»Otoci žude za naukom njegovim.« (Iz 42, 4c)

Teološki prilozi

Teološki i filozofski tekstovi

Reducirano kršćanstvo

Reducirano kršćanstvo

Filozofska teologija
Ruski teolog i svećenik Pavel Florensky u zbirci eseja At the Crossroads of Science and Mysticism podsjeća da reduciranje liturgijskih simbola i gesti označava siromaštvo religije i osobne vjere i zaborav simbola i gesti početak je površne religije i slabe vjere.  Florensky piše kako time nastaje fenomen reduciranog kršćanstva koje simbole i geste prestaje doživljavati kao važne elemente povezivanja s nadnaravnim i s Bogom. Florensky smatra da svaka liturgijska gesta, simboli i odjeća imaju duboku i smislenu važnost i povezanost s Bogom. Florensky odbacuje praktičnost, minimalnost i korisnost kao temeljne razloge zašto bi liturgijska i sakramentalna slavlja trebalo „osloboditi“ suvišnih gesti i odjeće. Florensky, iako ga tako ne naziva, implicitno definira reducirano kršćanstvo kao isk
Naraštajni grijeh i međunaraštajno iscjeljenje. Bogoslovni i dušobrižnički problemi

Naraštajni grijeh i međunaraštajno iscjeljenje. Bogoslovni i dušobrižnički problemi

Crkveno Učiteljstvo
Teološko mišljenje Povjerenstva za nauk vjere Poljske biskupske konferencije 1. Posljednjih godina XX. i početkom XXI. stoljeća u nekim karizmatskim skupinama i središtima povezanim sa slavljenjem svetih Misa s molitvom za ozdravljenje, odnosno bogoslužja za ozdravljenje, pojavila se ideja i sve se češće govori o tzv. „naraštajnim grijesima“ i „međunaraštajnom iscjeljenju [ozdravljenju, izlječenju]“. Na internetu se pojavilo mnoštvo informacija i članaka o temi „međunaraštajnoga ozdravljenja“ i njegovu prakticiranja (usp. Fronda, Adonai, Egzorcysta, Apologetyka.Katolik, Syjon). Polazište je obično knjiga o. Roberta DeGrandisa, redovnika Družbe svetoga Josipa, pod naslovom „Intergenerational healing“,[1] čijim se spoznajama služe karizmatske zajednice diljem svijeta. Mišljenja svećen
„Čudesno“ i „znanstveno“ kršćanstvo

„Čudesno“ i „znanstveno“ kršćanstvo

Filozofska teologija
Britanski analitički filozof religije Dewi Zephanian Phillips na jednom mjestu u svome djelu The Problem of Evil and The Problem of God napominje kako je suvremeni čovjek izgubio sposobnost razumijevanja čudesa, napose u njihovom kršćanskom značenju. Za Phillipsa čudo nije kršenje prirodnih zakona nego radije čudo se događa kao određena promjena unutar prirodnih zakona. Za ilustraciju nam može poslužiti čudesno ozdravljenje od raka. Općenito rak je bolest u kojem iz nekada jasnih, a nekada nejasnih razloga zdrave stanice organizma obole i napadnu zdrave stanice. O raku možemo govoriti kao ratu između bolesnih i zdravih stanica u ljudskom organizmu. Ljudski organizam ima prirodnu sposobnost otpora prema različitim bolestima uključujući i bolesti raka, iako nažalost taj otpor često nije
Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

Liturgika
U III. dijelu Sume teologije, 83. pitanju, 2. članku, sv. Toma Akvinski godine 1273. razmatra pitanje je li točno određeno vrijeme za slavljenje euharistijskoga otajstva? Drugi od pet prigovora glasi: Kristova muka obilježava se u Crkvi u petak prije Uskrsa, a ne na božićni blagdan. Budući da ovo svetootajstvo stoga treba spominjati o Gospodinovoj muci, čini se neprikladnim da se na Božićni dan ono slavi tri puta, a da se na Veliki petak posve propušta. Akvinac na taj i druge iznesene prigovore odgovara: Ali nasuprot tomu je običaj koji Crkva obdržava prema kanonskim propisima. Odgovaram da treba reći kako se u slavljenju ovoga otajstva pazi i na prikazivanje/zastupanje/predstavljanje Gospodinove muke i na sudjelovanje u njezinu plodu, pa prema oboma treba odrediti vrijeme prikladn
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (III. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (III. dio)

Liturgika
Priprava i nastanak Misala Pavla VI. 1. Liturgijska reforma na Drugom vatikanskom saboru U jeku liturgijskog pokreta Papa Pio XII. reformirao je 9. veljače 1951. Vazmeno bdjenje,[1] da bi 16. studenoga 1955. uveo obnovljeno bogoslužje cijelog Velikoga tjedna.[2] Kada je 1958. papa Ivan XXIII. najavio Drugi vatikanski sabor, za mnoge je to u velikoj mjeri značilo i liturgijsku reformu. Međutim, određeni konzervativni krugovi u Rimu – okupljeni oko Kongregacije obreda – pobojali su se da bi ta reforma, po njihovom mišljenju, mogla otići predaleko. Oni su smatrali da se liturgijska reforma Pija XII. treba dovršiti izvan Sabora i to na rubricističkom planu, a Sabor bi se trebao općenito baviti temeljnim načelima liturgije. Upravo zbog toga, prije nego što je Sabor i počeo zasjedati,[
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (II. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (II. dio)

Liturgika
Nastanak Misala iz 1570. a) Stanje prije Tridentskog sabora Sredinom 16 st. reformacija je ukazala na neke stvarne nepravilnosti u bogoslužju Crkve, ali je u nekim svojim stavovima – s katoličkog stanovišta – otišla predaleko.[1] Tako je Luther zanijekao žrtveni karakter mise, kako se izrijekom govori u misnom kanonu. Nadalje, mi ne možemo ništa Bogu prikazati niti prinijeti, zato se misa ne može namjenjivati ni za žive ni za mrtve… U to su vrijeme nepravilnosti u katoličkom bogoslužju u velikoj mjeri bile uzrokovane činjenicom da je većina klera bila nedovoljno obrazovana. Bilo je onih koji nisu dovoljno poznavali latinski, a u okolici Rima bilo je i svećenika koji doslovno nisu znali Vjerovanje. K tome, u bogoslužje su se uvukli i neki praznovjerni elementi. Osobito su bile omi
Rođenje Kristovo između instrumentalnog i sakralnog kršćanstva

Rođenje Kristovo između instrumentalnog i sakralnog kršćanstva

Filozofska teologija
Max Weber je u prošlom stoljeću pisao o raščaranom svijetu i razumu koji se pretvorio u birokratski i instrumentalni razum koji se jedino zanima za praktične stvari koje može napraviti, proizvesti i kontrolirati. Drugačije rečeno, pojavio se ekonomski razum koji razmišlja o zaradi, proizvodnji i potrošnji. Taj ekonomski razum koji nije razum nekog pojedinog čovjeka nego način razmišljanja i temelj kako treba misliti o čovjeku zahvatio je odavno i svetkovinu Kristova rođenja odnosno vrijeme koje prethodi svetkovini, koje nazivamo došašćem. Ekonomski razum, možemo reći, koketira rado s kršćanskom svetkovinom Isusova rođenja jer bez nje ne može kontrolirati, proizvesti, prodati i potrošiti. To koketiranje i dodvoravanje svetkovini Isusova rođenja vidljiva je u porukama kada se svetkovina
Karijerno i individualno kršćanstvo

Karijerno i individualno kršćanstvo

Filozofska teologija
Lewis Mumford u svom eseju Povijest utopija opisuje dvije vrste utopija. Jedne naziva utopijama bijega ili idolum kojim opisuje čovjekov bijeg od stvarnosti, a druge naziva utopijama rekonstrukcije. Utopije bijega su osobne utopije kojima se pojedinac služi, a utopije rekonstrukcije su društvene utopije kojima se služi cjelokupuno društvo izgrađujući svijet budućnosti koji tek treba ostvariti. U kršćanstvu, ali i u Crkvi postoji ova dvostruka utopija: jedna kao zabluda o samom sebi, a druga kao zabluda o eshatološkoj naravi Crkve. Idolum ili utopija bijega u Crkvi se javlja u formi pojedinaca koji obrću davno postavljenu misao Tome Akvinskog, o Božjoj milosti koja pretpostavlja ljudsku narav, u tezu kako je narav dovoljna, kako za suradnju s Božjom milošću nema potrebe ili kako će Božj
Transparentno kršćanstvo

Transparentno kršćanstvo

Filozofska teologija
Njemački filozof južnokorejskog porijekla Byung-Chul Han u svom eseju The Transparency Society govori o dva postmoderna koncepta koji dominiraju suvremenim životom. Transparentnost i negativnost. Han transparentnost smatra lošom pojavom jer zabranjuje postojanje drugačijeg mišljenja i drugog čovjeka koji razmišlja suprotno ili drugačije. Transparentnost je za Hana totalitarna kontrola Istoga koje zabranjuje i ne dopušta suprotstavljanje i postojanje nečega što bi bilo izvan njega, nekoga tko je Drugi. Transparentnost je totalitarna jer nastoji u sebe upiti cjelokupnu stvarnost i ne dozvoliti da nešto ostane skriveno i nedostupno. Negativnost o kojoj Han govori nije negativnost u smislu nečega lošeg, nego negativnost kao ono što se suprotstavlja transparentnosti ističući kako uvijek mor
Kršćanstvo neslušanja i kršćanstvo nerazumijevanja

Kršćanstvo neslušanja i kršćanstvo nerazumijevanja

Filozofska teologija
Određeni jezik ima svoje posebne načine izražavanja i tumačenja. Jezik određene znanosti ne može se uzeti kao sredstvo kojim bi se interpretirala neka druga znanost kao što, recimo, jezikom matematike ne može biti interpretirana povijest kao znanost. Crkva ima svoj teološki jezik kojim se ona izražava u odnosu prema svijetu, stvarnosti i društvu. Tu i tamo javlja se osjećaj udaljenosti teološkog jezika Crkve i stvarnosti koji je okružuje, kao i udaljenost teološkog jezika i čovjeka. Udaljenost teološkog jezika i stvarnosti koja ga okružuje javlja se u dvije forme pristupa teološkom jeziku. Jedna od formi pristupa javlja se kao kršćanstvo neslušanja. Kršćanstvo neslušanja je apriorno odbijanje bilo kakvog pokušaja da se teološki jezik kao jezik Crkve pokuša razumjeti kao način interpre