. Stoga pouzdano njega zamolimo: Dođi, Gospodine Isu