»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!« (Iv 1, 29)

Kroz filozofsku prizmu

Piše: vlč. Oliver Jurišić

Strahogovorno i slobodnogovorno kršćanstvo

Strahogovorno i slobodnogovorno kršćanstvo

Kroz filozofsku prizmu
Sloboda govora smatra se jednim od „svetih“ ljudskih prava koje ne smije dodirnuti nikakva kritika bilo „odozdo“, bilo „odozgo“. „Svetost“ slobode govora proširila se na sva područja ljudske stvarnosti uključujući i kršćanstvo. Ismijavanje i vrijeđanje kršćanskih simbola i osoba, od križa do osobe Isusa Krista postalo je toliko prihvatljivo i uobičajeno da se sve teže pronalaze što maštovitiji načini vrijeđanja i omalovažavanja kršćanskih simbola. Iz „svetosti“ slobode govora rodila se ideološka podloga kako je sve izvan slobode govora nesveto uključujući i kršćanske simbole. „Svetost“ slobode govora postala je novo božanstvo i novi bog. Sve se smije propitivati, osim same slobode govora i njezinih granica i dopuštenja. Iz nekritičkog prihvaćanja slobode govora kao „svete“ stvari nast
Dekonstrukcijsko kršćanstvo

Dekonstrukcijsko kršćanstvo

Kroz filozofsku prizmu
U kontekstu onoga o čemu ovdje govorimo dekonstrukcijom ćemo nazvati rascjep cjelovitosti određene stvarnosti na manje dijelove koji se zatvaraju u sebe i koji međusobno prestaju komunicirati. Dekonstrukcijom jedne velike cjeline koja je ujedinjavala jedinstvenim temeljem ljude različitih pogleda i mišljenja nastaju mikrocjeline koje za sebe izgrađuju nove i osobne temelje stvarnosti.  U Katoličkoj Crkvi kao velikoj cjelini dolazi pomalo do dekonstrukcije, dolazi do rascjepa jedinstvene stvarnosti Crkve na manje zatvorene cjeline. Dekonstrukcija u Katoličkoj Crkvi prati različita područja života Crkve. Riječ je o slojevima dekonstrukcije koji Crkvu pretvaraju u bezličnu masu mnoštva malih stvarnosti koje se međusobno ne razumiju i sukobljuju.  Događa se, recimo, dekonstrukcija simbola
Gotovansko kršćanstvo

Gotovansko kršćanstvo

Kroz filozofsku prizmu
Izrazom gotovan opisujemo lijenog čovjeka. Gotovan može biti lijenčina, dokoličar (dokoličar u negativnom smislu, kao neradnik ), zgubidan. Ovo su samo neka od značenja ove riječi. Značenja ima puno više. Kada  u kršćanstvu govorimo o fenomenu gotovanstva onda govorimo o dugotrajnom procesu izgradnje individualnog komfora i ugode, čije stvaranje mora odgovarati isključivo osobnim prohtjevima pojedinca. Gotovansko kršćanstvo je proces utapanja pojedinca u lijenost praktičnu, intelektualnu i duhovnu. Gotovansko kršćanstvo je i proces čuvanja privatne udobnosti i privatnih privilegija, gdje priviligije nemaju više nikakvog značenja, nego su često relikti prošlih vremena.  Gotovanski kršćanin je budni čuvar svoga vlastitog privatnog dvorišta i vlastitog privatnog svijeta. Ali, gotovansko
Begovsko kršćanstvo

Begovsko kršćanstvo

Kroz filozofsku prizmu
Termin beg danas ima izrazito pejorativno značenje. Originalni izraz dolazi iz turskog jezika (bey, beigh) i označava gospodina. Kasnije termin ima značenje vladara, kneza, upravitelja. Terminom beg ponekad označavamo čovjeka koji je bahat i ohol. Ovim terminom povremeno se označava i nekoga tko je lijen. Termin beg koristimo kada želimo reći kako je netko dobio, stekao, nešto nezasluženo zbog čega se ponaša oholo. Terminom beg označavamo povremeno i nekoga tko nezasluženo gleda druge ljude s visoka  kao manje vrijedne. Uz termin beg vežemo i jedan novi izraz koji zovemo begovsko kršćanstvo. Begovsko kršćanstvo je društveni fenomen koji ocrtava socijalne odnose među kršćanima unutar njihovih zajednica. Begovsko kršćanstvo je specifično mentalno stanje ljudskog duha koji se manifestira
Sinkretističko kršćanstvo

Sinkretističko kršćanstvo

Kroz filozofsku prizmu
Sinkretizam se kolokvijalno smatra uzimanjem elemenata različitih religija i njihovo međusobno spajanje u određenu cjelinu. Elementi koji se uzimaju mogu biti međusobno suprotstavljeni, mogu biti i elementi koji međusobno podupiru jedni druge. Sinkretizam može kombinirati različite religiozne ali i nereligiozne forme i običaje u jednu cjelinu i jedan sustav. U kršćanstvu postoji također jedan oblik sinkretizma koji ćemo nazvati sinkretističkim kršćanstvom, a njegove predstavnike sinkretističkim kršćanima. Sinkretističko kršćanstvo dolazi u dva oblika. Jedan oblik sinkretističkog kršćanstva kombinira različite elemente različitih kršćanskih zajednica u jedan specifičan sustav vjerovanja i vrijednosti. Taj sustav može biti sastavljen od međusobno suprotstavljenih kršćanskih vjerovanja k
Nepogrješivo i nezabludivo kršćanstvo

Nepogrješivo i nezabludivo kršćanstvo

Aktualno, Kroz filozofsku prizmu
Vrijeme u kojem živimo dopušta svakom da iznese svoje mišljenje. Ono ne mora biti popraćeno objektivnim poznavanjem informacija i materije. Ali ne možemo reći kako ni danas nema stručnjaka koji znaju objektivno i točno govoriti o određenoj tematici. U kršćanstvu istina vjere o nezabludivosti pape u pitanjima vjere i morala specifična je za katoličko kršćanstvo. Prema toj istini poglavar Katoličke Crkve nezabludivo naučava zajedno s kolegijem biskupa kada se njegovo naučavanje odnosi na pitanja katoličke vjere i katoličkog moralnog učenja. Nije riječ o nepogrješivosti ukoliko pogrješivost označimo kao mogućnost da papa u pitanjima svakodnevnog života i komunikacije napravi grešku, recimo umjesto na sastanak krene na aerodrom. Je li pogriješio? Jeste. Nepogrješivost i nezabludivost nisu
Božanska Ljubav u liku Djeteta

Božanska Ljubav u liku Djeteta

Kroz filozofsku prizmu
Nakon tragičnog gubitka supruge zbog neizlječive bolesti, francuski filozof Emanuel Mounier zapisao je u jednom svom djelu ovu misao: Voljeti nekoga znači reći mu: 'Ti nikada nećeš umrijeti'. Ali tko ima hrabrosti voljeti čovjeka na taj način? Tko je dovoljno hrabar da čovjeku kaže živjet ćeš vječno? Mi katolici slavimo uskoro rođenje Kristovo, neponovljivi misterij i tajnu Božjeg utjelovljenja? Kako drugačije objasniti da Vječni Bog postaje vremenitim čovjekom, da se Vječnost odlučila poniziti i postati prolaznom ako ne misterijem i tajnom? U zapisanoj misli  Emanuel Mounier izrekao je dvije neponovljive stvari koje su se dogodile u ljudskoj povijesti. U onom prvom djelu rečenice Mounier piše voljeti nekoga, znači reći mu… Bog je govorio preko proroka, preko njihovih navještaja svome
Žena, muškarac i komunikacija

Žena, muškarac i komunikacija

Kroz filozofsku prizmu
Kada čovjeka nešto boli ne može svoju bol direktno komunicirati drugom. Može opisno govoriti o iskustvu boli, ali ne može svoju bol komunicirati nikakvim jezikom. Čovjekova bol ostaje u domeni njegovog privatnog jezika koji se ne može komunicirati drugima. Postoje iskustva čovjeka koja su dio njegovog privatnog jezika i ne mogu se drugom dati osim posredno pomoću neke interpretacije, pomoću nekog drugog jezika. Čovjek svoje iskustvo pamćenja nekog detalja ne može direktno dati drugom, njegovo pamćenje ostaje dio njegovog privatnog jezika. Posredstvom drugog jezika druge interpretacije čovjek može nešto reći o svom pamćenju. Kad ne bi bilo drugih ljudi s kojima komuniciramo, sva naša iskustva koja imamo bila bi zatvorena u naš privatni jezik, odnosno da smo rođeni potpuno sami bez konta
Rod ili spol

Rod ili spol

Kroz filozofsku prizmu
U klasičnoj filozofiji postoji razlika između roda (genus) i vrste (species) i specifične razlike (diferentia specifica). Klasična filozofija smatra da se bit, odnosno narav ili priroda neke stvari, izriče njezinom definicijom. Definicija se izriče jezikom i pojmovima. Definicija je rezultat razumskog promišljanja. Čovjek i lav  ulaze u općenitiji pojam roda kao što je živo biće jer oboje jesu živa bića. Ali reći kako su čovjek i lav živa bića ne govori puno o njihovoj biti. U ograničenijem značenju i čovjek i lav su životinja, ali to još ne govori ništa o njihovoj biti. Stoga rod nije izvor definicije nego samo opći pojam. Stoga i rod ne izriče definiciju, a time ni bit ni narav neke stvari ili bića. Međutim, kad se kaže da je čovjek racionalna životinja, a lav mačka, time se označa
Muškarac, žena, brak i križ

Muškarac, žena, brak i križ

Kroz filozofsku prizmu
Rijetko se neki od životnih križeva bira i rijetko se nekom od životnih križeva ide u susret. Barem na početku brak je rijetki križ koji se bira i kojemu se ide u susret. Brak je jedini križ koji zahvaća oba dijela križa i onaj uspravni na koji se netko oslanja nogama i onaj poprečni na koji netko stavlja obje ruke. Nazvati brak križem barem ovdje nema nikakve veze s teškoćama i problemima bračnog života. Definirati brak kao križ predstavlja brak kao najposebniji oblik križa čije narav nije nositi ga sam i samostalno. Naša slika križa usmjerena je uvijek na jednoga, na onoga koji je sam i koji htio ili ne htio mora nositi sam križ. I težina križa kada ga nosi onaj koji je sam u tome je što mora nositi i njegov uspravni dio i njegov poprečni dio istovremeno, i ruke i noge mora upotrijeb