Skip to content

Djevojčica velikog srca

Picture1


Braniteljska srca na slijepom kolosijeku 


Šuška se kako bi uskoro mogao biti uklonjen braniteljski šator iz Savske ulice u Zagrebu. Šuška se i da branitelji to neće gledati prekriženih ruku, a znamo što bi to moglo značiti za društvo u cjelini. Koliko su njihovi prosvjedi još uvijek utemeljeni na općem dobru? Koliko se daju manipulirati od HDZ-a, ili samovoljno staviti u službu HDSSB-a i Branimira Glavaša zbog interesa ili strasti ponekog od predvodnika? Koliko su izazvani siromašnim domoljubnim kapitalom Josipovića, Milanovića i njegovih ministara, i u kojoj su mjeri opravdane sumnje da se ispod stola, zbog arhivskih tajni i ideoloških interesa, pogodovalo, i pogoduje, antihrvatskim političkim faktorima u inozemstvu? To su neka vrlo važna pitanja na koja će trebati odgovoriti. Što se prije i mudrije odgovori to će se prije otkloniti i bilo kakva mogućnost suludih obračuna.

No, prošli tjedan u centar pažnje došao je jedan drugi potez branitelja, a to posjet Saboru, koji je razotkrio veliku dozu pretjerivanja, na trenutke i nezrelost. Gledajući scene iz Sabora prosječan čovjek teško se mogao ne zapitati: što bi sad branitelji htjeli, da se pada u nesvijest od poštovanja prema njima? Mogli bismo se našaliti pa im preporučiti da pred šator pozovu Terezu Kesoviju, ona će sigurno padati, ako treba i nekoliko puta dnevno. Sabor nije za njihove govore, niti bilo čije izvan uobičajenih principa. Teško se u tome ne složiti s predsjednikom Lekom. A osim toga, od govora u Saboru bi mnogo očekivali a ne bi baš ništa dobili. Bilo bi bolje da ustraju u borbi kako bi proradile one institucije i mehanizmi koji im stvarno mogu riješiti probleme. Ovako postaju jalovi. Uputili su srce na slijepi kolosijek.


Francuski genijalci junačkih srca i hrvatsko razbacivanje ljudima


Ovaj tjedan igrala se i završnica Svjetskog prvenstva u rukometu u Qataru. Hrvatska je zauzela šesto mjesto. Najlošije od 2002. godine. A u prvi plan opet su došli nepobjedivi Francuzi. Rukometni genijalci junačkih srca, koji će u smjeni generacije, i odmah nakon nje, imati duplu krunu – europsku i svjetsku. A sve zahvaljujući nekoliko iskusnih staraca – igrača plus Onesta. A mi smo se tog recepta vrlo lakomisleno odrekli. Što će nama trenerski stručnjak poput Smajlagića ili Sredarušića i iskusni majstori puput Sulića, Dominikovića ili Špoljarića!? Takav nam je izgleda mentalitet – razbacujemo se svime, zašto ne bi i s ljudima? I bit će tako sve dok savezi budu utočišta za ostvarivanje i zaštitu privatnih interesa.


Syriza – promjena sustava ili srca?


U središte zanimanja došla je i pobjeda Syrize u Grčkoj. Tsipras je izazvao ogromno oduševljenje među pripadnicima hrvatske ljevice. Odmah se raspalila priča o promjeni mrskog društvenog sustava i počelo je otvoreno zazivanje antikapitalističke revolucije za cijelu Europu. Socijalističke strasti nisu mogle smiriti ni sasvim racionalne analize koje su pokazale da nije za sve kriv kapitalizam, nego da ima nešto i u nezrelosti grčkog društva. Ali nije to ništa čudno. Nije Grčka baš tako daleko od Hrvatske. Najteže je promijeniti mentalitet, a najlakše, kada se potroše resursi i nagomila dug, zazivati uspostavljanje socijalizma. Mudrim ljudima na Zapadu takve priče se ne mogu prodati jer su oni svjesni da se do uspjeha dolazi disciplinom i teškim radom, a ne sistemskim prevratima i nacionalizacijama. Hrvati izgleda još nisu dosegli nivo koji je potreban da bi se shvatilo kako se srž problema ne krije u sustavu, nego u srcu i motivima prosječnog građanina.


Djevojčica i trener velikih srca 


Da može biti drukčije, da je većina prepreka itekako savladiva ako im se pristupi na pravi način, ovaj tjedan nam je pokazala jedanaestogodišnja Ana Jerković iz Briješća. Unatoč teškoj bolesti srca, koja bi je, da je rođena koju godinu ranije, najvjerojatnije usmrtila, Ana je uz potporu majke Mirele, oca Vladimira i brata Borne položila ispit za crni pojas u taekwondeou. Tako je postala prva djevojčica koja je ‘sa pola srca’ napravila ono što mnogi u Hrvatskoj neće uspjeti nikada, ni sa potpuno zdravim srcima jer će čekati promjenu političkog sustava ili pomoć države. Slično nadahnuće došlo nam je i iz Sjedinjenih Država. Tamo su dvojica trenera hrvatskog porijekla vodila svoje momčadi u finalu Super bowla – najvećeg sportskog događaja u toj zemlji. Osim slave, novca i pehara, pobjednik će za nagradu dobiti i putovanje u zemlju svojih predaka. Kad doputuje, bilo bi ga vrlo zanimljivo pozvati na zajednički intervju s malom Anom, pa da nam zajedno pojasne kako se to, usprkos mukama bolesti i useljeništva, može ostvariti velike podvige i snove. Da nam otkriju kako se stječe tako veliko i jako srce. Kakvo nadahnuće!

Miroslav Čolić

Miroslav Čolić

Vjeroučitelj u Osijeku.
Miroslav Čolić

Latest posts by Miroslav Čolić (see all)

P o v e z a n i   t e k s t o v i

 „Isus Krist – komunist“? Zadnje vrijeme obilježeno je raspravom o promjeni imena Trga maršala Tita u Zagrebu. Rasprava je vrlo slojevita pa tako ima i svojevrstan vjer...
Vjeronauk i „preslagivanje“ Svake godine imam priliku s učenicima razgovarati o molitvi. Uvijek ih upitam kako mole i koji je sadržaj njihovih molitava? Da bih konkretizi...
Vjeronauk i znanje Zadnjih godina često se govori o vrsti znanja koja se stječe u našim školama i vrstama koje bi se trebale stjecati ako želimo biti u korak s v...
Vjeronauk i papa Franjo Veći Zapad od Zapada U našim krajevima često možemo čuti uzrečicu: „praviš se veći papa od pape“. To obično kažemo nekome tko nešto ne ...
Vjeronauk i nacija Jedna od tema s kojom se u Hrvatskoj još nismo razračunali i oko koje ne postoji društveni i narodni konsenzus je odnos vjere i nacionalnog iden...