Skip to content

Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje (A) – komentar evanđelja


Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!


Mt 21, 1-11

Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: “Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: ‘Gospodinu trebaju’, i odmah će ih pustiti.” To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: “Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!” Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: “Tko je ovaj?” A mnoštvo odgovaraše: “To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga.”


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod. dr. sc. Zdenko Ilić


U Matejevom evanđelju opis Isusova ulaska u Jeruzalem bogat je navodima iz Starog zavjeta kojima evanđelist želi zaokružiti cijelu povijest svog naroda.

„Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori“ – ove smjernice nemaju topografsko nego teološko značenje. Betfaga znači „kuća smokava“ a upravo nakon ulaska u Jeruzalem zbit će se epizoda s neplodnom smokvom koja predstavlja sam Hram. Prema tradiciji, Maslinska gora je mjesto na kojem će se pojaviti iščekivani Mesija.

Evanđelist napisa da je Isus poslao dva učenika u selo pred njima. U evanđeljima, selo je uvijek mjesto tradicije, mjesto koje se opire novosti koju Gospodin donosi. Reče im Isus da će naći „privezanu magaricu i uz nju magare“. Zašto to spominje? Kada Jakov blagoslivlja svojih 12 sinova te imenuje Judu kao njihova vođu, kaže da „Od Jude žezlo se kraljevsko ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada“ te biva opisan kao onaj koji „svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za čokot.“ (Post 49,8-11). Zatraživši da odriješe magaricu i magare, Isus pokazuje da se to proroštvo iz knjige Postanka ostvaruje u njegovoj osobi. No, to nije sve. Isus upozorava: „Ako vam tko što rekne, recite: ‘Gospodinu trebaju’“. Ovo je jedini put da Isus za sebe kaže „Gospodin“. Biti gospodin ne znači stajati iznad drugih i zapovijedati im. Biti Gospodin znači da nikoga nema iznad sebe, da drugima ne zapovijeda nego da je slobodan dati vlastiti život za druge.

„To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku.“ U prvom starozavjetnom citatu Isus je rekao „odriješite ih“ – što znači učiniti aktualnim samo proroštvo. Ovaj drugi citat je iz knjige proroka Zaharije.  Naime, u Isusovu djelovanju evanđelist vidi ostvarenje onoga što napisa prorok Zaharija, ali cenzurirajući pojedine dijelove koji nisu u skladu s Isusom. Zaharijino proroštvo ovako započinje: „Kliči i raduj se, kćeri Sionska.“ No, nema mjesta za klicanje i radovanje jer je Jeruzalem – od početka evanđelja – predstavljen u tamnom svjetlu. Jeruzalem, kao simbol religiozne institucije, oduvijek je bio taj koji je ubijao Božje poslanike. Zato evanđelist ovog puta uzima riječi proroka Izaije: „Recite kćeri Sionskoj.“ Dakle,  Jeruzalem nema razloga niti za klicanje niti za slavlje, biva samo obaviješten.

„Evo, dolazi kralj tvoj“ – ovdje je Zaharija nadodao ‘pravedni’, što znači obdržavatelj Zakona te ‘pobjedni’. Evanđelist izbacuje riječ ‘pravedni’ jer Isus nije došao obdržavati Zakon nego predložiti novi odnos s Bogom utemeljen na ljubavi; isto tako On neće biti mesija pobjednik.

Ono što ostaje je „krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“. Nisu to ratne životinje, kao što bijahu konji, niti kraljevske, kao mazge, nego uobičajene životinje običnog puka onog vremena. Dakle, ne radi se o mesiji ratniku, nego o Mesiji mirotvorcu. Nije nam poznat niti jedan spomenik koji predstavlja vođu na magarcu!

Učenici čine onako kako im Isus reče: dovedoše mu magaricu i magare i evo prvog važnog i simboličnog čina od strane učenika: „stave na njih haljine“. Haljina ili ogrtač, u biblijskom govoru, označava osobu. Dakle, staviti je na magarca i magaricu označava potpuno pristajanje uz Isusa kao Mesiju mira.

„Silan svijet prostrije svoje haljine po putu.“ Kada bijaše posvećenje kralja, kao znak pokornosti i prihvaćanja njegova veličanstva, prostirahu se haljine – simbol osobe – po putu kojim je kralj prolazio. Znak je to pokornosti i vladanja nad narodom.

Narod ne namjerava biti oslobođen po Isusu niti namjerava slijediti Mesiju mira, nego želi biti pokoran, želi da se nad njim vlada. Naglašava evanđelist: „rezahu grane sa stabala“. To se činilo prigodom blagdana sjenica, kada se očekivao dolazak osloboditelja. „Mnoštvo pak pred njim i za njim“ – Isus je kao talac. Nije više on onaj koji pokazuje put, nego mnoštvo koje ide ispred i iza njega. On je samo sredstvo.

Kao što je napasnik odveo Isusa u sveti grad predloživši mu vlast nad Izraelom, tako je i to mnoštvo uzelo Isusa kao taoca te mu pokazuje kojim mu je putem ići: putem vlasti, putem gospodarenja. To se vidi u njihovu vikanju. Što viču? Što kliču? Pjevaju Psalam 118 koji kaže: “Hosana“. Taj izraz znači „spasi nas, dakle!“ A na koga se odnosi taj Hosana? Na sina Davidova.

Eto nam velike prijevare, velikog razočarenja naroda. Pobrkali su Isusa – sina Boga živoga, sa sinom Davidovim. Sin, u kulturi onog vremena, označava onoga tko sliči ocu jer se ponaša na njemu sličan način. Dakle, Davidov sin bio bi mesija koji bi, kao i David, preko vlasti i moći započeo Izraelsko kraljevstvo.

Mnoštvo očekuje upravo to. To je kušnja koju stavljaju pred Isusa: biti mesija vlasti, moći i nasilja. No, Isus nije Davidov sin. Isus je Božji sin. Ne dolazi oduzeti život nego dati svoj. Evo zašto će isto mnoštvo, čim postane toga svjesno, a koje sada kliče: „Hosana sinu Davidovu“, malo kasnije vikati: „Raspni ga! Raspni!“ Jer ne znaju što bi činili s Mesijom mira.

„Kad je ulazio u Jeruzalem, uskomešao se sav grad.“ Evanđelist koristi izraz koji označava jak potres, isto komešanje koje je pogodilo Jeruzalem pri Isusovu rođenju. Nema nikakve dobrodošlice niti prihvaćanja, nitko mu ne dolazi ususret, nego stanovnici tog grada govore: „Tko je ovaj?“ Sveti grad, središte Božje prisutnosti ne prepoznaje Isusa – Bog s nama – jer je njihov bog neki drugi bog.

Jedno od prvih djela koje će Isus učiniti ušavši u grad bit će razaranje svega onoga što je predstavljalo Hram u kojem se više nije štovao Bog nego zapravo pravi bog hrama – novac, interesi!

dr. Zdenko Ilić

dr. Zdenko Ilić

Crkveni sudac i profesor crkvenoga prava na KBF-u u Đakovu
dr. Zdenko Ilić

P o v e z a n i   t e k s t o v i

Krotki Bog – razmišljanje uz Cvjetnicu (A) Današnjom liturgijom vršimo spomen Kristova slavnoga ulaska u Jeruzalem, s time da se potom, nakon prvog dijela, liturgijsko težište premješta...
Cvjetnica (A) – homilija Veli poslovica Čovjek snuje, Bog određuje. Što ovdje znači snovati? Ne znači jednostavno maštati, planirati. Snovati je izraz u procesu tkanja...
Cvjetnica (A) – nacrt za homiliju Što reći danas na Cvjetnicu? Prisjetimo se kako se ovaj blagdan zove punim imenom. Cvjetnica – nedjelja muke. Taj blagdan ima u sebi na svoj n...
Cvjetnica – Nedjelja Muke Gospodnje A Iz 50,4-7 U drugom dijelu knjige proroka Izaije više od dvadeset puta pojavljuje se pojam Sluga. Tradicionalno se smatra kako se četiri...
Meditacija uz Cvjetnicu – A ISUS JE ŠUTIO Što je Isus činio u najodsutnijim trenucima svoga života, kad su ga ispitivali i sudili i veliki svećenik i Pilat i Herod, kada su ga i...