»Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!« (Iv 1, 29)

Cvjetaj tamo gdje si zasijan – recitacija za prvu pričest


1.
Cvjetaj tamo gdje si zasijan!
Cvijeće u kršćanskoj duhovnosti
nosi brojna značenja
od rajske ljepote i vječnog života,
Božje ljubavi i milosti,
sve do nepokolebljive vjere
i mučeničke smrti.
Cvijet se okreće prema suncu
kao duša prema Bogu.
Danas nam je velik dan,
procvjetao davni san!
(Viču u grupama, naizmjence:)
Ja sam cvijet, ukras svijeta,
dijete Božje, spreman za let.
Što nas uči lijepo cvijeće, što nam veli?
Sveto Pismo nama kaže:
Marija ga volila dok je Boga molila,
Isusa rodila,
bezgrešna ostala, vijekovima blista,
ko ljiljan nevina i čista.
Gledamo vas. Puna Crkva.
Tu ste s nama, naši dragi,
u molitvi Boga noseć,
milost Božju za nas proseć,
s nama dijeleć susret s Kristom,
Gospu moleć.
Naše srce Boga čeka,
anđeli mu daju let,
od latica nasta cvijet.
Nije vijenac jedan cvijet,
s vama smo Bogu posvećena,
ljepota u moru života za novi svijet.
Jedna opomena za vaših stotinu imena.
(Glasno izvikuju:)
Vraćamo vas u djetinjstvo, prvu pričest,
kad ste Bogu zavjet dali, obećali.
Neki rekli pa porekli.
Sjetite se toga časa.
Bez Boga vam nema spasa.

2.
Budite svjedoci vjere,
nikad slijepi, puni roda,
dobrih djela, sve do ploda.
Kršćani ste, prilika je,
promijeni se, zakuni se,
budi Bogu odan, Crkvu ne iznevjeri.
Srca mu otvorite, nebo s nama osvojite.
Neka svađe sad utonu,
svi u slozi bez nemira,
pa molite s djecom svojom
prije sna u sutonu,
građani ste neba, svemira.
Nas su učili na vjeronauku
da je pričest susret od kojeg se živi.
(Izvikuju uglas više puta:)
Ako ga nakon susreta zaboravimo,
ako na Misu, na pričest,
svake nedjelje ne idemo zajedno s vama,
pitajte se jeste li vi možda krivi.
Cvijeće cvate za me, za te,
za sve žive
pa miriše livadama,
širom svijeta, na oltaru
i na stolu, u radosti i u bolu.
Mi smo vijenac, Isus ljubav,
Bog u nama radost, neba zdenac.
U Njemu se čovjek vrti
u životu i u smrti.
Ja sam ruža.
Ja sam ruža crvena.
Divan miris ona pruža.
(Iznose vijenac ruža, govore, viču naizmjence:)
Cvijetu treba sunce
da postane cvijet,
nama ljubav
da postanemo pravi kršćani
i ljudi za bolji svijet.
(Glasno jedan govori:)
Zato živi život put ka sreći,
Gospu slavi, grijehu ne daj,
nebo gledaj.

3.
Put do neba cvijećem posut,
naporan je, trnjem osut.
I na ruži trnje raste
ko na nama grijesi naši.
Sad vas mole mili vaši:
prihvatite Krista srcem,
pokajte se, ne griješite,
na molitvu i na Misu dolazite.
Vjera vaša, mala kap,
molitveni gradi slap.
Ne budite gluhi,
Riječ je Božja vama dana,
sveta pričest duši hrana.
Kršćani ste,
što imate to nam dajte.
Ne budite Bogu brana.
Ne bojte se, oče, majko,
Boga ćemo kući donijet
i u škole, na ulice.
To nam treba.
Smrti nema.
Isus vodi pa nas hrani
u pričesti,
s njim rastemo sve do neba.
Što nam naši mogu dati?
(Glasno:)
Ljubav, nježnost, vjeru, ruke,
dobar primjer otac, mati.
Pred Oltarom i pred kipom
pale svijeće puni želja
pa nam kažu, za nas mole:
budi ponos našoj kući
budi cvijeće,
ljubičica budi skromna,
tratinčica razigrana,
puna mira i ljubavi,
budi srcem vječno dijete,
Bogu na čast i svecima,
budi dobra, budi znamen.
(Kliču uglas:) Amen! Amen!
(Donose ruže Mariji ili na oltar.)