»Otoci žude za naukom njegovim.« (Iz 42, 4c)

Liturgika

Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

Liturgika
U III. dijelu Sume teologije, 83. pitanju, 2. članku, sv. Toma Akvinski godine 1273. razmatra pitanje je li točno određeno vrijeme za slavljenje euharistijskoga otajstva? Drugi od pet prigovora glasi: Kristova muka obilježava se u Crkvi u petak prije Uskrsa, a ne na božićni blagdan. Budući da ovo svetootajstvo stoga treba spominjati o Gospodinovoj muci, čini se neprikladnim da se na Božićni dan ono slavi tri puta, a da se na Veliki petak posve propušta. Akvinac na taj i druge iznesene prigovore odgovara: Ali nasuprot tomu je običaj koji Crkva obdržava prema kanonskim propisima. Odgovaram da treba reći kako se u slavljenju ovoga otajstva pazi i na prikazivanje/zastupanje/predstavljanje Gospodinove muke i na sudjelovanje u njezinu plodu, pa prema oboma treba odrediti vrijeme prikladn
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (III. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (III. dio)

Liturgika
Priprava i nastanak Misala Pavla VI. 1. Liturgijska reforma na Drugom vatikanskom saboru U jeku liturgijskog pokreta Papa Pio XII. reformirao je 9. veljače 1951. Vazmeno bdjenje,[1] da bi 16. studenoga 1955. uveo obnovljeno bogoslužje cijelog Velikoga tjedna.[2] Kada je 1958. papa Ivan XXIII. najavio Drugi vatikanski sabor, za mnoge je to u velikoj mjeri značilo i liturgijsku reformu. Međutim, određeni konzervativni krugovi u Rimu – okupljeni oko Kongregacije obreda – pobojali su se da bi ta reforma, po njihovom mišljenju, mogla otići predaleko. Oni su smatrali da se liturgijska reforma Pija XII. treba dovršiti izvan Sabora i to na rubricističkom planu, a Sabor bi se trebao općenito baviti temeljnim načelima liturgije. Upravo zbog toga, prije nego što je Sabor i počeo zasjedati,[
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (II. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (II. dio)

Liturgika
Nastanak Misala iz 1570. a) Stanje prije Tridentskog sabora Sredinom 16 st. reformacija je ukazala na neke stvarne nepravilnosti u bogoslužju Crkve, ali je u nekim svojim stavovima – s katoličkog stanovišta – otišla predaleko.[1] Tako je Luther zanijekao žrtveni karakter mise, kako se izrijekom govori u misnom kanonu. Nadalje, mi ne možemo ništa Bogu prikazati niti prinijeti, zato se misa ne može namjenjivati ni za žive ni za mrtve… U to su vrijeme nepravilnosti u katoličkom bogoslužju u velikoj mjeri bile uzrokovane činjenicom da je većina klera bila nedovoljno obrazovana. Bilo je onih koji nisu dovoljno poznavali latinski, a u okolici Rima bilo je i svećenika koji doslovno nisu znali Vjerovanje. K tome, u bogoslužje su se uvukli i neki praznovjerni elementi. Osobito su bile omi
Sakrament potvrde

Sakrament potvrde

Liturgika
U povijesti je ovaj sakrament uglavnom bio vezan uz krštenje, kako nam to svjedoči već i Novi zavjet: »Kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa. I kad Pavao na njih položi ruke, siđe na njih Duh Sveti«. (Dj 19, 5)  U prvoj se Crkvi krštenje smatralo otajstvom koje podjeljuje Duha Svetoga, a polaganje ruku (kasnije popraćeno pomazanjem) smatralo se nadopunjavajućim obredom. Tako u Hipolita nema govora o tome da bi biskupovo polaganje ruku i pomazanje nakon krštenja na poseban način davalo Duha Svetoga. Tertulijan promatra obred krštenja kao jedinstvenu cjelinu i ne smatra da bi se Duh Sveti podjeljivao u trenutku polaganja ruku. Ova se razlika počinje javljati u pitanju krštenja heretika (sredina 3. st.). Vjerovalo se da su heretici valjano kršteni, samo što ne primaju Duha Svetog
Latinska tipska izdanja Reda slavljenja ženidbe nakon Drugog vatikanskog sabora

Latinska tipska izdanja Reda slavljenja ženidbe nakon Drugog vatikanskog sabora

Liturgika
Prvo tipsko izdanje Reda slavljenja ženidbe odobreno je 19. ožujka 1969.[1] Bila je to prva obnovljena liturgijska knjiga koja se pojavila nakon Drugoga vatikanskog sabora. Imala je skromne Prethodne napomene. Bilo je za očekivati da se pojavi obnovljeno tipsko izdanje, jer je, između ostaloga, Red slavljenja ženidbe u Rimskom obredniku trebalo uskladiti s kasnije objavljenim liturgijskim knjigama, poglavito s misalom. To se još više pokazalo potrebitim nakon objavljivanja Zakonika zakonskog prava. Tako se drugo tipsko izdanje pojavilo 1991., a dekret nosi nadnevak 19. ožujka 1990.[2] Mi ćemo dio po dio predstavljati OCM, 1969. i OCM, 1991. naznačujući promjene i obogaćenja sadržana u drugom tipskom izdanju, s time, da ćemo, naravno, staviti naglasak na OCM, 1991. Osvrnut ćemo se takođ
Red krštenja djece

Red krštenja djece

Liturgika
1. Prethodne napomene Spomenimo odmah da je ovaj Red iz 1969. prvi Red krštenja[1] zamišljen i sastavljen za djecu. Svi dotadašnji obrednici bili su zapravo redovi krštenja odraslih prilagođeni za djecu. To se najjasnije može vidjeti iz činjenice da se u starom obredu svećenik obraćao djeci, a umjesto njih je odgovarao kum. Evo nekih naglasaka iz prethodnih napomena: a) Krštenje djece »Crkva, kojoj je dano poslanje da navješćuje evanđelje i da krsti, već je od prvih stoljeća krstila ne samo odrasle nego i djecu. Ona je naime Gospodinovu riječ: 'Tko se nanovo ne rodi iz vode i Duha Svetoga, ne može ući u kraljevstvo Božje' uvijek shvaćala tako da se djeca ne smiju lišiti krštenja, jer se krštavaju u vjeri Crkve što je ispovijedaju roditelji, kumovi i ostali prisutni. Ovi, nai
Priprema čitača za navještaj Božje riječi

Priprema čitača za navještaj Božje riječi

Aktualno, Liturgika
Uvod Božja riječ naviještena u bogoslužju živi je Božji govor svome narodu, ona je Božji glas koji se uprisutnjuje u tu određenu zajednicu koja hodi prema spasenju. Zato je – prije svakog govora o načinu i tehnici čitanja, kao i o načinu priprave za čitanje – silno važno naglasiti upravo tu životnost i životvornost Božje riječi, gdje Bog ovdje i sada progovara svome puku. Zato ću u prvom dijelu prikazati smisao i važnost naviještanja Božje riječi u bogoslužju kao i o službi čitača kroz povijest. Nakon toga bit će riječi o daljnjoj i bližoj pripravi za navještaj Božje riječi. Na koncu je dodatak gdje se tretiraju neka otvorena pitanja glede službe liturgijskih čitača. A. Božja riječ u bogoslužju Nije isto pred publikom kazivati stihove Antuna Gustava Matoša i navijestiti Božju
Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: priprava novoga slavljenja ženidbe

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: priprava novoga slavljenja ženidbe

Liturgika
1. Prema novom Redu slavljenja ženidbe Poznato je da je Pavao VI. 13. siječnja 1964. osnovao Vijeće za provedbu liturgijske konstitucije (Consilium ad exsequendam constitutionem de sacra liturgia).[1] Ta je komisija trebala u djelo provesti odredbe SC, a u ovom slučaju, naravno, pripraviti novi red sklapanja ženidbe. Ovom se materijom bavila studijska grupa 23.[2] Polazište za izradu novog Reda slavljenja ženidbe bile su sljedeće točke: Slavlje ženidbe treba biti uvijek ucijepljeno ili u misu ili u službu riječi. Blagoslov mladencima treba uvijek dati, to znači i u "zabranjenim vremenima", kao i u slučaju da je u pitanju ženidba udovaca ili udovica. Osnovna shema obreda jest sljedeća: kratki uvod, poslanica, pjesma, evanđelje, homilija na osnovu svetog teksta, slavlje ženid
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (I. dio)

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (I. dio)

Liturgika
Pretpovijest Kada je 30. studenoga 1969. u bogoslužje uveden novi Misal – koji je odmah u cijelosti preveden na narodne jezike – bio je prihvaćen s velikom naklonošću.[1] Novi je Misal doista iznio staro i novo, to jest drevnu liturgijsku tradiciju u skladu s potrebama vremena.[2] Unatoč određenim bojaznima, vjernici su s velikom naklonošću prihvatili novi oblik euharistijskog slavlja i to na narodnom jeziku u kojem su mogli sudjelovati. Međutim, bilo je onih koji su ipak s nostalgijom gledali na prethodni Misal. Izgledalo je u to vrijeme da se radi o onim vjernicima i svećenicima koji su odrasli s tom liturgijom, što je bilo razumljivo. Međutim, i danas, pedeset godina nakon uvođenja novoga Misala, određeni broj vjernika i dalje rado slavi misu po prethodnom Misalu, iako dobar dio
Teologija čašćenja mučenika u Rimskom misalu

Teologija čašćenja mučenika u Rimskom misalu

Aktualno, Liturgika
I. Pojam Donedavno se provjeravalo je li netko bio pažljiv na misi pitanjem: „Po kome je bilo danas bilo evanđelje?“ Međutim, kada bismo poslije mise pitali nekog vjernika, koji je bio sadržaj misnih molitava, bi li on to znao?A kada bismo to isto pitanje postavili i svećeniku nakom mise, što bi odgovorio? Stvarno, koliko uopće čujemo kako Crkva moli? Pa ipak, misne molitve su drevno blago Crkve, stoljećima brižljivo sastavljano, čuvano i obnavljano. Iz njih možemo vidjeti što vjerujemo, prema drevnom pravilu da Crkva vjeruje onako kako moli: lex orandi – lex credendi. Tako iz misnih molitava možemo vidjeti kako Crkva razumijeva mučeništvo. Od samih je početaka Crkva imala svoje mučenike, od prvih progona Heroda Mlađega, preko Nerona i drugih rimskih careva, sve do ovoga stoljeća. T