»Otoci žude za naukom njegovim.« (Iz 42, 4c)

Crkveno pravo

Postupci provjere u sjemenišnoj formaciji prema crkveno-pravnim dokumentima

Postupci provjere u sjemenišnoj formaciji prema crkveno-pravnim dokumentima

Crkveno pravo
Uvod Cjelokupan odgoj i obrazovanje u velikom sjemeništa moraju biti usmjereni prema doživotnoj posveti budućeg prezbitera služiti Bogu i Crkvi. Istina, posvećenje je Božji čin a ne samo čin ljudske volje: čovjekovoj volji uvijek prethodi dar poziva od strane Boga. Doživotnost proizlazi iz sakramentalnosti posvećenja, koja dovodi do bitne promjene s obzirom na prijašnje krsno stanje. Stoga, u činima koje vrši posvećeni službenik djeluje sam Krist na dobro Crkve kao njegova tijela. No, iako je istina da je posvećeni službenik sredstvo Kristova spasenjskog djela, ipak je potrebna njegova voljna, slobodna i svjesna suradnja. Radi se, dakle, o jednoj aktivnoj suradnji: posvećeni službenik mora biti svjestan vrijednosti i dostojanstva činâ koje vrši, odnosno težine i dostojnosti
Razrješivanje ženidbe apostolskom povlasticom

Razrješivanje ženidbe apostolskom povlasticom

Crkveno pravo
Nerazrješivost je bitno svojstvo ženidbe. Ali dok su neke ženidbe apsolutno nerazrješive, ima ih koje se mogu razriješiti bilo na temelju Pavlove povlastice bilo posebnom apostolskom povlasticom. Ovdje će biti riječi o razrješavanju ženidbene veze odlukom Vrhovnog svećenika ili apostolskom povlasticom  Tim se načinom mogu razriješiti nesakramentalne ženidbe dviju nekrštenih osoba, makar se nijedna od njih ne krstila, ili ženidba nekrštene i krštene nekatoličke osobe, ili katoličke i nekrštene osobe, ako je to na korist vjere i vječnog spasenja koje od tih osoba, ili one osobe s kojom bi se sklopio novi valjan brak. Takvu ženidbu, nakon što se provede postupak istrage na način koji je određen propisima Kongregacije za nauk vjere, i utvrdi da dotična ženidba nije sakramentalna i da će njez
Proglašavanje blaženika i svetaca kroz povijest i danas

Proglašavanje blaženika i svetaca kroz povijest i danas

Crkveno pravo
Uvod Kršćani koji se po sakramentu krštenja preporađaju i postaju baštinici Božji i subaštinici Kristovi (Rim 8,17), u novozavjetnim knjigama se nazivaju i prikazuju kao sveti (gr. ἅγιος/ἅγιοι - hagios/hagioi). Tako se u prvoj Crkvi svetima zovu kršćani u Jeruzalemu (Dj 9,13); apostol sv. Petar svetima naziva kršćane razasute u Pontu, Galaciji, Kapadociji, Aziji i Bitiniji (1 Pt 2,9); sv. Pavao svetima oslovljava i pozdravlja kršćane i kršćanske zajednice u Rimu (Rim 1,7), Korintu (1 Kor 1,2), Efezu (Ef 1,1), Filipima (Fil 1,1), Kolosima (Kol 1,2). Ali nakon što su prvotni vjerski zanos i gorljivost oslabili, nije se sve kršćane moglo označavati svetima, nego se počelo, nakon smrti, iskazivati posebno štovanje i nazivati svetima (lat. sanctus/sancti) najprije one koji su s
Postupak kanonske ništavosti ženidbe kao traženje istine

Postupak kanonske ništavosti ženidbe kao traženje istine

Crkveno pravo
Uvod Treća izvanredna opća skupština Biskupske sinode, posvećena „Pastoralnim izazovima obitelji u kontekstu evangelizacije“, u pripremnom spisu objavljenom u jesen 2013., iznjedrila je sljedeće pitanje: „Bi li pojednostavnjenje kanonske prakse radi priznavanja ništavosti ženidbenoga veza moglo pružiti doista dobar prilog rješavanju problemā takvih osoba? Ako bi, na koji način?“[1] Zapravo, u raspravama koje prethode skoromu zasjedanju Biskupske sinode, prilična pozornost posvećena je prijedlogu značajnih promjena u postupku utvrđenja ništavosti ženidbe[2] kao dušobrižnom lijeku za osobe koje su u neurednim zajednicama. Neki su čak predlagali potpuno napuštanje sudskoga postupka.[3] Kardinal Walter Kasper u izlaganju na izvanrednom kardinalskom konzistoriju 20. veljače
Pojednostavljenje i ubrzavanje kanonskog postupka za utvrđivanje nevaljanosti ženidbe

Pojednostavljenje i ubrzavanje kanonskog postupka za utvrđivanje nevaljanosti ženidbe

Crkveno pravo
Ovih dana je objavljen dokument pape Franje kojim su izvršene značajne promjene u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. godine s obzirom na preuređenje kanonskog postupka za utvrđivanje i presuđivanje je li neka ženidba dvoje katolika, ili između katoličke i nekatoličke stranke, sklopljena valjano ili nije. Taj dokument, koji nosi latinski naslov: Mitis Iudex Dominus Iesus (Isus Gospodin blagi sudac), pobudio je među katolicima širom svijeta, pa i kod nas, veliko zanimanje, ali je od mnogih i pogrešno shvaćen. Učinjene su, bez sumnje, u kanonskom pravu velike promjene, ali ne u smislu da će se odsada u Crkvi moći 'poništavati ženidbe', kako se u javnosti i u medijima često pogrešno predstavlja, nego se radi o tome da će sudski postupak za utvrđivanje je li neka ženidba uopće sklopljen
Ženidbena zapreka krvnog srodstva

Ženidbena zapreka krvnog srodstva

Crkveno pravo
Poštovani, zanima me postoji li zapreka za brak ako su budući zaručnici u srodstvu u 8. koljenu po rimskom računanju (4. koljenu po germanskom)? Hvala. Magdalena. Odgovor je – Ne postoji. Nije u tom koljenu postojala zapreka za ženidbu ni prema prijašnjem Zakoniku kanonskog prava, iz 1917. godine. Odredba toga Zakonika je glasila: U pobočnoj liniji nevaljana je /ženidba/ do trećeg stupnja (koljena) uključivo … (kan. 1076, § 2). Prema germanskom računanju, koje je ranije bilo u službenoj crkvenoj upotrebi, a u našem narodu u običnom govoru se koristi i sada, i prema odredbi Zakonika iz 1917., ženidbena zapreka je obuhvaćala tri koljena. Shematski bi to izgledalo ovako: Konkretno, ženidbena zapreka je postojala za dvije osobe kojima su zajednički bili pradjed i prabaka, ili ba
Računanje krvnog srodstva

Računanje krvnog srodstva

Crkveno pravo
Krvno srodstvo se računa po lozama ili linijama, i po koljenima ili stupnjevima. Dvije su vrste krvnog srodstva, srodstvo u pravoj ili izravnoj lozi ili liniji, i srodstvo u pobočnim lozama ili linijama. U izravnoj lozi srodne su sve osobe koje su rođene ili potječu u nizu jedna iz druge. Srodne su u pobočnoj lozi osobe koje nisu rođene jedna iz druge, ali imaju zajednički isti korijen (roditelje), ili nekog zajedničkog pretka (djeda/baku, pradjeda/prabaku, šukundjeda/šukunbaku, itd.). Srodstvo u izravnoj lozi ili liniji računa se prema ovom pravilu: U izravnoj lozi toliko je koljena ili stupnjeva koliko rađanja, ili koliko je osoba, pošto se oduzme ili ispusti korijen. Sukladno tome, otac/majka i sin/kći su srodni u 1. koljenu izravne loze; djed/baka i unuk/unuka su
Umnožavanje ženidbene zapreke krvnog srodstva

Umnožavanje ženidbene zapreke krvnog srodstva

Crkveno pravo
Poštovani, možete mi protumačiti dolje navedeno: Prema kanonu 1091, § 3 zapreka se krvnoga srodstva ne umnožava. Hvala. Ivo Moguće je da dvije osobe budu višestruko međusobno srodne. To se događa ako one imaju više zajedničkih korijena, a to može biti iz više razloga, npr.: 1. Do toga dolazi ako netko dobije dijete s osobom sebi srodnom, npr. netko sa svojom tetkom. G i H su u dvostrukom krvnom srodstvu, jer imaju dva zajednička korijena: C (djeda G-u i H-u) i AB (pradjeda i prabaku G-u i djeda i baku H-u). 2. Ako netko ima djecu s dvije međusobno srodne osobe, npr. s dvije sestre H i I su u dvostrukom krvnom srodstvu, jer imaju dva zajednička korijena: C (djeda H-u i I-u) i AB (pradjeda i prabaku H-u i I-u). 3. Kad dvije
Vjerska sloboda u viđenju Katoličke Crkve

Vjerska sloboda u viđenju Katoličke Crkve

Crkveno pravo
Uvod  Vjerska sloboda ili pravna slobodu u stvarima koje se tiču vjere, njezina nesmetanog prihvaćanja, vanjskog očitovanja i prakticiranja u vlastitom životu, zauzima posebno mjesto među općim ljudskim pravima i drugim slobodama. Ona je bila ta koja je prva priznata u burnom tijeku borbi za proklamiranje i poštivanje općih ili osnovnih ljudskih prava i sloboda. Priznavanje vjerske slobode omogućilo je ili otvorilo put afirmaciji drugih prava i sloboda.[1] Prema papi Pavlu VI., vjerska sloboda zauzima mjesto od prvorazredne važnosti među svim ljudskim pravima.[2] O važnosti vjerske slobode osobito često, u različitim dokumentima i prigodama, pisao je ili govorio papa Ivan Pavao II. Tako on ističe da je vjerska sloboda u temelju svih dragih sloboda i da je s njima nerazdvojno veza
Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske nekima jako smetaju

Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske nekima jako smetaju

Crkveno pravo
Sveta Stolica i Republika Hrvatska su sklopile četiri ugovora: Ugovor o pravnim pitanjima, Ugovor o suradnji na području odgoja i kulture, Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske, i Ugovor o gospodarskim pitanjima. Prva tri su potpisana u Zagrebu 19. prosinca 1996., a četvrti 9. listopada 1998. Prvi je u Hrvatskom saboru ratificiran 9. veljače 1997., drugi i treći 24. siječnja 1997., a četvrti 4. prosinca 1998. Ratifikacijski instrumenti za prva tri su razmijenjeni u Vatikanu 9. travnja 1997., a za četvrti 14. prosinca 1998. Već izvjesno vrijeme neki političari, zatim pojedini novinari i naročito nadobudni „aktivisti“ nekih nevladinih anticrkvenih organizacija su se okomili posebice na Ugovor o